Đakovčanke Ivna i Katarina od djetinjstva su zaljubljene u konje, a danas imaju vlastite ljubimce s kojima odlaze na jahanje u prirodu čim uhvate slobodan trenutak. Kolika je njihova ljubav prema konjima potvrđuje činjenica da su se u jednom trenutku života odlučile na kupnju vlastitih konja pokrenuvši obiteljski posao i školu jahanja.
Svako jutro maleni Antun dolazi na jahanje. Tu je vještinu svladao prije nekoliko mjeseci i poput pravog jahača zna što konji najviše vole.
Antun obožava konje baš kao i Ivna koja je svoju ljubav prema ovim plemenitim životinjama odlučila pretvoriti u obiteljski posao, iskoristivši poticaje za samozapošljavanje.
- Kako se bavim konjima već 17 godina, odlučila sam otići na tečaj za licenciranog voditelja terapijskog jahanja. Puno pomaže, djeca i popričaju, puni su vedrija, puno su raspoloženija, puno su aktivnija, više pamte, više se trude, kaže Ivna Marija Ćorić, vlasnica obrta za terapijsko jahanje i promicanje kvalitete života i zdravlja, iz Đakova.
Uz terapijsko jahanje, prvi koraci u sedlu mogu se naučiti u školi jahanja.
- Zovemo ga od milja Mazonja, ima 21 godinu i evo ja ga jašem već godinu dana. Malo je star, ali zaigran, kazala je Anđela Domazet.
U brizi o konjima Ivni pomaže i sestra Katarina. Višegodišnje iskustvo u radu s konjima i znanje ekonomista dobro su poslužili u funkcioniranju ove mini ergele na kojoj je trenutačno sedam konja.
- Uvijek morate pristupiti konju mirno i morate biti mirni i staloženi oko njega, zato što oni osjete kada se vi bojete, osjete kad ste tužni, kada ste sretni, oni sve osjete, kazala je Katarina Ćorić.
U planu je i proširenje posla i na druge sportske aktivnosti. Na početku poslovnog izazova, ovim mladim Đakovčankama, sudeći po njihovoj ljubavi prema konjima, to je bio i jedini logični izbor.