Vukovar: Odana počast žrtvama ubijenima na Ovčari i u Veleprometu

Komemorativnim programom "Ovčara - vječna rana" na mjestu masovne grobnice na Ovčari, u srijedu je obilježena 33. godišnjica ubojstva 200 ranjenika i civila, koje su srpske postrojbe odvele 19. studenoga 1991. iz vukovarske bolnice te ih likvidirale 20. studenoga na Ovčari.

Tijekom komemoracije održana je molitva za ubijene, a vijence podno spomen-obilježja nedaleko od same masovne grobnice položila su i svijeće zapalila brojna izaslanstva te obitelji i rodbina žrtava.

Pod geslom "Vi ste naš ponos, mi smo vaša snaga" do mjesta masovne grobnice na Ovčari održana je hodnja od Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata u kojoj su sudjelovali članovi Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

- Roditelji su sve stariji pa je na nama djeci nastaviti njihovim koracima, pronositi istinu o Domovinskom ratu, sjećati se žrtve naših roditelja i ustrajati na rješavanju pitanja nestalih osoba, rekla je Sandra Rapčak Škomrlj, predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, koja je kao dvogodišnja djevojčica ostala bez oca.

- Oca su mi zarobili i odveli i od tada mu se gubi svaki trag. Jedino znamo da je odveden u smjeru Ovčare i Negoslavaca i negdje ubijen. Posljednjih sam godina pokušavala svašta, pričala sa Srbima koji bi trebali imati saznanja, ali nitko mi ništa ne želi reći. Jedino su mi potvrdili da je ubijen, kazala je ta Vukovarka.

Nakon sloma obrane i ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u vukovarsku bolnicu odvedeno je najmanje 260 osoba, od kojih je 200 ekshumirano iz masovne grobnice na Ovčari 1996., dok se za preostalima još traga.

Najmlađoj žrtvi bilo je 16, najstarijoj 77 godina, a među ubijenima bili su i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier te urednik i novinar Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević.

Velika bol

Teški su dani za sve koji su izgubili najmilije, pogotovo za one koji svoju braću, djecu i roditelje još traže. Vukovar traži još 370 osoba od onih ukupno 1788 nestalih u cijeloj Hrvatskoj u Domovinskom ratu.

 U Vukovaru je reporter HTV-a Marin Ćurić koji je razgovarao s kćeri hrvatskog branitelja ubijenog na Ovčari Veronikom Soldo.

- Velika je bol obitelji koje još uvijek i nakon 33 godine od početka agresije na Republiku Hrvatsku ne znaju za posljednje mjesto počivalište svojih članova obitelji. Svaki dan sam u kontaktu s djecom poginulih i djecom nestalih hrvatskih branitelja i to vam je cijela paleta veoma teških i životnih sudbina i okolnosti. Tu smo da im budemo podrška, mi koji smo pronašli svoje roditelje, da budemo podrška onim osobama koje još uvijek tragaju za svojim članovima obiteljima, rekla je Veronika Soldo.

Naglasila je kako je žalosno da u današnje vrijeme čovjek može živjeti s činjenicom da ima saznanja gdje su nečiji posmrtni ostaci, a da to drži za sebe i da vlada šutnja.

- Ovim putem bih iskoristila priliku da pohvalim napore i rad Uprave za zatočene i nestale koja daje maksimalne napore u pronalasku nestalih osoba iz Domovinskog rata, no vrlo je bitna činjenica da Srbija ima podatke i u arhivima u Beogradu stoje informacije koje bi uvelike olakšale potragu za nestalim osobama iz Domovinskog rata, zaključila je.

Odana počast žrtvama ubijenim u Veleprometu

Polaganjem vijenca i paljenjem svijeća podno spomen-ploče u dvorištu vukovarskog Veleprometa, u srijedu je obilježena 33. godišnjica stradanja Vukovaraca na tome mjestu.

- Tisuću teških sudbina još uvijek se između ovih limenih hangara može osjetiti na današnji dan. Muka, jeza, očaj i strah svih onih, a gotovo ih je 10 tisuća, koji su prošli torture u ovom koncentracijskom logoru u suvremenoj Europi od rujna 1991. do ožujka 1992., rekao je pri javljanju iz Vukovara novinar HRT-a Igor Rotim.

- Strašne stvari su se događale, ljudi su mučeni, pretučeni. Živjeli su u potpuno neljudskim uvjetima. Ubijani su u okolici i zakapani, a sudbina stotina njih još nije poznata, kazao je.

Njima u čast, kako kaže, danas je održan komemorativni program te je održana sveta misa.

- Najteži je bio Velepromet, tu sam jedva izvukao živu glavu. Ovo ostalo je išlo svojim tokom. Prošao je svatko kako je prošao, svatko je imao neku svoju sudbinu. Bio sam na zemlji, čovjek je repetirao automat, poslije toga je ovaj, koji me spasio, njega odgurnuo i to je bio kraj, svjedočanstvo je preživjelog Zvonka Barte.

- Na današnji i jučerašnji dan Vukovar je pao, slomljen je i slijedila su zvjerska mučenja. Kako je koji dio grada padao, tako su četnici dovozili stanovništvo, mučili ih i ubijali, dodao je Zdravko Komšić iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Svjedočanstva preživjelih

Srpski je agresor sredinom rujna 1991. godine tu osnovao zarobljenički logor kroz koji je tijekom agresije i okupacije Vukovara prošlo oko 10.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), od njih 10.000 ubijeno ih je više od 700.

U spomen na njih vijenac su podno spomen-ploče položili bivši zatočenici u Veleprometu braća Dragan i Igor Švraka.

- Doveli su ovdje cijelu našu obitelj, nas tri brata, sestru, mamu i tatu. Odmah su nas razdvojili, nas trojicu odveli su na ispitivanje gdje smo bili premlaćivani i prijetilo nam se da će nas se ubiti. Kasnije su nas odvezli u Srijemsku Mitrovicu, a odatle nas tri brata u logor u Stajićevo dok je otac ostao u Srijemskoj Mitrovici i tamo je i ubijen, svjedočio je Igor Švraka.

Na pitanje kako se nosi s ratnim traumama, odgovara kako je svoj bol i sjećanja na te dane "spakirao u ladice koje otvara samo u ove dane".

- Onda tjedan dana razmišljam samo o tome i prepustim se sjećanjima i emocijama. Nakon toga ponovno zatvaram ladice i pokušavam živjeti normalno, i radi sebe i radi svoje djece, kaže ovaj bivši zatočenik logora u Veleprometu.

Predsjednik HDLSKL-a Vukovarsko-srijemske županije Dragutin Guzovski kazao je kako je Velepromet bio najveći koncentracijski logor u Europi nakon II. svjetskog rata koji je otvoren u rujnu 1991., a zatvoren u travnju 1992. 

- Ovdje su dovođeni svi oni koje je agresor zatekao u gradu Vukovaru nakon sloma obrane. Formirana je kolona od središta grada sve do Veleprometa, a usput su ljude izvlačili iz kolone i likvidirali na licu mjesta, kazao je Guzovski. Dodao je i kako je najmlađoj žrtvi u Veleprometu bilo samo 14 godina, a ubijani su i starci od 70 i više godina. Također je kazao kako je zbog zločina počinjenih u Veleprometu podnesen niz tužbi, a da je vrlo malo toga učinjeno.

- Ovdje su ubijena 724 čovjeka, a za njihovu smrt još nitko nije odgovarao iako svjedoci i akteri tih događaja žive pored nas i s nama, ali zavjet šutnje je stravičan i nikada nitko nije odgovorio na pitanje gdje su ti ljudi koji su ovdje ubijeni. I to je rana koja nas boli, rekao je Dragutim Guzovski.

Misu zadušnicu služio je daljski župnik Ante Mihaljević.

Komšić: Kroz logor Velepromet prošlo gotovo 10.000 ljudi, a ubijeno 700 

- Čovjek može izdržati što je nezamislivo, rekao je Zdravko Komšić, predsjednik HDLSKL-a, te se prisjetio tih tužnih dana.

- Nakon tri mjeseca obrane Vukovar je slomljen, okupiran i krenula su zarobljavanje, zvjerska mučenja. Logor Velepromet je oformljen u kolovozu i kako je koji dio grada padao, tako su četnici dovozili stanovništvo gdje su iz razdvajali, mučili i ubijali. Bilo je tu starijih i mlađih. Kroz logor je prošlo gotovo 10.000 ljudi, a ubijeno je, nakon zvjerskih mučenja, 700 ljudi koji su pokapani u okolnim poljima. Nažalost, Vukovar još traži 378 osoba, rekao je. 

Smatra kako je velika većina nestalih odvezena u Srbiju i ondje pokopana.

- Tako da ćemo mi te grobnice jako teško naći, pogotovo dok je na vlasti ova sada, hajdmo reći, pročetnička vlast u Srbiji, rekao je Komšić.

Ističe i kako nema pomaka u suradnji te da ga i neće biti dokle god Srbija zaista ne bude željela ući u EU.

- To je jedini način da se njih prisili, znači neotvaranjem određenih poglavlja koja preferiraju ta pitanja.

Kad je riječ o sudskim tužbama, kaže kako bi za zločine u logoru Velepromet trebala suditi Republika Hrvatska.

- Mi smo tužili JNA u Srbiji, te presude idu, podneseno ih je 44, poslije još 10. Nažalost, ide puževim korakom jer Srbija ne priznaje uopće postojanje logora, a kamoli da su se tu dogodili neki zločini, istaknuo je Komšić.