Međimurci žele ergelu kojom bi međimurskog konja spasili od izumiranja

Najugroženija hrvatska autohtona pasmina domaćih životinja je međimurski konj. Sve manje ljudi na sjeveru zemlje drži konje, a oni koji ih imaju, bave se time isključivo iz ljubavi. Zato veseli ideja da se, po uzoru na Đakovo ili Lipik, osnuje ergela međimurskog konja. Time bi se od izumiranja spasila ova vrsta koja je zadužila generacije Međimuraca.

Devetogodišnja ljepotica Senka jedna je od samo 40-ak jedinki međimurskog konja. Na imanju obitelji Ladić u pitoresknom Pribislavcu ima sve što joj treba. Najviše se raduje zobenoj kaši i jabukama.

- To je pasmina pred izumiranjem. Kada pogledate da hrvatskih posavaca ima 13.000, a ovih samo 40 i nešto, tada se vidi koliko je ta pasmina ugrožena, za HRT-ov Regionalni dnevnik rekao je Matija Ladić, predsjednik Udruge uzgajivača međimurskog konja Međimurec.

Malo dalje, u jednako slikovitom Malom Mihaljevcu, Ivanka i Mario vode obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Nekada se temeljilo na kravama te proizvodnji sira i mlijeka, a onda su napravili poslovni i životni zaokret uz tzv. outdoor turizam. Kada je riječ o konjima, ne žive od njih, nego za njih. Gotovo tonu teške grdosije Grom i Zeko dio su obitelji. 

- To je praktički bio identitet Međimurja. Nekada su se u ovom bazenu konji uzgajali čak i za meso, vozili su kočije u Beču, a ono što je bilo najzanimljivije da su ljudi uz njihovu pomoć obrađivali zemlju, rekla je Ivanka Horvat iz Malog Mihaljevca.

Sve se glasnije govori o osnivanju ergele međimurskog konja. Za sada je to samo u povojima, no Međimurci su strpljivi.

- Ergela je jednostavno nužna. U očuvanju genetike, reprezentativno izlaganje i tu bi se shvatila nekakva ozbiljnost uz, naravno, pomoć države, rekla je Ivanka. 

- Plan je da počnemo s pripustom kobila u ožujku, da bismo imali broj ždrebadi koji nam je potreban da bismo mogli poslije razgovarati s Ministarstvom i državom o formiranju ergele, ali krenut ćemo malim koracima prema naprijed, istaknuo je Ladić. 

A malim koracima prema naprijed grabi vrijedna obitelj Horvat. I to svi njezini članovi. Čak i najmlađoj Jeleni konji su u krvi.

- Ja nemam ništa protiv da ostanem tu i naslijedim sve i nastavim se time baviti, rekla je Jelena Horvat iz Malog Mihaljevca.

Temperamentan, a istovremeno miran. Impozantno snažan međimurski konj othranio je mnoge obitelji tijekom turbulentne povijesti Međimurja.

- Zaduženi smo od međimurskog konja, kao i npr. za međimursku pjesmu, nošnju, tako i međimurski konj ima svoje mjesto u prošlosti, naglasio je Ladić. 

A da bi ovi ljepotani pronašli svoje mjesto i u budućnosti, bit će potrebna i konkretna pomoć države. Jer samo od ljubavi i volje nekoliko entuzijasta teško će opstati.