Talijani u Zagrebu: Povijest i doprinos na jednom mjestu

Mnogo je povijesnih činjenica o doprinosu nacionalnih manjina u izgradnji društva u kojem živimo danas. Nerijetko ti podaci budu raštrkani u raznim publikacijama ili u arhivskoj građi. Zajednica Talijana Zagreba odlučila je izdati knjigu u kojoj će na jednom mjestu navesti sve one koji su na svoj način kroz povijest utjecali na život grada.

Kada su se 60-ih godina u Zagreb doselile talijanske obitelji iz Ploština, nastanile su se u Vrapču. Oni su kupili zemljište i izgradili pet kuća. Taj su dio domaći nazvali Mala Italija.

- Ploštine, to je jedno selo kraj Pakraca. A Talijani su tamo došli negdje oko 1880. godine. Naseljeni su iz područja Belluna, što je područje podno Dolomita. Dakle, negdje južnije od Cortine d'Ampezzo, čuveno u kojoj će u iduće godine biti Zimske olimpijske igre. A došli su za vrijeme Khuena Hedervarija, koji je obećao plodnu slavonsku zemlju. A došli su iz područja koje je bilo vrlo siromašno i koje je u stvari najiseljeniji dio Italije, rekao je Oskar Arlant, predstavnik talijanske manjine Grada Zagreba.

Poslije je neke obitelji život doveo u Zagreb. Zajednica Talijana u Zagrebu osnovana je 2007. na inicijativu Furija Radina.

- Nastala je kao potreba da se izrazi jedan broj Talijana koji su stalno naseljeni u Zagrebu i jedan broj Talijana koji dolaze i odlaze iz Zagreba. Naime, možemo reći da u Zagrebu Talijani nisu autohtoni, nego da dolaze iz različitih dijelova, što Hrvatske, dakle Istre gdje ih je najviše, Dalmacije, pa i Slavonije gdje ih ima isto određen broj. I na njihovu inicijativu osnovana je Zajednica, dodaje Arlant.

Deklariralo ih se oko 250, no broje ipak veći. Oni koji su se tijekom stoljeća izjašnjavali kao Talijani i koji su svojim životom ili djelovanjem bili vezani za Zagreb našli su se u knjizi Talijani u Zagrebu.

- Jako su oni činili vrlo jedan značajan dio te populacije, posebno u srednjem vijeku, kada su oni imali, naprimjer, i svojega gradonačelnika u jednom trenu. Gradonačelnik Gradeca u 13. stoljeću bio je Perkin, koji se isto tako nalazi u ovoj knjizi. Tu imamo i braću Torusti koji su recimo bili vlasnici Medvedgrada, potom je tu Lighieri, odnosno Alighieri praunuk Danteov koji je držao ljekarnu gore na Gornjem gradu. Tu se nalazi i Nikola Antonini koji je napravio jednu kulu, odnosno gradio je zidine oko Kaptola, navodi Filip Škiljan, Institut za migracije i narodnosti, autor knjige.

Mnogo je važnih osoba bilo i poslije, posebno u 19. i 20. stoljeću.

- To su ljudi koji su bili uključeni i u znanost, u kulturu, operni pjevači, glazbenici. Samo dovoljno je da nabrojimo Piera Filippija recimo kao opernog pjevača, potom tu imamo također Antonija Janigra, Emila Cossetta koji su bili glazbenici, Tito Strozzi koji je bio glumac. Potom imamo tu i pojedine profesore, De Zan, Dermit recimo, Cernecca koji su radili kao profesori na fakultetima, znanstvenici su bili. Potom imamo i političare, suvremene političare, odnosno javne djelatnike kao što je Furio Radin. Ja bih spomenuo i Oskara Arlanta kao predstavnika talijanske nacionalne manjine grada Zagreba ili Danielu Dapas, kaže Škiljan.

Uz autobiografije u ovom leksikonu neizostavno se spominju i pojedine lokacije poput Mletačke ulice, Crkve Svetog Marka ili pak Gornjogradske ljekarne čiji je vlasnik bio Nicolo Alighieri.

- Ima jedna zanimljivost recimo, Pietro Coronelli. On je došao u 19. stoljeću na područje grada zato da bi osnovao plesnu školu u gradu. I to je bila prva plesna škola na području grada, a ujedno je bila i škola za bonton. Pa je mlade Zagrepčane i Zagrepčanke obučavao o bontonu i to je recimo nekakva zgodna priča koja je unutra u toj knjizi također spomenuta, ističe Škiljan.

Postoji još pokoje ime koje je možda zaslužilo biti u ovom leksikonu, no kažu da je to tek početak istraživanja te da će oni koji su trebali, a nisu ušli u ovo izdanje, zasigurno biti u sljedećem. Knjiga je dvojezična. Za talijanski prijevod zaslužna je Ingrid Damiani Einwalter.