Ivan Koprić: Uređenog života nema ako pravo nije pravedno

Gost emisije Razgovor s razlogom bio je pravnik, stručnjak za javnu upravu i dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivan Koprić koji je, među ostalim, govorio o tomu imaju li građani pravo očekivati da pravo bude pravedno, zašto je pravosuđe i dalje jedan od glavnih problema u Hrvatskoj, te kako se kao pravnik našao i snašao u pjesničkim vodama.

- Pravo je instrument društvene regulacije. Moralo bi osigurati uređeni život u zajednici, a uređenog života nema ako pravo nije pravedno. Dakle, pravo i pravednost moraju ići skupa, istaknuo je na početku razgovora Ivan Koprić.

Pravo je pozitivno onda kad ga donosi demokratski izabrano predstavničko tijelo, kada proizlazi iz političke volje naroda. Zakonodavac donosi zakone i to što on donese je na neki način je opravdano, bez obzira što možda i nije pravedno. Iako trpimo odredbe koje nisu sasvim pravedne, to ne znači da u osnovi pravednost ne bi trebala biti jedna od ključnih pravnih vrijednosti.

Dakle, mi kao građani imamo pravo očekivati da pravo bude pravedno:

- Naša očekivanja su zapravo osnova legitimiteta čitavog političkog sustava, pa onda i sustava prava, ustvrdio je Koprić.

Nekoliko je skupina kojima su prava danas najugroženija. Tu su, kaže Koprić, ponajprije prava migranata. Druga skupina su žrtve obiteljskog nasilja, u pravilu žene. Također su izložene i starije osobe, zatim Romi te mali i srednji poduzetnici.

Zašto je pravosuđe i dalje jedan od glavnih problema u našoj zemlji?

- Ne toliko zbog samog pravosuđa, ja bih rekao, pomalo heretički. U osnovi u pravosuđu završavaju sporovi koji se događaju u društvu… I što je društvo razjedinjenije, što je više osnova za sukobljavanje, to će više predmeta dolaziti u pravosuđe. Dakle, nema pravosuđa koje bi bilo toliko kvalitetno da može porješavati sve društvene sukobe, ističe Koprić.

U društvu koje je u tranziciji, a takvo je i naše, mogu se očekivati sukobi, što sve završava u pravosuđu. Tu završava i loš rad javne uprave. Pravosuđe je krajnja mjera stvari u jednoj zajednici i mora raditi temeljito, ne prebrzo, što je suprotno od onoga što se očekuje.

Ono što se u pravosuđu može mjeriti je njegova sposobnost da rješava društvene sukobe:

- Ta sposobnost, kapacitet, je opet u vezi i sa stanjem u društvu. Društvo koje je uređeno, gdje sve se odvija glatko, će imati pravosuđe koje neće trebati biti veliko, koje će moći i s manjim kapacitetom obaviti svoju društvenu ulogu puno bolje. A društvo koje je manje uređeno - tu će puno toga dolaziti u pravosuđe, komentira Koprić.

A što je s neovisnosti pravosuđa?

- Ja bih rekao da je svugdje neovisnost pravosuđa u nekoj vrsti ugroženosti, samo je pitanje koliko je ugroženo. Kod nas bih rekao da nema toliko strašno velikog političkog utjecaja. Ono što mene više brine su raznorazni drugi utjecaji koji su potpuno netransparentni i dolaze od pojedinaca i skupina koji nisu političari, ali imaju neku količinu moći koja proizlazi iz drugih osnova. Neki su jako bogati, neki imaju dobre veze, neki imaju sportske uspjehe, ocjenjuje Koprić.

Pridruživanje EU donijelo je pozitivne pomake i na području javne uprave, no naravno ima mjesta za napredak, primjerice u pitanju veličine javnog sektora. Danas je to oko 380 tisuća zaposlenih. Je li to previše za Hrvatsku?

- To je pitanje na koje nema odgovora. Moramo se zapitati što želimo od javnog sektora. Ako želimo i zdravstvo i obrazovanje i komunalne djelatnosti i opskrbu vodom, i sad pobrajamo tu liste i liste poslova, da to obavimo sve kroz javni sektor, onda će biti velik. Ako želimo mali javni sektor, onda moramo reći što ćemo izbaciti van, što više neće biti javno nego će biti na tržištu, privatno, kaže Koprić.

U Hrvatskoj je sve više privatnih sveučilišta, veleučilišta i visokih škola. Što privatno donosi i kako mijenja sustav?

- Mi jesmo u nekoj vrsti unošenja tog privatnog dijela, on se razvija. Donosi neku vrstu konkurencije, neko natjecanje. Naprosto zato što mora. Da bi došao do studenata, mora ponuditi nešto drugo, drugačije, bolje... Ako ništa drugo, drugačiji način studiranja, drugačije metode poučavanja… Na taj način vuče i javni sektor, nas javna sveučilišta i druge institucije javnoga sektora u visokom obrazovanju, prema naprijed, napominje Koprić.

Što se tiče obrazovanja u budućnosti, kaže Koprić, sadržajno za pravnike bit će vrlo slično ovome što imamo i sada.

- Pravo nikad neće nestati. Mi smo struka koja će zauvijek postojati, bez obzira voljeli nas ljudi ili ne. Ali promijenit će se način studiranja, promijenit će se uvjeti studiranja, možda mjesto studiranja. Možda ne uvijek sve obaviti na jednom mjestu, jednom gradu, jednom sveučilištu, nego biti mobilan, smatra Koprić.

Osim što je pravnik, Ivan Koprić je i pjesnik koji je objavio nekoliko pjesničkih zbirki. Pisati je počeo još u srednjoškolskim danima.

- Meni je čitanje bilo prozor u svijet i tu sam upoznao magičnu moć riječi koje možeš slagati ovako i onako. To je odgovaralo nekoj mojoj potrebi za kreacijom. I onda sam počeo vrlo rano pisati, istaknuo je Koprić.