Kako je izgledao pokušaj probijanja obruča oko Vukovara?

U trenucima kad se Hrvatska još jednom prisjeća tragedije i junaštva Vukovara, posebnu ulogu u toj priči imaju i varaždinski branitelji. Oni su, početkom studenoga 1991. godine, zajedno s pripadnicima drugih postrojbi pokušali probiti obruč oko opkoljenog grada iz smjera Karadžićeva, mjesta koje je postalo simbol izgubljene, ali i dostojanstvene borbe.

Bio je to proboj kroz pakao - prisjećaju se varaždinski branitelji koji su 9. studenoga, u svitanje, pokušali doći do Vukovara iz smjera sela Karadžićeva, istočno od Đakova. 

- To Karadžićevo je značajno po tome jer je to bio zadnji pokušaj jedne postrojbe hrvatskih oružajnih snaga gdje je bio pokušan proboj prema Vukovaru. U Vukovaru je bilo 185 naših Varaždinaca i svatko od nas tamo nekoga imalo, prijatelja kuma, rođaka i mi smo znali gdje idemo. Imali smo i izviđanja, znali smo da su četiri tenka i nas stotinjak najboljih sinova iz Međimurja Podravine, Zagorja, Varaždinskog kraja, Varaždinske rode, prisjetio se Rajko Horvat, pripadnik varaždinske policije u obrani Vukovara.

Akcija je počela u pet sati ujutro, a kroz sat vremena postrojba je pretrpjela velike gubitke. Iako su osvojili polovicu Karadžićeva, gorjeli su i nebo i zemlja - prisjeća se branitelj Boris Fučec.

- U jednom trenutku ja mislim da im je samo mornarica nedostajala, svih ostalih sredstava je bilo. Kako mi nismo došli tako blizu sela kao naši kolege s druge strane, bili smo jedni od zadnjih koji su se povlačili, već po mraku, raketni bacači su nas ciljali, kazao je Fučec.

"Izvlačili smo se sami, puzajući, bili smo ranjeni"

Andriji Kosu u borbama je ubijen brat, a on se, ranjen, zajedno s Ivom Loborcem pokušao izvući iz neprijateljskog obruča.

- Ja sam tada ranjen od tenkovske granate, zajedno sa prijateljem Loborcem. Uspjeli smo se nekako pokrenuti i počeli izvlačiti, izvlačili smo se sami, puzajući, jer sam imao povredu kuka i kičme, a Loborec je imao oba ozlijeđena oba ramena. I onda smo se provlačili kroz kukuruz, dodao je Kos.

Iako je neprijatelj bio nadmoćniji, Varaždinci su, kao i ostali branitelji, u pokušaju oslobođenja Vukovara pokazali hrabrost i prkos.

- Svaku godinu idemo dolje, idu obitelji, prijatelji, rođaci i poznanici. Položimo cvijeće, ruže, misa je u Jarmini i nakon toga s obiteljima i ostalim prijateljima imamo jedno zajedničko druženje prisjećanje na dane ponosa i slave, istaknuo je Loborec.

Ni nakon trideset i četiri godine, ponos - ali i tuga za poginulim suborcima - u ovim ljudima ne blijede.