Hoće li se riješiti agonija korisnika Hostela Arena? Ministarstvo i Grad tvrde da čine sve

U Hostelu Arena tri i pol godine nakon potresa i dalje boravi oko 150 korisnika. Neke od njih uznemirila je obavijest da hostel moraju napustiti u roku od 48 sati, iako su iz Ministarstva graditeljstva tu odluku stavili izvan snage do početka prosinca. I dalje su u strahu da bi mogli završiti na ulici.

Stana je 34 godine stanovala na Opatovini u samo 12 četvornih metara u državnom vlasništvu. Sebi i kćeri nije mogla priuštiti više. Hostel Arena za njih je sigurno utočište. 

- Mogu birati koju ću klupicu ovdje izabrati da zaista budem beskućnik. Nema dovoljno  stanova pa ćemo svi koji ih ne budu dobili kamo? U podstanare? S kojim novcem ćemo to plaćati? ja ne mogu dati 5 tisuća s režijama za stanarinu, ja to ne mogu, nemam od kud, kazala je Stana Jelenić.

Gabrijela je zaštićeni najmoprimac na Langovu trgu. Ovaj je status pravno ostvarila tek nakon potresa.

- Sad je problem to što je ugovor potpisan nakon potresa i što većinski vlasnik zgrade ne želi pokrenuti obnovu jer mu je to jedini način da se riješi najmoprimaca, rekla je Gabrijela Drndelić.

Pravo na obnovu nemaju jer nisu vlasnice nekretnina, a nisu ni socijalni slučajevi. Njihova je sudbina za sada neizvjesna. Đurđica je dobila zamjenski stan, no želi ostati u hostelu. Stan je u zgradi bez lifta što je veliki problem 85-godišnjakinji.

- Zato ja hoću tu ostati jer mogu tu živjeti, a ne na tavanu. I to je jedna priča, a drugo, dobijete rješenje, recimo, dobijete ključeve - morate potpisati ugovor a da ne znate kako stan izgleda. Kad uđete u stan, Bože pomozi!, kaže Đurđica Brajkvić. 

Iz Minstarstva graditeljstva i Grada Zagreba poručuju kako su učinili i čine sve što je u njihovoj nadležnosti. Oko nekih će se slučajeva još neko vrijeme prebacivati loptice, u kojem će, nadaju se korisnici hostela, imati krov nad glavom.