Obilježena 33. godišnjica stradanja Borova naselja u Domovinskom ratu

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno Spomenika nestalim osobama u središtu Borova naselja - obilježeno je stradanje stanovnika te vukovarske gradske četvrti u Domovinskom ratu. Program “Žrtva Borova naselja za domovinu” počeo je jutros komemorativnim skupom ispred ostataka zgrade Borovo komerca, u kojoj je tijekom agresije na Vukovar bila pričuvna ratna bolnica i sklonište gdje se na dan najvećeg neprijateljskog napada nalazilo oko 800 civila i ranjenika.

Marijin pogled prepun je tuge i boli. Njezin sin Tomislav posljednji je put viđen u Borovo Commercu i za njim godinama traga i tuguje.

- Trideset i tri godine ga tražim, a imao je 21 godinu, znači više ga tražim nego što je imao godina, govori Marija Šestan, majka nestalog vukovarskog branitelja.

Zajedno s ostalim braniteljima i civilima dočekao je to kobno jutro 19. studenoga u podrumu pričuvne bolnice. Neprijatelj je zgradu okružio i zapalio.

- Ja sam ušao 19. u tvornicu, prevarili su nas četnici, rekli da Commerce gori, da treba ići izvlačiti ranjenike, prisjeća se Zlatan Bašić, vukovarski branitelj i državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelj.

- Pola ljudi koji su otišli gasiti požar nema, oni su ih odmah tu na ulazu zaustavili, odvajali, poredali, neke su pobili, govori Ivica Jeger, vukovarski branitelj.

U strahoti koja je tada slijedila Marijan nikada neće zaboraviti ono što je ugledao između neprijateljskih vojnika i pretučenih ranjenika.

- Na tom tenku bile su prekrasne dvije bijele golubice. Koliko god je bilo tu ljudi okolo, one nisu silazile sa cijevi, prisjeća se Marija Mlinarić, vukovarski branitelj.

Razdvajani su, odvođeni, ubijani. Mnogima se nakon toga gubi svaki trag. Milka Pančić još traži svoju kćer Jelenu.

- Ona je koračala u nepoznato i kad je dovedena u Borovo selo gledala je smrti u oči. Kao da sad gledam nju kako nosi onu bebicu i kako korača, govori Milka Pančić, majka nestale hrvatske braniteljice Jelene.

Od spomen-obilježja do crkve Gospe Fatimske prošao je svečani mimohod. Uz cestu koja je od jutros obasjana svijećama koje je upalila vukovarska mladost.

- U Domovinskom ratu sam izgubila djeda, on je pogubljen i zbog njega palim svijeće ovaj dan, kaže Lea Vukas, učenica OŠ Blage Zadre u Vukovaru.

A obala Dunava u Borovu Selu suzama je danas natopljena. Mutna rijeka još krije istinu o sudbini ranjenika i civila odvedenih iz Commerca.

- Nadam se da će svoj toj agoniji doći kraj i da ćemo pronaći našeg oca i da bi svi ti ljudi s kojima smo mi nekad živjeli, s kojima smo se družili, trebali progovoriti, kaže Anka Soldo Rojnica, kćer nestalog hrvatskog branitelja.

I nakon tri desetljeća na popisu nestalih u Vukovaru 370 je imena.

- Znamo da je istina oko nas, dokaz su i masovne grobnice u okolici Vukovara pored Negoslavaca. Svi znamo da su Negoslavci jedno veliko zlo i da je tamo počinjen veliki ratni zločin za koji nitko nikada nije odgovarao, kazala je Sandra Rapčak Škomrlj, predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata.

- Vratiti ne možemo život, ali bar da znamo istinu, i da nađemo kosti da ih pokopamo jer svaki čovjek ima pravo na grob, ističe Marija Šestan, majka nestalog vukovarskog branitelja.

Obilježavanju je nazočan bio i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji je poručio kako se ubijene žrtve ne mogu vratiti, ali kao društvo možemo učiniti sve da bi otkrili gdje su nestali i kaznili počinitelji zločina.

- Kao i svake godine, nakon 18. studenoga smo ovdje kod nekadašnjeg Borovo Commerca sjećajući se pada grada i stradanja. Svemu čemu smo svjedočili kod bolnice, svjedočimo i ovdje, rekao je Penava.

Komemorativni program završio je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na mjestu masovne grobnice na farmi Lovas iz koje su ekshuimirane 24 žrtve.

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. završava u srijedu odavanjem počasti žrtvama ubijenima u zarobljeničkom logoru u Veleprometu i na Ovčari.

"S odmakom vremena malo smo smireniji"

Iz Vukovara se za središnji Dnevnik javio Hrvoje Šimunović koji je razgovarao s Marijofilom Andrijanićem, vukovarskim braniteljem i bivšim logorašem.

- Bilo je jako teško, padom Lušca nagovještavalo se da je njihova namjera da presjeku komunikaciju Borovo Naselje-Vukovar. Oko 12. studenog oni su to uspjeli, osvojili su silos i imali su kontrolu tog puta. Ja sam sa svojom ekipom bio prebačen iz Vinogradske na Latnicu, to je objekt do Komerca, i tu smo bili da spriječimo njihov daljnji napredak prema Borovu Naselju. U tom objektu nije nas bilo više od 30, rekao je Andrijanić.

Rekao je kako je 20. studenog nakon pregovora da se vojska preda završio u zarobljeništvu, prvo Stajićevo, zatim Sremska Mitrovica, ukupno oko devet mjeseci.

- S odmakom vremena, malo smo smireniji, ali ja nisam izgubio nikog bližnjeg i ne mogu se uspoređivati s onima koji su izgubili obitelj, kazao je Andrijanić.

U Vukovaru se traga za još 300 ljudi

Skladište nekadašnje tvornice Borovo Commerce služilo je za vrijeme opsade grada kao sklonište, ali i pričuvna ratna bolnica. U trenutku ulaska agresora ondje se nalazilo oko 1500 ljudi.

- U Vukovaru se još traga za 300 ljudi. Trenutačno se vrše iskapanja. Konkretno se ne može reći koliko je poginulih jer nismo imali popis osim onog što su napravili franjevci za općinu Vukovar, a to je 2660 ljudi, rekao je Zlatko Zaborni, Savjet za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara.

Zaborni je bio branitelj Mitnice, stradao je 1. studenog, završio u Borovo Commercu kao ranjenik te je tamo bio do samog pada Borovog naselja. Nakon toga je završio u srpskim koncentracijskim logorima.

U Vukovaru sve veći broj mladih obitelji

- Danas i osnovne škole obilježavaju ovaj dan. Kada se prisjetim stradanja, mladima bi poručio da ostanu ustrajni u životu, da se bore, da ostanu u Vukovaru, da ne odlaze, istaknuo je.

Borovo naselje uz Vukovar svake godine dobiva novi broj mladih obitelji.

- Vukovar raste i gradi se. U njemu rade ljudi koji vole ovaj grad, naglasio je.

Vukovarske majke koje su dale svoje sinove, one se nose sa svojom tugom i ne mogu se smiriti dok se ne pronađu njihova djeca i muževi.

Učenici osnovnih škola pale svijeće

Učenici dvije osnovne škole na Trpinjskoj cesti pale svijeće u spomen na današnji dan i Tihomir Hideg, ravnatelj OŠ Blage Zadre Vukovar naglašava kako je to najmanje što se može učiniti kako bi se odala počast i priznanje svim žrtvama, ali i preživjelima vukovarske tragedije.

- Naša škola nosi ime Blage Zadre i time se dičimo, kazao je.

Dodaje kako su djeca budućnost i trebaju znati što se ovdje dogodilo, trebaju biti toga svjesni, ali okrenuti se budućnosti i miru te ne dopustiti da se ovakva tragedija više ikada ponovi.