Tragom Nijemaca i Austrijanaca po Zagrebu

Turistički vodiči grada Zagreba prošle su godine pokrenuli zanimljiv projekt: tematske razglede naziva "Doprinos nacionalnih manjina kulturno-povijesnoj baštini Zagreba". Nemjerljiv doprinos pripadnika manjina razvoju našeg glavnog grada potaknuo je i nas da krenemo u šetnju gradom na drugačiji način. Što sve možda nismo znali o utjecaju Austrijanaca i Nijemaca našoj je Hani Gelb otkrio Bono Rajić.

Turistička tura odnosno razgled tragom Nijemaca i Austrijanaca u Zagrebu počinje ovdje na Strossmayerovom trgu ispred spomenika biskupu Strossmayeru, ističe Bono Rajić, turistički vodič.

Zagreb se, dodaje najviše razvijao od sredine 19. stoljeća pa u 20. stoljeću do početka Prvog svjetskog rata.

- I kad sam krenuo to proučavati, vidio sam malo širi kontekst - revolucionarnu 1848. godinu, dolazak Bana Jelačića, zatim veliki potres u gradu Zagrebu koji je načinio doista veliku štetu, ali opet, kako kažu, nije svako zlo za zlo. Iz tog potresa je kasnije nastalo puno kulturnih, materijalnih dobara. Strossmayer biskup i političar, pripada pohrvaćenoj obitelji iz Gornje Austrije, dakle njemačko govorno područje. Njegovi preci su bili vojni časnici, dok je on sam izabrao put svećenika, kasnije i političara. To nije za ono vrijeme bilo neobično jer znamo kad bi ban bio odsutan da ga je u to vrijeme mijenjao zagrebački biskup.

50.000 forinti darovao je, podsjeća Rajić, za izgradnju zgrade Hrvatske znanosti i umjetnosti, tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Na drugom punktu ture u fokusu je August Šenoa - August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa.

- Rođen je u Zagrebu i svi smo navikli da je on hrvatski književnik. Znamo da je rano preminuo od posljedica upale pluća koju je dobio radeći jako puno nakon zagrebačkog velikog potresa. I on ima njemačke korijene. Njegov otac je došao u Zagreb 1830. godine i bio je zaposlen kao sladopek, odnosno slastičar, kod Zagrebačkog biskupa. Otac mu je inače Nijemac, porijeklom iz Češke, a majka plemenitog roda Slovakinja rođena u Budimpešti. Zanimljivo je za to vrijeme, dakle, to je 19. stoljeće, u tom smislu nema vrtića, nego odrasta doma, Tako da je on prve hrvatske riječi počeo učiti već kad je izašao iz roditeljskog doma, kad se počeo igrati s drugom djecom, a danas je to hrvatski književnik koji je romantizirao određene segmente hrvatske povijesti sa željom da kod Hrvata probudi nacionalnu svijest, nacionalni ponos i osjećaje, govori Rajić.

- I kod mene je to uspio, osjećam se kao dječarac dok sam čitao Seljačku bunu, u tome je ostao i pobudio vječno poštovanje prema Matiji Gupcu itd, rekao je.

Na trećem punktu ture, objašanjava Rajić, je zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. I tu imamo tragove Nijemaca i Austrijanaca tako što je pohrvaćeni biskup nekoliko godina prije izgradnje zgrade Akademije u sjevernoj Italiji sreo jednog arhitekta kojeg je doveo u Hrvatsku da mu završi Đakovačku katedralu. Rriječ je o Hermanu Bolléu. Za zgradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nije osobno, hajdemo tako reći, potpisao autorsko pravo, nego njegov učitelj iz Beča Friedrich Rita von Schmidt, gospodin kod kojega je Herman Bollé izučavao zanat.

- Glazbeni paviljon darovan je gradu Zagrebu od strane bogatog veletrgovca koji je židovskog podrijetla, međutim idejno rješenje je od spominjanog nam i dragog gospodina Bolléa. Lenucijeva potkova, odnosno Zrinjevac, ipak u ta teška vremena obnove nakon potresa, ljudima je ipak trebala razonoda, a što je bolje nego glazbeni paviljon, promenada vikendima, objašnjava.

Na samo nekoliko metara razdaljine na Zrinjevcu i Strossmayerovom trgu imamo nekoliko ostvarenja Hermana Bolléa, a jedna od njih je i tzv. gljiva na Zrinjevcu. Kod Zagrepčana na početku nije bila posebno obljubljena iz razloga što su bile određene tehničke poteškoće. Donji dio vode se prelijevao na zemlju, pa su onu gljivu prozvali Hermanova glava.

Kod svima nam znanog meteorološkog stupa Rajić podsjeća da ga je gradu Zagrebu darovao vojni liječnik Adolf Holzer. Poznati i priznati liječnik, zaslužan je i za lječilište u Lipiku, za termalne vode, za istraživanje u smislu djelovanja na ljudsko zdravlje. No, u teškim vremenima na promenadi, gdje je odmor i razbibriga, o čemu pričati, navodi Rajić - nego u vremenu.

- Meteorološki stup funkcionira i dan danas. Jednom tjedno se mijenja papir i bilježi temperaturu, vlagu i tlak. Zanimljivo je da je i ovo djelo Hermana Bolléa, a odradili su ga domaći hrvatski majstori. Međutim, svi mjerni instrumenti su iz Göttingena.

Na trgu Bana Jelačića Rajić ističe kako se na toj lokaciji vidi utjecaj Gesamtkunstwerka, smjera u arhitekturi i ne samo u arhitekturi, nego i u likovnoj umjetnosti, takozvanog Jugend stila. Zovu to još i secesija, to se isprepliće iz tog vremena, a ovdje je kaže vide svi tragovi.

Kao primjer je izdvodio reljef na kući Popović od našeg velikana Ivana Meštrovića koji je i sam bečki đak.

- Njega je uz pomoć naših ljudi otkrio austrijski industrijalac i došao je na prijemni ispit na likovnu akademiju u Beču. Profesor Helmer ga je tad primio, rekao mu je ostani godinu dana nauči njemački, popuni praznine u svome obrazovanju i možeš studirati. Znamo poslije što je i tko je Ivan Meštrović.

Na kraju navodi austrijskog kipara Antona Dominika Fernkorna koji je izradio spomenik Banu Jelačiću i kip Boga Merkura koji je na današnjem hotelu Dubrovnik.