Prevelik uvoz i nekonkurentna domaća proizvodnja stare su boljke hrvatske poljoprivrede. No ima i dobrih primjera. Novac iz fondova Europske unije nadohvat je ruke svima koji ga znaju povući. Najviše se potiču poljoprivrednici udruženi u proizvođačke organizacije, odnosno zadruge. A one se, unatoč mnogobrojnim prednostima, u Hrvatskoj mogu nabrojiti na prste jedne ruke.
U pogonu kod Ivanić Grada dio jabuka priprema se za skladištenje, a dio odmah odlazi na police najvećih trgovačkih lanaca. Stigle su iz voćnjaka 20 hrvatskih proizvođača. Svi su oni udruženi u proizvođačku organizaciju pa na putu do kupca ne trebaju otkupljivače.
- Iskustvo je pokazalo da je moguće postići bolju cijenu i onda u principu ta cijena, koja se na kraju kad se podvuče crta postigne, ona se podijeli između proizvođača, kaže Krunoslav Štriga, direktor Vrtova voća i član Proizvođačke organizacije PZ JabukaHR.
Udruženi proizvođači jabuka pokrivaju čak 25 posto hrvatskog tržišta. Zbog visoke kvalitete hrvatskih jabuka, velike količine i cjelogodišnje opskrbe, trgovački lanci sami im nude suradnju. O svemu, kao suvlasnici, odlučuju sami.
- Kontroliraju i nadziru sve procese. I ono njima najvažnije - nadziru i komercijalni odjel, odnosno odlučuju o trenutku kada će njihova roba ići na tržište, kome će biti prodana, kada, i ono najvažnije - po kojoj cijeni, kaže Luka Cvitan, upravitelj Proizvođačke organizacije PZ JabukaHR.
Proizvođači se brinu o voćnjacima, kvaliteti ploda i visini prinosa, a o svemu ostalom - od prijevoza i skladištenja do pakiranja i distribucije - brine se proizvođačka organizacija. Dobro je to poznati model u mnogim zemljama Europske unije.
- Naše je mišljenje da je to jedini model koji bi u budućnosti mogao funkcionirati, zato što je ovako opstati kao samostalan mali proizvođač na tržištu, konkretno jabuka, jako teško, kaže Štriga.
Velika prednost udruživanja je i veća mogućnost korištenja golemih sredstva iz Europske unije. Konkurirati na natječaju mogu i zajednički, ali i pojedinačno. No uz sve prednosti, u Hrvatskoj je zasad samo nekoliko proizvođačkih organizacija.
- Rekao bih da je to možda ovaj naš mentalitet. Jednostavno, teško se pronalazi nekoliko proizvođača koji imaju zajedničko mišljenje. Možda čak i ova povijest zadružnog udruživanja kod nas koja je nekakve negativne konotacije ostavila. Međutim, zadnjih godina se to promijenilo, kaže Cvitan.
Posao ide tako dobro da su im i skladišta postala premala. Stoga planiraju izgraditi novi skladišno-distributivni centar i to, naravno, novcem iz fondova Europske unije. Jer put do novca širom im je otvoren. Nadaju se da će tim putem krenuti i drugi poljoprivredni proizvođači.