Pušipel spašen od izumiranja, danas sve traženiji među kupcima

Međimurski vinogradari završavaju ovogodišnju berbu. Posljednji se bere pušipel. Iako im je ova godina donijela i tuču i sušu, urodom su zadovoljni, a i vino je sve traženije. Time se potvrđuje uspjeh projekta koji je prije 15 godina ovu gotovo nestalu sortu vratio u vinograde.

Na sedam hektara vinograda obitelji Roberta iz Svetog Urbana, grožđa uskoro više neće biti. Na vinovoj lozi posljednji su ostali grozdovi - pušipela. Okus mu karakteriziraju nešto jače kiseline, citrusne note i svježina.

- Ova godina je bila, kako sam rekao, izazovna, ali pušipel je ostao zadnja sorta za pobrati. Naša autohtona sorta na koju se dičimo i mislim da zaslužuje da ostane malo više vani, da dobi malo na šećerima, da se smanji kiselina i da dobijmo jedno iznimno vrhunsko vino, rekao je Robert Horvat, predsjednik Društva vinogradara i vinara Hortus Croatiae.

Lepršavo vino! Koje kupci traže sve više. 

- Dosta smo radili na marketingu oko toga, a i zapravo je trend u pijenju vina nekih autohtonih sorti di smo mi s tim svojim pušipelom u prednosti naprema nekim svjetskim sortama, chardonnayima, sauvignonima, kojeg svugdje ima, izjavio je Marko Cmrečnjak, vinar i enolog, Sv. Urban.

- Lijepo, grožđe je stvarno lijepo. Super je, rodno, lijepo i zrelo, kazala je beračica Marija.

A ovog lijepog i ukusnoga grožđa danas vjerojatno ovdje više ne bilo da prije 15 godina nije pokrenut projekt njegove zaštite. Jer sorta je bila pred izumiranjem.

- Jedan projekt u koji je Međimurska županija ušla s Agronomskim fakultetom iz Zagreba. On nosi rezultate i sigurno promovira kvalitetu međimurskih vina, kazao je Marija Posavec, međimurski župan.

Sorta je spašena, ali put do vina ovim je proizvođačima svake godine sve trnovitiji. U lipnju je nasade u ovom kraju jako oštetila tuča, tijekom ljeta pržilo ih je sunce, a uz sve to, već godinama ih uništava i zlatna žutica vinove loze.

Nadaju se da će stručnjaci pronaći rješenje kako se pušipel ne bi ponovno borio za opstanak.