Trikoš: Pad SNS-a izazvao bi kaos i neizvjesnost, ali donio pluralizam

U Srbiji se sutra održavaju prijevremeni parlamentarni izbori, ali i za Skupštinu Vojvodine, te vijećnike u 65 općina i gradova. Prijevremeni parlamentarni izbori postali su uobičajeni u Srbiji tijekom više od desetljeća vlasti Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića. 

Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da lista SNS-a ima prednost, ali nedovoljnu za apsolutnu pojedinačnu pobjedu. Vučić je poručio da će se u slučaju poraza njegove stranke povući s mjesta predsjednika države. Naša novinarka Kristina Pešić razgovarala je s politologom i komunikacijskim stručnjakom iz Beograda, Đorđem Trikošem.

1. Zašto Srbija izlazi na parlamentarne izbore? Činjenica je da su za Aleksandra Vučića izvanredni izbori redovita pojava i dio stila vladanja, ali zašto ovaj put?

Mislim da su u pitanju dva faktora. Jedan može biti međunarodni koji se tiče odnosa u pregovorima s Kosovom i očekivanja koja međunarodna zajednica i utjecajne zemlje u svijetu imaju od Srbije, a s druge strane je unutarnji faktor. Predsjednik i njegova stranka procjenjuju da bi se pad podrške, koji je očito već uslijedio, mogao produbiti do proljeća sljedeće godine i onda su se odlučili na ove izbore kako bi prevenirali mogući dodatni pad.

2. Kada govorimo o predizbornoj kampanji, uz vladajući SNS povezuje se kupovanje glasova, fantomski potpisi podrške, manipulacija privatnom snimkom oporbenog političara i, naravno, Vučićev medijski monopol. Kakvi su uopće razmjeri te njihove igre?

SNS ima dosta opipljivu kontrolu nad najgledanijim televizijskim postajama u Srbiji, imaju kontrolu i nad jednom grupom online medija. Tu je karakteristično da ta kontrola dolazi, među ostalim, i zato što je drukčiji sastav njihova biračkog tijela. Naime, bez obzira na to što oporbeni mediji imaju neku vrstu pristupa putem alternativnih providera medijskog sadržaja čiji je doseg 48%, riječ je o korisnicima koji uglavnom ne gledaju televiziju. Postoji dakle i demografska razlika koja proizvodi taj disproporcionalno veći utjecaj Srpske napredne stranke. Što se tiče ovih drugih stvari, treba reći da su one ostavština ove vlasti. Vulgarizacija političke vlasti je bila jako dinamična u razdoblju upravo vladavine SNS-a. Možete reći da je korupcije bilo prije i da je ima i sada, možete reći da će zloupotrebe privatnih snimki biti izvan Srbije i u Srbiji, da su to stvari koje se događaju svuda i da nisu srpski kuriozitet. Međutim, kada je u pitanju ta jedna vrsta tona, komunikacije, vulgarnosti koja odlikuje politički prostor, to je nedvojbeno posljedica ophođenja koja je uspostavljena tijekom vladavine Srpske napredne stranke. Oni su došli na vlast u trenutku kada je utjecaj društvenih medija postajao sve veći, a u pokušaju da zaštite svoju političku moć, uspjeli su instrumentalizirati i društvene mreže i medije i nametnuti takav ton. To će biti jedna tema za istraživanje: je li zapravo priroda Srpske napredne stranke utjecala na to da takva jedna komunikacija u Srbiji postane tako vulgarna ili je naprosto ta transformacija koju smo mi i medijski prošli u prethodnih deset godina također utjecala na to da su se ljudi koji se bave politikom u svom nesnalaženju okrenuli bezobraznijem političkom pristupu. Ali mi definitivno možemo konstatirati da je upravo u razdoblju njihove vladavine došlo do jedne banalizacije politike, ekstremizacije politike, jedne vrste utjecaja koji u krajnjoj liniji ne odražavaju pluralizam koji u Srbiji, unatoč svim medijskim pritiscima, i dalje živi.

3. Iako bi mogao osvojiti manje glasova nego na prethodnim izborima, SNS-ov ostanak na vlasti nitko ne dovodi u pitanje. Zašto SNS izlazi s listom koja nosi ime predsjednika države Aleksandra Vučića, iako nije kandidat za premijera? Nije više ni predsjednik stranke, a redovito u medijima odrađuje stranačku kampanju?

Istina, Vučić jest vrlo zastupljen u kampanji, apsolutno je svuda, u svim mogućim medijima. Razlog za to je što on ima neformalnu kontrolu nad Srpskom naprednom strankom. Čak i sada kada nije predsjednik stranke, vjerojatno su tokovi novca k stranci i oko stranke apsolutno ovisni o njemu i u tom smislu je objašnjivo zašto i dalje vežu cjelokupnu kampanju za njega. Drugi, fundamentalni razlog je njegova osobna popularnost koja je u odnosu na popularnost stranke kudikamo veća, tako da je politička stranka pokušava iskoristiti i kapitalizirati.

4. Tko ili što je oporba? Srbija protiv nasilja očito ima šanse u gradu Beogradu, ali može li jedna tako heterogena skupina bez jasno izražene agende, osim činjenice da su protiv Vučića, mobilizirati kritičnu masu na državnoj razini da izađe na izbore i glasa za njih?

Oporba ima jednu vrstu limita, nemogućnost da izvrši takav utjecaj u unutrašnjosti Srbije kakav može izvršiti u Beogradu. Tu moramo razumjeti i kakvo je raspoloženje Srba u unutrašnjosti Srbije i njihov doživljaj vlasti i oporbe. Dominantan osjećaj među Srbima u užoj Srbiji je da oni danas žive bolje nego prije 5-6 godina, da znatno bolje žive nego prije 9, 10 ili 11 godina. Evo jednog kurioziteta. Srbija je u 2022. godini ostvarivala najveći mogući rast u svijetu prema parametru subjektivnog blagostanja. Oporba u unutrašnjosti Srbije ima jednu vrstu ograničenja kada je u pitanju mogućnost da priđe toj ciljanoj skupini. Međutim, u Beogradu su troškovi života znatno porasli u prethodnom razdoblju, i to već neko vrijeme traje. Faktori su različiti, među ostalim, i priljev ove progresivne ruske imigracije, antiputinovske, koja je preplavila Beograd i utjecala na cijene stanova. Sve su to stvari koje su akumulirale nezadovoljstvo u Beogradu. Ishod izbora u Beogradu, i tu se vraćam na Vaše pitanje, ako oporba na koju ste ciljali, ta stožerna koalicija koja se zove Srbija protiv nasilja, ostvari dobar rezultat u Beogradu, njegov efekt se može preliti na nacionalni plan. Zato je Beograd toliko važan na izborima u Srbiji i ako tu dođe do nekih iznenađenja, primjerice, da ta koalicija ostvari izrazito dobar rezultat, onda to može utjecati na to kako će se raspodijeliti moć i na nacionalnoj razini. Ja tu ne bih isključivao nijedan scenarij. Od toga da SNS s SPS-om nađe podršku u nekoj od nacionalističkih stranaka i tako oformi vlast u Beogradu, ali ne bih isključio ni mogućnost da ova koalicija Srbija protiv nasilja ostvari većinu i da u Beogradu dođe do smjene vlasti. Čak ne bih isključio ni scenarij prema kojem bi jedan dio koalicije Srbija protiv nasilja ostvario neku vrstu partnerstva, nećete vjerovati, ali čak i sa Srpskom naprednom strankom. U Beogradu su sve kombinacije u igri koje se onda mogu odraziti na nacionalnu razinu. Primjerice, Ivica Dačić, predsjednik Socijalističke partije Srbije mogao bi postati izrazito zahtjevan partner na nacionalnoj razini Aleksandru Vučiću i SNS-u ako im bude od presudne važnosti u Beogradu.

5. Kakvi su izgledi desnije desnice? Čak i kad uspijevaju poentirati na, primjerice, pitanju Kosova u trenucima kada se čini da za Vučića nema druge nego kapitulirati - Zapad izričito kaže da nema novca ni napretka na europskom putu dok se to ne riješi - koliko to mogu kapitalizirati?

Ovdje je problem njihov krajnji limit. Tvrda desnica u Srbiji se kreće u nekom rasponu od 10 do 15% i to je njihov gornji prag. Ako pogledate koliko su oni u stanju kapitalizirati nevolje koje Vučić trenutačno ima u pregovorima oko Kosova, ja vjerujem da oni izvlače svoj maksimum. Ako uzmete cjelokupno biračko tijelo u Srbiji, dakle i ljudi koji se sjećaju devedesetih, politički program desničarskih stranaka ocjenjuje se kao previše ostrašćen, nepragmatičan, nerealističan i u tom smislu njihov zajednički prag iznosi oko 15%. Tu je samo pitanje tko se izdvaja kao možda najupečatljiviji predstavnik te opcije. Izvjestan je, doduše, njihov svojevrstan rast među mlađom populacijom, što s druge strane održava i neke globalne trendove. Ta je generacija očito nešto konzervativnija i to su neke stvari koje se uočavaju u usporednoj političkoj praksi.

6. Zašto u Srbiji ne postoji gotovo nijedna politička opcija koja bi zagovarala ulazak u EU, sankcije Rusiji, priznanje odluka Haškog suda i neovisnost Kosova ili barem još nešto od toga, uz ulazak u EU?

Ovo što ste vi naveli su doista osjetljiva nacionalna pitanja i u tom smislu vjerujem da nijedna politička grupacija koja bi zauzela afirmativan stav prema svakoj od ovih stavki koje ste naveli ne bi mogla računati na ozbiljnu podršku. Čak i oni koji danas zastupaju takvu politiku imaju zanemarivu podršku. Ja bih čak rekao da je način na koji to prezentiraju i rade u velikoj mjeri zaslužan zato što je ta podrška tako mala i čak pomažu Srpskoj naprednoj stranci. Međutim, ovdje treba uzeti u obzir glavno pitanje, a to je pitanje Kosova. Najveći broj Srba doživljava odnos zapadnih zemalja prema Kosovu kao izrazito neprincipijelan, pogotovo u kontekstu rata u Ukrajini. Ako zapad tako glasno staje u zaštitu teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine, a s druge strane zastupa suverenitet Kosova, Srbi to doživljavaju kao veliku nepravdu i neprincipijelnost. Zato postoji jedan veliki animozitet prema takvoj vrsti očekivanja i u tom smislu, bilo koja politička opcija koja bi zauzimala tako jasan stav prema tom pitanju, ne bi mogla računati na neku veću podršku.

7. Što bi se promjenom vlasti promijenilo u Srbiji?

Vjerojatno bi to bilo jedno tranzicijsko razdoblje, razdoblje konsolidacije moći i vraćanje na ono što bi trebao biti standard jedne parlamentarne demokracije, dakle oživljavanje pluralizma i neizvjesnosti u političkoj utakmici. S druge strane, bilo bi to vjerojatno jedno razdoblje kaosa. Ono što ja očekujem, neovisno o tome kada će do toga doći, ali onog trenutka kada dođe do pada Srpske napredne stranke očekujem dosta turbulentno razdoblje i to zato što je moć u Srbiji toliko koncentrirana i centralizirana u rukama Aleksandra Vučića da svaka vrsta poremećaja u toj piramidi moći u Srbiji, može samo izazvati neizvjesnost i kaos. Moralo bi proći jedno razdoblje u kojem bi se iskristaliziralo tko su ti akteri koji imaju dovoljno kapaciteta i moći da u nekoj novoj konfiguraciji snaga i odnosa uspostave kontrolu na način da Srbija postane jedna funkcionalna država.