Puls: Lakoća kojom se krše ljudska prava, i migranata i hrvatskih građana

Prije četiri godine 6-godišnja afganistanska djevojčica Madina Hussiny smrtno je stradala u naletu vlaka. Tragedija se dogodila nakon što je hrvatska policija Madini i njezinoj obitelji uskratila zahtjev za azil i naložila im da se vrate u Srbiju. Europski sud za ljudska prava nedavno je presudio da je Hrvatska u tom slučaju prekršila niz odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima te da hrvatske vlasti nisu provele učinkovitu istragu. Ekipa emisije Puls istražila je što presude Europskog suda znače građanima koji su slučajeve dobili, a što državi koja ih je izgubila?

Slučaj obitelji male Madine je, kaže odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić - drugačiji, jer se krenuo dešavati vrlo intenzivno, ne zbog radnji nekog čovjeka prema čovjeku, nego zbog radnji države prema obitelji stradale djevojčice. Antonija Petričušić, nositeljica kolegija Ljudska prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu smatra da je poput hrvatskog pravosuđa - nefunkdionalna i hrvatska policija.

Od pristupanja Hrvatske Europskoj Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prošle su pune 24 godine. Do početka ove, Hrvatska je na Europskom sudu u 346 predmeta proglašena odgovornom za povrede ljudskih prava i dužna je otkloniti uzroke tih povreda. Najviše presuda, njih 220, Hrvatska je izgubila zbog povrede ljudskog prava građana na pošteno suđenje. Istovremeno, nevjerojatna je lakoća kojom ta ista država - policija i pravosuđe - krše ljudska prava, i migranata i hrvatskih građana. 

Presuda Europskog suda u slučaju smrti djevojčice Madine i postupanjima prema njezinoj obitelji, naime, jasno navodi da su vlasti vršile i neprikladan pritisak na njihovu odvjetnicu Sanju Bezbradicu Jelavić. Europski sud smatra da su kriminalistička istraživanja odvjetnice i pritisak kojem je bila podvrgnuta, poduzimani s ciljem da ju se obeshrabri, te zaključuje - Isključivo zahvaljujući upornosti odvjetnice Bezbradice Jelavić pritužbe podnositelja zahtjeva su dovedene pred sud. 

Odvjetnica kaže kako je nije bilo strah, ali se našla u trenutku da mora birati put - jedan je bio naoko lakši, on bi uključivao odustanak. A ako izaberete taj put, više ne možete nastaviti raditi svoj posao. Drugi put je bio ustrajati raditi na predmetu, to je bio teži put, ali po meni ispravan put rada na ovom spisu. Svakog čovjeka pokreće njegova savjest, moja savjest je u ovom trenutku mirna, jer sam svoj odvjetnički posao obavila, kaže. 

- Čak je i tadašnja pučka pravobraniteljica - Lora Vidović bila onemogućena u pribavljanju informacija i dokaza koje je tražila od Ministarstva upravnih poslova - doprinjela sramoti hrvatskih institucija i ovoj usvojenoj tužbi Madinine odvjetnice pred ESLJP-om koji je utvrdio da su nadležne vlasti, u ovom slučaju policajci, počinili djela koja se mogu okvalificirati kao kršenje ljudskih prava Madine i njezine obitelji, naglasila je prof. Antonija Petričušić.

Ako stručnjaci poput odvjetnice i pučke pravobraniteljica od države dobivaju jasne poruke zastrašivanja ili ignoriranja, kako je tek građanima koji nemaju baš nikakvu moć. Majka s kojom razgovaramo tek je na Europskom sudu za ljudska prava dobila potvrdu da su u postupanjima o skrbništvu nad djetetom, tijekom koje joj je dijete i ovršen - tijela javne vlasti grubo prekršila Konvenciju o pravima djeteta. 

Majka u borbi za svoje dijete

Zadovoljština joj je kaže majka - što je stalo nasilje. Naglašava kako je godinama bila napadana od Centra, prozivana da je nemajka, vrijeđana na sve moguće načine - napadana od policije. Bila je, kaže - redovito, barem jednom mjesečno na policiji i uvijek su joj prijetili da ako ne dođe da će biti privedena u lisicama. To je trajalo 12 godina, dijete je imalo 3 godine kad je sve počelo.

- Presudom Suda je utvrđeno da su grubo narušena djetetova prava i da sam ja bila u pravu. Ja sam dobila skrbništvo kad je djete imalo 15 godina ja sam postala majka. Znači vi ne dobijete zaštitu. Veći sam udarac dobila od njih, nego od lošeg braka od kojega sam pobjegla i znam slučaja da je jedna osoba iz tog sustava unaprijeđena, kaže majka. 

- Individualna odgovornost ne postoji u smislu sankcije neke, ali bi se ona trebala provući kroz akcijske planove u smislu da se valorizira rad svih onih stručnjaka koji su svojim neradom, radom ili pogrešnim radom doprinjeli i doveli do toga da mi kao država nismo ispunili svoju pozitivnu obavezu. Do toga, prema mojim saznanjima, ne dolazi i to je jedan od problema, dodaje odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić.

Drugi problem je što Hrvatska opće mjere iz presuda Europskog suda koje su usmjerene na sustavno sprečavanje budućih kršenja ljudskih prava, izvršava sporo. 

- Što se tiče procesa izvršenja za RH, mi moramo reći da je to po nama na jednoj ne zadovoljavajućoj razini, postupak nadzora izvršenja presuda traje dugo, prosječno vrijeme izvršenja vam je pet godina - to je europski prosjek od kojeg Hrvatska ne odudara toliko. Međutim, mi imamo preko 30% presuda koje se nadziru već zadnjih 10 godina. A da ne govorimo o tome da trenutno u tijeku izvršenja presuda, imamo preko 30 predmeta koji su klasificirani kao vodeći. Dakle, to znači da postoji preko 30 predmeta koji ukazuju na sustavne, strukturne ozbiljne probleme kršenja ljudskih prava - od provođenja neučinkovite istrage u predmetima ratnih zločina, zločina iz mržnje, policijskog zlostavljanja, do tužbi protiv novinara i zastrašivanja novinara, napominje Tea Dabić, voditeljica programa ljudska prava i pravosuđe Kuće ljudskih prava Zagreb.

Neva Tolle, aktivistica Autonomne ženske kuće Zagreb punih je 17 godina čekala pravdu zbog kaznenog progona za djelo uvrede i to dok je javno govorila o obiteljskom nasilju što joj je - posao. Nakon osuđujeće presude u Hrvatskoj, dugih sedam godina je čekala presudu Eurospkog suda za ljudska prava i dobila potvrdu da joj je Republika Hrvatska povrijedila pravo na slobodu govora. Razgovaramo telefonom zbog korone, no njena sjećanja na hrvatsku presudu su svježa.

- Ukor sam dobila kao sankciju, ne bezuvjetni zatvor, ne uvjetni zatvor, ne novčanu globu, U-K-O-R, ponavljam još jednom, frapantno ali istinito, tako to piše u presudi Pa to je presmiješno. I još je dodana rečenica kako bih ja ili ta presuda poslužila kao primjer drugima. To znači u prijevodu na hrvatski jezik - pazite što govorite. I vi individualci, individualke, dakle borci za ljudska prava, i vi novinarijer ova vam presuda treba služiti kao pouka - proći ćete na isti način, kaže Tolle.

- I priznanje pred ESLJP da je došlo do kršenja ljudskih prava je vrlo zakašnjela rekaicja služenja pravdi. Ima jedna engleska izreka - zakašnjela pravda je negirana pravda. I to je velika rak rana, tragedija hrvatskog pravosuđa, zaključuje Antonija Petričušić.