Zlatna žutica ne bira: Vinogradari vade zaražene trsove, ali bolest se vraća

Zlatna žutica već se godinama širi na sjeveru zemlje, a vinogradari upozoravaju da borba nalikuje na Sizifov posao - vade zaražene trsove, sade nove, a bolest se ponovno vraća. 

Vinograd Vjekoslava Drvarića na prvi pogled izgleda kao onaj kakav bi poželio svaki vinogradar: uredni redovi, njegovani trsovi, grožđe pred berbom.

Međutim, Vjekoslav više ne gleda samo prema grozdovima; pogled mu sve češće zastaje na požutjelom lišću, jer iza svakog takvog trsa krije se pitanje je li stigla zlatna žutica.

- Problem se ne može riješiti, višegodišnji je to problem s cvrčkom - fitoplazmom. Vinograda je sve manje, bolesti je sve više. Nema pravila, napada i staro i mlado. Jedini lijek zasad vidim možda u žutim ljepljivim pločama. Već treću godinu, o svom trošku, postavljam ih više od 170, rekao je vinogradar Vjekoslav Drvarić.

Struka upozorava: jednom zaražen trs ne može se izliječiti. Zato ga treba što prije ukloniti, a američkog cvrčka ponovno suzbijati. 

Problem je što pojedinačna borba jednog vinogradara nije dovoljna ako u blizini ostaju zaraženi ili zapušteni vinogradi. 

- Apeliramo svim vinogradarima da, ako uoče bilo kakve simptome koji upućuju na fitoplazmu, da odmah iskrče taj trs. Posebice je vrlo važno održavanje i čišćenje zapuštenih vinograda, važno je krčenje, jer su oni jedan od većih izvora zaraze zlatne žutice, kazala je Zrinka Večerić iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede.

Drvarić se tako iz godine u godinu vraća na početak: iskopa bolesni trs, posadi novi, čeka da naraste, a onda ponekad i mlada loza požuti. 

Zlatna žutica hara vinogradima

- Bolest kreće s vrha prema dolje. Kad zahvati biljku, gotovo je. Moramo biti oprezni, kad je uočimo, odmah je treba porezati do kraja, iskopati i ostaviti rupu dvije do tri godine kako bi se mali korjenčići osušili. Tek tada možemo ponovno saditi. Međutim nema garancije da ćemo uspjeti, rekao je Drvarić.

I upravo tu počinje onaj najteži dio ove priče. Ne trošak sadnice, ne sati provedeni u vinogradu, nego osjećaj da iz godine u godinu radiš isti posao, a bolest je uvijek korak ispred. 

- Mnogi ljudi su već riješili svoje vinograde. Stariji ljudi još imaju zanimaciju za to, muče se. Mladi bježe od toga jer ne vide neki profit, pojašnjava.

 Tridesetak kilometara sjevernije, ista briga.

U Banfiju, tik uz slovensku granicu, Boris Novak kaže: "O fitoplazmi se više nema što novo reći. " Kongresi, sastanci, stručnjaci, upozorenja - već su godinama iza njih. Ono što vinogradari sada traže jest akcija na terenu. 

- Fitoplazma ide brzim koracima, već godinama. Od početka se to uzelo neozbiljno, ali sad smo na rubu katastrofe. Još pokoja godina i vinograda više neće biti. Badava berači, traktori i vinogradi. Ako neće biti grožđa i ako neće biti trseva, onda ne znam što ćemo dalje, kazao je Boris Novak.

Slovenci subvencijama čiste zaražene vinograde

Američki cvrčak hrani se na lozi i prenosi uzročnika s oboljelog na zdravi trs. Novak posebno upozorava i na sorte koje se zbog otpornosti na neke druge bolesti manje tretiraju. 

- Mislim da je sad Solaris i izvor cvrčka, zato što se Solaris ne šprica, otporan je na pepelnicu i peronosporu, a na američkog cvrčka nije. To je sad opet novi vid zaraze, isto kao zapušteni vinogradi. Moramo nešto brzo poduzeti ako hoćemo riješiti ovaj problem, poručio je.

S druge strane granice, kaže Novak, slovenski vinogradari imaju financijski poticaj da zaražene trsove uklanjaju. Upravo bi takav model, smatra, mogao ubrzati čišćenje vinograda i kod nas. 

- Slovenci to rješavaju brže zato što su uveli subvenciju. Refundiraju svaki odsječeni trs koji je zaražen. Oni ga odsijeku i dobiju naknadu po svakom trsu, bez obzira na to jesu li taj vinograd obnovili ili ne. Mladi trs plaća se do sedam eura, a stariji do tri eura. Ljudi to redovito čiste, rekao je Novak.

Vinogradari strahuju za budućnost

A vremena, upozoravaju vinogradari, više nema mnogo. Zlatna žutica ne poznaje granice parcela, a ako se problem ne riješi, posljedice bi mogle biti ozbiljne.

- Ako se to neće riješiti u dogledno vrijeme, za nekih pet do deset godina možemo o vinogradarstvu, pogotovo u Međimurju i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zaboraviti, kazao je Novak.

Unatoč svim problemima, ovogodišnja berba ipak bi trebala donijeti nešto optimizma.

- Tri puta smo za dlaku izbjegli mraz, tri do četiri puta izbjegli smo tuču. Ova suša, nadam se, neće biti toliko loša. Ipak ćemo nešto ubrati i nabrati. Za naše potrebe, koliko trebamo, bit će dosta, zaključio je Vjekoslav Drvarić.

No nakon berbe ponovno će uzeti lopatu, izvaditi ono što je bolest odnijela i možda ponovno zasaditi - u nadi da će ovoga puta mladi trs ostati zdrav.