Svim na zemlji mir, veselje

Odat ću vam tajnu. A možda i nije tajna u današnjoj Virtualiji gdje se sve vidi i zna. Božićne se i ine blagdanske tv-priče najčešće snimaju unaprijed, da se stignu pregledat, napisati, montirati na vrijeme i da padnu baš u doba u kojem se taj prigodničarski program očekuje i gleda. Pa je tako bilo i s pričom iz sela Grbavac kraj Grubišnog Polja u kojem je Zajednica Mađara dignula sve što hoda da snimanje izgleda kao da i jest Božić. Svaki blagdan počinje u kuhinji, a u njoj suvereno stoluje gospođa Ružica.

RUŽICE, RUŽO

Negdje sredinom 80-ih Zdravko Čolić, prvi slavuj YU-estrade pjevao je Ružice, Ružo, Ruška…pa se taj refren i meni vrzmao po glavi to kasno poslijepodne u kojem smo ušli u kuhinju Etno kuće Mađara u Grbavcu. Nije Ružica Pop bila sama, za svu silu peciva i kolača vazda trebaju ruke pomoćnice, ali već se na prvu vidjelo tko vodi kuhinjsko kolo. Dodaj ulje, posipaj još brašna, upali štednjak, spusti rešetku niže…Radi i priča, nešto s drugima, a ponešto i s nama. Kamera je ne smeta, s njom je na ti. E vidiš, počinje Ruža, nisam ti ja baš tako stara, što je 66 godina danas, jel' tako? Rođena sam u selu Bedenik, živim u drugom selu, Lasovcu, al ovdje mi je u Grbavcu kao doma.

U Zajednici i jesam da održimo neke običaje i podsjetimo se kako je to nekad bilo, kada sam ja bila dijete. A bilo je drugačije, bogami. Više snijega, niže temeperature, a u srcu toplo. Bez neke raskoši za božićnim stolom, ali s veseljem nad svakom narančom ili bombonom kojeg bi pronašli u slami na Badnjak. Majka bi i baka tada pekle i meso kojeg nisam često kroz godinu vidjela, nizali bi se kolači, dom bi mirisao po sreći. Otare ruke od brašna o pregaču, preuzme tepsiju i ubaci je u peć. Tako je bilo, a dok je mene i ovih mojih žena iz Zajednice, tako će biti i nadalje. Pereci, kiflice, kompot, pletenice, dostajat će za Badnjak. A na božićnom stolu uvijek su bile guske, patke, sila mesa i naravno odojak. Za njega su ipak zadužene muške ruke. Poput Šandorovih, koji vrti i okreće meso na žeravi tradicije.

BILO NEKAD, BITI ĆE I OPET

Pamti Šandor Toth, a 70 godina broji, kako se iščekivao Božić dok je vani snijeg škripao pod nogama. Ujutro se ložila vatra, iz svake se kuće barem u te dane pušilo iz dimnjaka i peklo sve što su si u tim poslijeratnim godinama mogli priuštiti. Zato smo i godinu po godinu odvajali i skupljali da kao Zajednica kupimo ovo imanje, uredimo ga i sada je to i naša i kuća svih koji žele vidjeti i osjetiti kako se to nekad živjelo i što je od toga ostalo danas, za neke nove klince i generacije. O njima se brine Slađana Toth.

Preko tjedna radi u gradskoj upravi u Grubišnom Polju, vikendima organizira probe i nastupe folklornog ansambla kojim pronose mađarsku pjesmu i plesove diljem Hrvatske i inozemstva. Joj, njima ti je ovo sve čudno i neobično, ovi običaji za božićno doba. Čuli možda jesu od baka o tome, ali danas više obitelji čak ni na selu to baš ne rade. E zato smo odlučili da to pokažemo svima. Nećete samo vi s HTV-a biti ovdje, dolaze nam i tamburaši iz Mađarske i gradonačelnik i publika koja jedva čeka vidjeti i čuti ono što smo pripremili. A sad moram ići, kaže Slađana i odjuri u kuću. Jer Božić samo što nije….

Dokumentarni film Svim na zemlji mir, veselje emitiramo u petak, 19. prosinca u 14:30 na Prvom programu.

Autor i urednik projekta je Mario Beganović, snimatelj Tomislav Trubmetaš, montažerka Nina Koletić, ton majstor Filip Milanović, majstor rasvjete Ivan Bilušić.