HRT na Kosovu: Unatoč krizi, troši se na veliko

Kosovo zbog niza razloga živi uz neke oblike previranja i iščekivanja. Na kosovskom tlu još su međunarodne snage, pa tako i hrvatski vojni kontingent. Mir je već dugo realnost, ali brojne teškoće nisu prevladane. Skupština je ovaj tjedan izglasala izvanredne mjere zbog energetske nestašice.

Kosovo je najmlađa europska država. I sve njezine vlade, iako se baš i ne slažu međusobno, imaju jednu zajedničku crtu - grčevitu potrebu rješavanja problema sa Srbijom, ali i ono još važnije - potpuno priznanje nezavisnosti od cijele međunarodne zajednice. I u tome traže partnere i prijatelje. A Hrvatska je među njima, podaci govore sami za sebe. Samo ove godine Kosovo su posjetili hrvatski šef diplomacije, premijer Plenković, ministri obrane i prometa, i na kraju na sam Badnjak i predsjednik Milanović. Jasan pokazatelj dobrih odnosa dviju zemalja.

- Što se tiče Kosova, reći ću da je to ne samo država koja nam je draga, koja je meni draga - bez namjere da bilo kome drugome pakostim, ja nisam ovdje da bih napakostio Beogradu, ili bilo kome trećem - nego je Kosovo država koja je predvidiva. Naime, ovdje vlada dosta vibrantna i živa demokracija, rekao je Zoran Milanović.

Riječi upućene kosovskom državnom vrhu, ali i javnosti koja je s velikim zanimanjem pratila predsjednikov posjet, pravi melem za uši. Imati prijatelja u Hrvatskoj, promicatelja Kosova na europskom putu, u Prištini znaju cijeniti. No dalek je to i težak put. Jer zemlja je još uvijek pod međunarodnim nadzorom. U njoj se nalaze međunarodne vojne snage, koje kontroliraju rješavanje međunacionalnih problema između Kosovara i Srba. U bazi KFOR-a u gradu Peći nalazi se 36. kontingent Hrvatske vojske. Ovaj put bitno ojačan, sa 141 pripadnikom, među njima čak je šest žena. Na sam Badnjak u posjet dolazi vrhovni zapovjednik. Njemu u čast predstavljanje opreme predstavnika svih osam zemalja iz baze. Hrvatski vojnici posebno ponosni.

Hrvatski vojnici prekaljeni su profesionalci, većini njih ovo je druga misija, nakon Afganistana. No ipak, dolazak predsjednika na Badnjak, ručak s njim i zajedničko druženje izaziva posebne osjećaje.

- Uzbuđeni smo, naravno, sretni, da nam je u posljednjih sedam dana došao praktično cijeli Glavni stožer, Ministarstvo obrane, i, naravno, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga. To je nama na ponos, to znači da nismo zaboravljeni, da se misli na nas, i da se prepoznaje naš rad u području operacije, rekao je pukovnik Krešimir Tušek, zapovjednik 36. kontingenta Hrvatske vojske.

Kosovo živi jednim posebnim životom. Zemlja je to koja doživljava brojne tranzicije. Još se osjećaju posljedice rata za nezavisnost. Brojne veze s Beogradom nikako da se prekinu. Gotovo cijeli energetski sustav bio je zajednički, i traju prave muke da se kosovska elektroprivreda osamostali. Upravo zbog toga brojni problemi u isporuci struje, pa su na sam Badnjak uvedene redukcije u cijeloj zemlji.

- Svjesni smo toga kako smo dospjeli u golemu energetsku krizu. Posljedice će biti katastrofalne. A najgore je u svemu što mi ne znamo rješenje za taj problem. A o tome kako se osjećaju građani zbog redukcija bolje je i ne govoriti. Najveći krivac za ovo stanje je vlada, koja je dopustila da dođe do ove krize, rekao je Ferat Shala, zastupnik u kosovskom parlamentu.

No kada ste na ulicama grada, kriza se ne osjeća. Istina je, redukcije traju dva sata, ali gotovo svi lokali imaju agregate, rasvjete ne manjka, baš kao ni dobrog raspoloženja. Trgovine su prepune i robe i kupaca. Za zemlju koja godišnje ima tek nešto manje od 4000 dolara po glavi stanovnika, mnogo se kupuje. I to skupo, trendovski i bez razmišljanja.

- Ali to nije problem, jer bez obzira na to što su plaće dosta niske, albanski narod, odnosno mi, trošimo više nego što imamo. I za Novu godinu to je stvarno apsolutno, troši se na veliko, kaže Hasan Hajdari, umirovljeni strojarski inženjer iz Prištine.

Istina je, gradi se i troši na veliko. Iako je mali broj stanovnika koji slave Božić, Priština živi u adventskom duhu. Važno je trošiti, biti viđen na brojnim događajima i vidjeti druge. Čini se kako Kosovo proživljava gospodarsku renesansu. Eto primjerice u Prištini nema te ulice koja nije prigodno okićena uoči novogodišnjih blagdana. Sve su trgovine prepune kupaca, kupuju se pokloni za novu godinu. No, oprezniji analitičari ipak tvrde kako nema dovoljno novaca u državi i da sve dolazi iz dijaspore.

Ulice Prištine prepune su automobila stranih registracija. Deseci tisuća Kosovara koji rade na Zapadu, punih su novčanika stigli na godišnji odmor. Dijaspora je ta koja ulaže u nekretnine i male obrte.

- Kosovo ima sreću u nesreći, a to su naši sunarodnjaci koji žive u inozemstvu, to je naša dijaspora. Pridonijeli su mnogo tijekom 90-ih, kada je većina Albanaca bila otpuštena s posla, podržavali su i rat tijekom 1998.-99., ali i gospodarski oporavak od današnjeg dana, kada se financijskom potporom dijaspore bilo kroz ulaganja, bilo kroz izravnu potporu njihovih obitelji nadoknađuje ono što naše društvo ne postiže proizvodnjom, kaže Elmaz Isufi, komentator dnevnog lista Koha Ditore.

I za kraj komentar jednoga dobroga poznavatelje stanja na Kosovu. On ga je opisao vrlo slikovito, kao mali vrt, koji sa svih strana svijeta zalijevaju i održavaju. Pa ne čudi što tako lijepo i bogato izgleda. No pitanje je samo do kada?