Obiteljski bend Amaro Duho čuvar romske glazbe već 40 godina

Posljednjih godina na koncertima više se pažnje pridaje scenskom nastupu i efektima nego samoj glazbi. To nije slučaj kod mađarsko-romskog benda Amaro Duho. Tri instrumenta i dvije pjevačice opčinilili su publiku u zagrebačkom parku Mažuranac čistom glazbom i svojim umijećem. 

Legenda mađarske romske glazbe Matild Dobi više od 40 godina neumorna nastupa i stvara. Ni njezinoj djeci poznornica nije strana. Kći Matid Maria dugo se godina bavila plesom.

- Ja sam je oduvijek obožavala i divila joj se. Imam jedno točno konkretno sjećanje, kad se majka pripremala za koncert i šminkala. Ja sam, kao dijete, imala šminku, plastičnu, pa sam je pokušavala oponašati. I onda sam jako željela jednog dana biti pored nje, iako su nas u djetinjstvu vodili na koncerte i sudjelovali smo. Čak mi je brat jednom pao s pozornice, tijekom tehničke probe ali mi smo jako lijepo to doživljavali, kaže Maria.

- Otprilike s jedanaest sam počeo svirati gitaru. U tom sam odrastao. Vidio sam da svi oko mene sviraju gitaru i to sam upijao. Nisam nikad zapravo službeno učio, nego sam učio ovako na pogled, rekao je Robert.

Nakon pet albuma i više od 1000 koncerata, Matild je uvidjela da je došlo vrijeme da ostvari svoj san, da se bavi glazbom sa svojom djecom prenoseći im tako višedesetljetno glazbeno iskustvo i romske kulturne vrijednosti. Osim Marije i Roberta priključio im se i brat Ibrahim te basist Laszlo Sarkozi.

- Amaro duho znači naša duša. To je nastalo za vrijeme jedne probe. Kako nas je majka okupila, to je bio početak svega, kad je odlučila da bi sada željela nastupati sa svojom djecom. I predložila nam je to, a mi smo nato rekli da, u redu, počnimo, bacimo se na to. I onda nam je tijekom jedne probe sinulo da moramo pronaći odgovarajuće ime, navodi Matild Maria Bihari. 

Obiteljski band ima svoje predosti i mane. Nekad se razumijete samo pogledom, nema skrivanja. Možda čak i neslaganja brže jedni drugima oproste.

- Točno ste to opisali, to ima svoje prednosti i nedostatke, ne može se sakriti od pitanja - što si to učinio, zašto nisi otišao na probu, jer zna gdje si bio. Jer, povrh svega mi i živimo zajedno s bratovom obitelji. Nema izvlačenja. Hvala Bogu, nama je lijepo tako i mislim da je tako u svakoj obitelji da se netko s nekim ne slaže, ali mi se uvijek možemo dogovoriti i izvesti na kraju tako da svima odgovara, dodaje Maria.

- Ne baš, nego majka nekad zna imati ideju za pjesmu, i onda se jedna večera može pretvoriti u zajedničku probu. Dakle, ili nam pokaže novu pjesmu, isprobamo je počnemo vježbati, nemamo neki poseban program ili plan nego se dogodi da smo tamo i spontano probamo, ističe Robert.

Ali dileme nema. Šefica može biti samo jedna. Majka.

- Ona je šefica, ona kaže što ćemo, a onda ja slažem pjesme u glavi i kao gitarist takoreći vodim ansambl, kaže Robert.

Iako se Maria i njezina braća glazbom bave godinama, ovaj obiteljski projekt doveo ih je najbliže profesionalnom angažamu. No zasad im glazba nije jedini izvor prihoda.

- Da, svi radimo negdje. Ja sam taksist u Budimpešti. Ali mi smo u glazbi odrasli i u svakom od nas ima ta muzikalnost i želja da prenesemo nešto svijetu. I to je ostalo u nama. Majka je to otkrila i sada to živimo, dodaje Robert.

Na peto izadnje festivala Lado za zagrebačkom Mažurancu doveo ih je Mađarski kulturni centar, Institut Liszt koji je i ove godine obogatio ljetne večeri diljem Hrvatske.

- Dok smo razgoarali koga bi nazvali jedva smo nekako odlučili između tako dobrih bendova iz Mađarske koji bi bili sjajni ovdje. Ali jako smo sretni zbog Amaro Duho jer smo njih predstavili na otoku Visu prošle godine. Ljudi su bili jako sretni zbog njihovog nastupa na gulaš festivalu, rekla je Anna Erzsébet Mladenovics, ravnateljica Instituta Liszt, Mađarski kulturni centar Zagreb.

Uz Amaro duho predstavili su i drugi internacionalni izvođači. Tako je nastupio i sjajan slovački Ansambl SL’UK.