Tri desetljeća mirne reintegracije, jedne od najuspješnijih misija UN-a

15. siječnja 1996. godine, prije tri desetljeća, počela je mirna reintegracija Hrvatskoga Podunavlja. Svake godine Europski dom Vukovar i Zaklada Friedrich Ebert organiziraju konferenciju koja govori baš o toj temi. U emisiji Prizma koju vodi i uređuje Sanja Pleša gostovale su Dijana Antunović Lazić, izvršna direktorica Europskog doma Vukovar i Sonja Schirmbeck, direktorica Zaklade Friedrich Ebert za Hrvatsku i Sloveniju.

Ujedinjeni narodi mogu slaviti iznimno uspješnu mirovnu misiju

Mirna reintegracija donijela je mir u istočni dio Hrvatske, osim toga izbjegnuta su ratna stradanja. Procjene su da je sačuvano na tisuće života za istočni dio Hrvatske. Stoga se mirna reintegracija vodi kao jedna od najuspješnijih misija u svijetu, odnosno jedna od najuspješnijih UN-ovih misija, istaknula je Antunović Lazić. 

Govoreći o suradnji s Europskim domom, a zatim o mirnoj reintegraciji, Schirmbeck ističe da u pravilu uvijek rade s partnerima na mjestu događaja kako bi ojačali suradnju.

- Smatramo da je to posebno važno na istoku Hrvatske, gdje su mnoge organizacije civilnoga društva pod velikim pritiskom i bore se s manjkom financijskih sredstava. Zato već godinama zajedno vodimo, razvijamo i provodimo razne projekte. S Europskim domom surađujemo više od dvadeset godina, a više od deset godina intenzivno radimo na temi mirne reintegracije. A zašto toj temi pridajemo toliku važnost? Zato što je riječ o jednom od najuspješnijih mirovnih procesa u svjetskoj povijesti, iako to rijetko tko zna. Spriječena je vojna operacija koja je već bila isplanirana, područje je predano na miran način, izbjeglice su se vratile bez nasilja, a da pritom nije ispaljen ni jedan metak.

Zaista imamo razloga slaviti 30. obljetnicu početka mirne reintegracije, naglašava Schirmbeck i dodaje da Ujedinjeni narodi mogu slaviti iznimno uspješnu mirovnu misiju kao i brojni građani koji su omogućili taj proces, a zapravo bi trebali slaviti i svi oni koji nisu morali riskirati svoje živote.

Mladi u Vukovaru sve više surađuju

Europski dom Vukovar živi već 25 godina i kroz svoje djelovanje promiče kulturu mira i nenasilja, te potiče dijalog u lokalnoj zajednici, ističe Antunović Lazić. 

- Možemo reći da već jednu četvrtinu stoljeća radili smo na tome da se život u Vukovaru stabilizira, da ljudi komuniciraju i rezultate vidimo. Proces reintegracije ima svoje učinke od formalnog završetka 1998. godine do danas. Ono što smo prepoznali kroz ovaj put i proces, je da se o mirnoj reintegraciji ne govori dovoljno, da ona nije prepoznata i u lokalnoj zajednici i u sustavu obrazovanja i uopće na nacionalnoj razini na način na koji bi trebala biti, jer nosi odlike mira, nenasilja i odlike jednog rada i života u svakoj zajednici koja želi funkcionirati na pozitivan i razvojni način, navodi. 

Mirna reintegracija je proces koji traje i upravo na tom polju Europski dom Vukovar surađuje s lokalnim i nacionalnim institucijama.

- Isto tako surađujemo s vrtićima, školama s Veleučilištem na način da mladi ljudi se uključuju u aktivnosti koje imaju temu mirotvornog rada, odnosno poticanje dijaloga u zajednici. Poznato je da u Vukovaru postoje škole na hrvatskom i srpskom jeziku i prije su mladi bili razdvojeni, danas više slika nije takva. Postoji pomak gdje zajedno sudjeluju u određenim aktivnostima, kao što su sportske aktivnosti. Naravno na tom polju treba još uvijek raditi, ali je važno da cijela zajednica djeluje kako bismo mirnu renitegraciju proveli i doveli je do kvalitetnog života u vukovarskoj zajednici, rekla je.

Zašto više slavimo rat, a ne mir?

Na pitanje zašto više slavimo rat, odnosno ratne pobjede, a ne ovakvu mirovnu, Schirmbeck odgovara kako su tri razloga.

- Prvo, loše vijesti bolje prolaze u medijima. Strah se snažnije urezuje u ljude nego pozitivne priče, pa je rat u medijima prisutniji od mira i uspjeha. Drugo, puno je teže dokazati nešto što se nije dogodilo: spriječeni teroristički napad, sukob koji nije eskalirao ili rat koji se nije ponovno rasplamsao. Takve je stvari teško slaviti, i upravo zato je mirna reintegracija toliko važna. Ovdje gotovo crno na bijelo imamo dokaz da se vojna operacija nije dogodila jer je izabran put mira.

- Treći razlog odnosi se na cijelu regiju jugoistočne Europe, Hrvatsku, ali i svijet općenito. Vlade se često oslanjaju na ono što nazivamo „rally round the flag“, odnosno okupljanje i jedinstvo oko zastave. Ako se stalno pozivate na vanjskopolitička neprijateljstva, možete skrenuti pozornost s domaćih problema. Zato se često fokusiramo na krize i neprijateljstva, umjesto da slavimo mir i mirnu suradnju, rekla je.

Mirna reintegracija razmatrana kao mogući model za Krim

Antunović Lazić ističe kako joj je drago da upravo mladi ljudi mogu razmjenjivati riječi u današnje vrijeme kada su svi opterećeni suvremenom tehnologijom i kada postoji dosta i otuđenosti mladih. Mladi u Vukovaru uživo su komunicirali i istraživali život u Vukovaru i drago nam je što smo mogli upravo na dan mirne reintegracije biti domaćini i pružiti im sliku Vukovara kakva se, kaže, ne prikazuje često kroz medije.

Je li mirna reintegracija prepoznata na međunarodnoj razini i što možemo učiniti da populariziramo takav način rješavanja sukoba, Schirmbeck ističe da rade na tome da proces mirne reintegracije postane poznatiji i u inozemstvu.

- Naši su projekti, naravno, usmjereni na hrvatsku publiku, ali sve se više okrećemo međunarodnoj razini. Prošle godine imali smo troje učenika iz njemačke i francuske međunarodne škole u Zagrebu, a ove godine više od trideset. To pokazuje da se, kada se pobudi interes za mirnu reintegraciju, može doprijeti do široke publike.

- Kao Njemica posebno sam sretna što su sudjelovala njemačka i francuska djeca. Pomirenje Njemačke i Francuske nakon Drugog svjetskog rata, nakon stoljeća sukoba, zaista je uzor na međunarodnoj razini. No nisu dolazili samo učenici. Više puta je dolazio i njemački veleposlanik, a nedugo prije potpune ruske invazije na Ukrajinu i ukrajinski veleposlanik, koji je mirnu reintegraciju razmatrao kao mogući model za Krim.

U stalnom smo kontaktu s Ujedinjenim narodima koji su tada pratili taj proces, a na našoj je priredbi govorio i Goran Bosanac iz Europskog parlamenta. Postoje međunarodni kontakti i zajednički rad na tome da proces postane globalno prepoznat, no smatramo da bi hrvatska Vlada mogla učiniti još više kako bi se ta priča o uspjehu bolje predstavila u inozemstvu, dodala je.

Kritično mišljenje kod mladih

Bitno je zaista razvijati kritično mišljenje kod mladih, kaže Antunović Lazić. Važno je kaže da sami donose svoje zaključke i procijene koliko je mir koristan u odnosu na bilo koju drugu opciju.

- Kroz radionice su se mladi doista uključivali, iznosili svoje stavove, mišljenja, ali i donosili zajedničke zaključke da mir doista nema alternativu.

- Posebno je važno danas s mladima raditi na temi mira, jer se trenutačno gotovo isključivo govori o ratu. Situacija je doista posebna. Krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih vjerovalo se da dolazi razdoblje mira, poštivanja međunarodnog prava i demokracije – govorilo se čak o „kraju povijesti“. Nažalost, to se nije ostvarilo. Danas, 25 godina poslije, ponovno se govori gotovo isključivo o ratu, kao da je on neizbježan, ističe Schirmbeck.

Posebno je važno, naglašava, na toj temi raditi s dvije skupine.

- Prva skupina su mladi. Ako zaista dođe do rata, mladi će morati na bojište. Posebno im je važno pokazati mirnu reintegraciju i reći: "Možete birati. Možda postoji put mira i vi možete poći i njime." Postoji i druga skupina s kojom puno radimo. To su angažirani građani, aktivisti koji ne govore: "O ratu i miru odlučuje samo vlada." Ne, ako smo aktivni građani, možemo doprinijeti tome da njegujemo dobrosusjedske odnose i da sukobi ne eskaliraju, zaključuje Schirmbeck.