Točan broj i identitet svih poratnih žrtava ni danas se ne zna

U Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu održava se dvodnevni međunarodni stručno-znanstveni simpozij "Kultura sjećanja na ratne i poratne žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda". 

Kao društvo, poručuju znanstvenici, odgovorni smo za kulturu sjećanja, pa je cilj simpozija poticati dijalog i razumijevanje povijesnih činjenica. 

Na snimkama s Bleiburškog polja pripadnici su poražene vojske iz netom propale NDH. U nadi da će spasiti živu glavu, tu su se predali Englezima. No oni ih s tisućama civila koji su ih pratili - šalju partizanima. Slijedila su masovna ubojstva bez suđenja, a deseci tisuća zarobljenih natjerani su na Križni put. Među njima i Rajko Ećimović. Tada je imao samo 15 godina.

- Bilo je batinanja. Kada smo prolazili kroz Virje, cijelo Virje je bilo na nogama. Pred svakom kućom je bila voda i hrana, a oficiri koji su nas pratili jednostavno su sve to prevrnuli i nismo mogli doći do ničega, rekao je Rajko Ećimović, sudionik Križnog puta.

Komunističke vlasti tu su tragediju skrivale, pa su ozbiljnija istraživanja počela tek nakon raspada bivše države. Korak dalje pokušalo se ići danas u Zagrebu, gdje je s velikog međunarodnog znanstvenog simpozija poslana jasna poruka zašto je važno njegovati kulturu sjećanja. 

Jer poslije rata svaki zarobljenik je nevina osoba dok mu se na sudu ne dokaže. Oni su bez suda i sudišta pobacani u jame i tako stradali, rekao je Milan Kovač, zamjenik predsjednika Počasnog bleiburškog voda i predsjednik organizacijskog odbora simpozija.

Engleski znanstvenik Robin Harris smatra da su masovni zločini počinjeni iz tri razloga. Želje za osvetom, eliminacijom klasnih i političkih neprijatelja, te kako bi se preduhitrila opća amnestija za sve ratne zarobljenike, što su zagovarali zapadni saveznici. 

- To je velik problem za Hrvate sada da mladi ne znaju dosta o povijesti svojeg naroda i zbog toga uvijek je kultura sjećanja važna, naglasio je Robin Harris, Hrvatsko katoličko sveučilište.

Samo u Sloveniji, tvrde tamošnji znanstvenici, otkriveno je 750 lokaliteta na kojima su počinjena masovna pogubljenja, ali istraženo ih je samo 239. 

- Mogu vam reći, uvijek se ide 2 koraka naprijed, pa jedan nazad. Nešto napravimo, a pošto je tako problematično npr. Huda jama. Za nekoliko godina druga izvršna vlast zatvori ove radnje, istaknuo je Mitja Ferenc, Komisija Vlade Republike Slovenije za istraživanje skrivenih grobnica.

U Srbiji su, tvrdi Srđan Cvetković, masovna pogubljenja počela godinu dana prije Bleiburga. Ubijeno je oko 60 tisuća ljudi, od toga polovina bez suđenja, a partizanske su vlasti većinu žrtava evidentirale.  

- Čak i spiskovi porodica koje su donosile hranu ljudima koji će biti streljani. Ljudi su streljani tijekom noći na nekih 200 lokacija. Rekao sam i broj do kojeg se došlo. Nekih 20-30 % treba dodati naročito na području Zapadne Srbije gdje nemamo potpune spiskove, rekao je Srđan Cvetković, Institut za suvremenu povijest u Beogradu.

Točan broj i identitet svih poratnih žrtava ni danas se ne zna, pa znanstvenici pozivaju mjerodavne da se u potrazi za istinom - istraživanja dodatno ubrzaju.