Zašto je nekoliko bioplinskih postrojenja pred zatvaranjem?

Dok se u Europi do 2030. godine - zbog smanjenja emisije ugljičnog dioksida - treba izgraditi još pet tisuća bioplinskih elektrana, od naših 50 neke su pred zatvaranjem. Više je razloga, ali dva su najvažnija: enormno poskupljenje kukuruzne silaže i ograničenje cijene električne energije. Zbog toga su vlasnici bioplinskih postrojenja zatražili pomoć države kako umjesto isplativog posla budućnosti, neka postrojenja ne bi postala samo uspomena iz bolje prošlosti. 

U bioplinskom postrojenju nedaleko od Bjelovara električna energija proizvodi se već sedam godina. Glavne sirovine su kukuruzna silaža i stočna gnojovka koje se nabavljaju od kooperanata s farmi u krugu od 15 kilometara. Kako su poljoprivredni proizvodi poskupjeli zbog većih ulaznih troškova problem se prelio i na bioplinare.

- Cijene sirovine su u zadnje vrijeme porasle od 130 do 170 posto, a cijena struje u HROTE-u, samo 2,6 posto za 2022. godinu. Ovi koji su ostali pod ugovorom dobili su korekciju nekih 13 posto, kazao je Franjo Guščić iz Bioplin-maksa u Rovišću.

Zato su oni raskinuli ugovor s Hrvatskim operatorom tržišta energije, kao i još 25 njihovih kolega. No ispostavilo se da ni to nije rješenje, jer je stigla nova europska uredba.

- U prosincu je stigla nova uredba kojom nam se ograničava otkupna cijena električne energije na 180 eura po MWh i opet gomilamo gubitke dok je na snazi ta uredba, kazao je Franjo Guščić.

Među 22 bioplinska postrojenja koja su ostala u državnom sustavu je i ono u okolici Daruvara. Preživljavaju zahvaljujući drugim djelatnostima u ratarstvu i prijevozu, no ne znaju koliko će još moći.

- Gubici su enormni. Bilježe se u više desetaka tisuća eura. Nosimo se s tim gubitkom od eskalacije porasta cijena, jeseni 2022. godine, ali ne možemo garantirati koliko dugo možemo to više iznijeti, kazao je Marijan Cenger, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina.

Čelnik udruge koja okuplja hrvatske bioplinare kaže kako su lani s državom počeli pregovore o novom izračunu, no oni nisu daleko odmaknuli.

- Iznašli smo jednu formulu utemeljenu na cijeni žitarica koja se konvertira u valute s kojima proizvodimo energiju. Po toj cijeni i formuli koju pokušavamo kroz Uredbu o poticanju obnovljivih izvora energije implementirati u članak 48. gdje bi ona nama generirala cijenu od 306 eura, dodaje Marijan Cenger.

Taj, ali i zahtjev za ukidanje uredbe o ograničenju cijene za bioplinare, te mogućnost povratka u državni sustav onih koji su ugovore s HROTE-om raskinuli, njihova je udruga poslala i sa svoje godišnje skupštine, jer je zelena energija nužnost i budućnost poljoprivrede.

- Ukoliko stočarska proizvodnja, a na njoj i mljekarska i prehrambena industrija ne bude mogla kroz bioplinska postrojenja smanjiti taj otisak CO2 to onda dovodi u nekonkurentan položaj Hrvatsku u prerađivačku industriju, povećava uvoz i smanjuje našu proizvodnju, napomenuo je Cenger.

Pozvali su se pritom na primjer Njemačke, koja je od ograničenja izuzela 9,5 tisuća svojih bioplinara. U nas ih je samo 48, a kako Hrvatska polovinu potreba za strujom pokriva uvozom, smatraju da nisu baš beznačajni.

- To bi vam bilo oko 110.000 kućanstava prosječnih u Hrvatskoj koja koriste energiju iz bioplinskih postrojenja. To je realno, jako velika količina električne energije i to je najzelenija energija, kazao je Ante Topalović, tajnik Hrvatske udruge proizvođača bioplina.

No država za bioplinare koji su ostali u sustavu predlaže slovenski model prema kojem svaki proizvođač kojem su troškovi premašili cijenu struje to treba i dokazati. Odnos onih koji su ugovore raskinuli smatra nekorektnim.

- U trenutku kad je cijena struje otišla u nebo oni su napustili HROTE iako ih je godinama sufinancirao i davao cijenu koja je bila iznad tržišne. Recimo lani kad je bila 60 eura, a oni dobivali 180, tad se nisu bunili, kazao je Jurica Lovrinčević, savjetnik ministra gospodarstva i održivog razvoja.

Ističe i da su od Europske komisije zbog rasta cijena već zatražili povećanje iznosa za proizvođače bioplina koji su ostali u sustavu, pozivajući ih za stol kako bi se dogovorili o dugoročnim i održivim rješenjima ne samo kada su u pitanju cijene sirovina nego i učinkovitost bioplinskih elektrana.

- Kod nas je učinkovitost 50%, a EU sustavima potpore je do 80% učinkovitost. Imamo situaciju da su neučinkoviti i da spaljuju stočnu hranu umjesto da spaljuju otpad, smeće, gnojovku, stajnjak i takve stvari, istaknuo je Lovrinčević.

U svemu će biti nužna i bolja koordinacija s Ministarstvom poljoprivrede. Jer trenutačno su stočari i bioplinari jedni drugima konkurencija, a trebali bi biti partneri.