Bakalar nikad skuplji, a pogoni za preradu ne staju s radom

Cijeni se poput suhog zlata, no bez njega se za Badnjak ne može. Riječ je o bakalaru koji se u Istri tradicionalno proizvodi na bijelo. I ove je godine njegova cijena porasla, no i dalje je tražena roba pa pogoni za njegovu peradu ne staju sa radom.

Samo mu latinsko ime Gadus morhua govori da nije primamljiva izgleda, no jest - okusa. Jedna je od najčešćih riba na jelovniku. Bakalar uglavnom uvozimo iz Norveške, a njegova se kakvoća utvrđuje prema izgledu i mirisu.

- Treba imati lijep, fini miris po bakalaru, po suhoj ribi. Mora biti zlatno-žute boje, da nije crn. Da nema pjega, objašnjava Aleksandar Stefanov, proizvođač bakalara na bijelo iz Višnjana.

U Istri se on priprema na bijelo. I najvećim dijelom izvozi.

- Mi jako puno radimo s Italijom. Jako puno imamo kupaca u Italiji, svi poznati lanci uzimaju naš bakalar. I u Hrvatskoj također, kaže Petar Banko, proizvođač bakalara na bijelo iz Baderne.

Bakalar skuplji nego ikad

Ove je godine skuplji nego ikad. Kilogram suhoga dostiže cijenu i od 65 eura, a onaj na bijelo oko 20.

"Skup je ali ga jedemo", "Onaj tko ga voli, želi nek izvoli i neka plati", "Ima članova obitelji koji bez toga ne zamišljaju Badnjak", neke su od reakcija građana.

Na povećanje cijene utjecala su razna kretanja na tržištu.

- Norvežani su jako strogi oko ulova. Smanjuju kvote pa dijelom raste cijena već u početku kod ribara. Normalno porasla je i nafta, tako da su troškovi veći, transport je skuplji, objašnjava Aleksandar Stefanov.

Bakalar je zato nikad skuplji - ali i nikad traženiji. Pogoni za njegovu preradu ne gase se.

- U tri smjene radimo. Mi dosta napravimo dnevno, ovisi koliko je naručeno. Znači nekad može biti tona, tona i pol a nekad i više, dodaje Petar Banko.

Kupci, dakle, od te delicije ne odustaju. Bakalar će, unatoč visokim cijenama, i dalje biti na blagdanskom stolu.