Kako bi se stvari mogle razvijati nakon dogovora Hamasa i Izraela?

Mirovni plan američkog predsjednika Donalda Trumpa od 20 točaka najsnažnije je približio miru obje zaraćene strane dvije godine nakon početka još jednog novog krvavog sukoba između Izraela i Palestinaca. 

Trumpov plan navodi da će u roku od 72 sata od postizanja dogovora biti pušteni svi preostali taoci, bili oni živi ili mrtvi. 

Ključna točka Trumpova plana također je zahtjev da se palestinska militantna skupina Hamas razoruža. 

Prema planu, Hamas također neće u budućnosti upravljati Gazom, nego će to činiti privremeno prijelazno tijelo palestinskih upravitelja, koje će nadzirati Odbor za mir. 

Na čelu tog odbora bit će upravo Trump, ali i bivši britanski premijer Tony Blair. 

Upravljanje pojasom Gaze naposljetku bi bilo predano predano Palestinskoj upravi.

Plan navodi da će se izraelska vojska povući iz Gaze na temelju standarda, prekretnica i vremenskih okvira o kojima se moraju dogovoriti sve strane. 

Predloženo je da se to dogodi u tri faze - prva faza ostavlja oko 55 posto Gaze pod izraelskom kontrolom, druga 40 posto, a posljednja 15 posto.

Ovo je još jedan pokušaj uspostavljanja mira u izraelsko-palestinskom sukobu koji traje već više od stoljeća. 

Sporazumi iz Camp Davida 1978., kao prvi mirovni proces Izraela i jedne, doduše arapske zemlje, doveo je do vraćanja Sinaja Egiptu, dok su Istočni Jeruzalem i Golanska visoravan postali dijelovi Izraela - nešto što većina međunarodne zajednice nije priznala. 

Također su obvezali Izrael da proširi palestinsku autonomiju u Gazi i na Zapadnoj obali. 

Međutim, dugoročno, nije se riješio širi izraelsko-palestinski sukob. Palestinci nisu bili izravno uključeni u te pregovore, a oni nisu rješavali ključna pitanja poput palestinske državnosti, izbjeglica ili statusa Jeruzalema. 

To je dovelo do kontinuiranih napetosti, i prve intifade - ustanka Palestinaca protiv izraelske okupacije.

Upravo su Jaser Arafat i izraelski premijer Jicak Rabin poduzeli prve korake prema miru između svoje dvije zemlje, uz posredovanje Billa Clintona potpisivanjem sporazuma iz Osla početkom devedesetih. 

Planirali su uspostavljenje palestinske samoupravu. 

Izrael se povukao iz većeg dijela Gaze i Jerihona, što je omogućilo Jaseru Arafatu uspostavljanje Palestinske nacionalne vlasti. No, nasilje se nastavilo, baš kao i međusobno nepovjerenje.

U ponovnom pokušaju revitalizacije izraelsko-palestinskog mirovnog procesa održala se konferencija u američkom Annapolisu 2007. godine.

Sazvao ju je američki predsjednik George W. Bush. Mahmoud Abbas postao je palestinski predsjednik, a Ehud Olmert izraelski premijer. 

Glavne točke konferencije uključivale su predanost rješenju o dvjema državama te pregovore o granicama, sigurnosti, izbjeglicama i statusu Jeruzalema. 

Međutim, ponovno izostaje povjerenje, a nasilje se nastavilo raketnim napadima iz Gaze i vojnim odgovorima Izraela.

Izrael se povukao iz pojasa Gaze 2005. godine unilateralnim planom, zadržavši kontrolu nad vanjskim granicama, zračnim prostorom i pomorskom granicom. 

Iako je Hamas 2006. godine došao na vlast putem demokratskih izbora, situacija se brzo zakomplicirala. 

Nakon sukoba s Fatahom 2007. godine, Hamas je postao de facto vladar Gaze. Iako kontrolira teritorij, Izrael je uspostavio blokadu koja ograničava kretanje ljudi i roba, zadržavajući znatan utjecaj na svakodnevni život u Gazi. 

Hamas do danas nije organizirao nove izbore.

Hoće li najnovija inicijativa, poznata kao Trumpov plan za Gazu, napokon dovesti do mira i mogućeg rješenja za rat između Izraela i Hamasa? Što bi za obje strane značilo njegovo prihvaćanje i kakvi su izgledi za dugoročni mir i rješenje višedesetljetnog sukoba? O tome je u emisiji "Agenda:Svijet" govorio stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku: