Migrantski kamp Diavata, usputna postaja prema Zapadu

Papa Franjo nedavno je posjetio Cipar i Grčku i susreo se s migrantima i izbjeglicama. S gorčinom je upozorio na posvemašnju ravnodušnost, nezainteresiranost i nemoć u rješavanju problema koji se sam od sebe neće riješiti. Novinari HRT-a bili su u Diavati, izbjegličkom kampu na periferiji Soluna. Prema podacima UN-a, u toj se zemlji nalazi oko 96.000 tražitelja azila i izbjeglica.

Grčki grad Solun tisućama godina nalazi se na putu ljudi i robe. Prati ga dobar glas, kao mjesto gdje su svi našli odmor i mir, pomoć domaćina, toplu riječ i okrepu koja im je bila potrebna. No vremena se mijenjaju, a Solun i dalje ostaje važna točka na putu - ovaj put migrantskom. U proteklih šest godina stotine tisuća ljudi iz brojnih nesigurnih područja u tom dijelu svijeta, preko Grčke, odnosno Soluna, htjele su pronaći bolji život na zapadu Europe. Mnogi od njih su uspjeli, no još je više onih koji su ostali u migrantskim kampovima diljem zemlje. Diavata je najvećem kampu u središnjoj Grčkoj u kojemu je oko 1.000 stanovnika.

Ali Hassan je Kurd iz Iraka i već četvrtu godinu u kampu. Sretan je što je živ i siguran, ali nimalo nije zadovoljan takvim životom.

- Uvjeti su relativno dobri, no hrana je sve lošija, a ja stalno posuđujem novac kako bih svojoj djeci osigurao bolje uvjete. Čekam putne dokumente za cijelu obitelj i onda idemo mojoj braći koja žive u Njemačkoj. Ondje se nadamo novom životu, kazao je Ali Hassan. 

Do dokumenata je teško doći pa Ali Hassan svoju djecu šalje na školovanje u Solun. Starije dijete pohađa osnovnu školu u gradu, a mlađe je u maloj školi u kampu. No čini se da je jedan od rijetkih migranata koji tako razmišljaju. Victoria, učiteljica u maloj školi u kampu Diavata, ističe da je najveći problem za djecu i njihove obitelji što misle da Grčka nije njihovo krajnje odredište.

- Misle kako je ovo tek usputna postaja prema zapadnoj Europi. Zato ne shvaćaju osnovnu potrebu za djecu da pohađaju školu, da steknu obrazovanje. No mi smo svu djecu iz kampa upisali u školu. Pitajte bilo koje dijete, ono će vam reći da ide u školu. Ovdje u kampu u vrtiću, u maloj školi djeca dolaze s veseljem. Ima ih 50-ak i svi dolaze, a ponekad i ne zbog lošeg vremena, dodaje učiteljica. 

Do dokumenata je teško doći pa Ali Hassan svoju djecu šalje na školovanje u Solun. Starije dijete pohađa osnovnu školu u gradu, a mlađe je u maloj školi u kampu. No čini se da je jedan od rijetkih migranata koji tako razmišljaju. Victoria, učiteljica u maloj školi u kampu Diavata, ističe da je najveći problem za djecu i njihove obitelji što misle da Grčka nije njihovo krajnje odredište.

- Misle kako je ovo tek usputna postaja prema zapadnoj Europi. Zato ne shvaćaju osnovnu potrebu za djecu da pohađaju školu, da steknu obrazovanje. No mi smo svu djecu iz kampa upisali u školu. Pitajte bilo koje dijete, ono će vam reći da ide u školu. Ovdje u kampu u vrtiću, u maloj školi djeca dolaze s veseljem. Ima ih 50-ak i svi dolaze, a ponekad i ne zbog lošeg vremena, dodaje učiteljica.

Migranti smatraju Grčku tranzitnom državom

Upravo je to jedan od najvećih problema koje imaju stanovnici kampa Diavata - Grčku smatraju tranzitnom zemljom. No ima i onih koji žele ostati. Svakodnevno se javljaju na brojne oglase, traže posao kod građevinara, odnosno bilo kakav posao koji bi im omogućio stalni prihod i traženje azila u Grčkoj. Jedan od njih je Halid Al Hassan, neslužbeni vođa stanovnika kampa. On je Kurd iz Sirije i svojom smirenošću i sveprisutnim autoritetom znatno utječe na život u Diavati.

- Iskreno rečeno, volio bih ostati u Grčkoj. Ovdje su nas lijepo primili, kao prijatelje. Nažalost, ova je zemlja u teškoj gospodarskoj krizi i nema dovoljno posla za Grke, a kamoli za nas migrante. Bojim se da će cijela moja obitelj, ako ne nađem stalni posao, morati krenuti put zapadne Europe, rekao je Halid Al Hassan, kurdski izbjeglica iz Sirije.

Kamp Diavata opasan betonskim zidom 

Diavata je bivši vojni kamp. Ondje je ostala vojna infrastruktura, koja se pokazala izvrsnom za potrebe svih korisnika kampa. No zbog svog položaja, na pustopoljini pokraj grada, postao je teško obranjivo utočište za registrirane migrante.

U kolovozu je kamp Diavata opasan betonskim zidovima. No nitko od njegovih korisnika zbog toga se nimalo ne buni. Zidovi su postavljeni kako bi oni bili zaštićeni i to od onih brojnih ilegalnih migranata, koji su kroz sve ove godine stalno provaljivali, krali hranu i odjeću. Nakon što su betonski zidovi postavljeni, stopa sigurnosti zaista je povećana.

Sigurnost je ključna riječ, posebno za upravitelja kampa. On je bivši profesionalni specijalni policajac i prihvatio je ovu dužnost prije ljeta. Od kampa je, na temelju svojih iskustava, stvorio sigurnu zonu i tako izgradio povjerenje između korisnika i Grka koji se brinu za sigurnost kakvo se rijetko vidi u zemlji.

- Naravno da postoje problemi. Jedan od najvećih, koji smo riješili, bio je ilegalan ulazak u kamp. Bili su to migranti koji nisu bili registrirani, koji su ilegalno prešli grčku granicu. To je stvaralo veliku napetost u kampu, koji je ionako prepun. No sada je sve riješeno, izjavio je Athanasios Basioukas, upravitelj migrantskog kampa Diavata. 

No iako je ograda podignuta i kamp zaštićen, Solun ostaje u problemima jer broj neregistriranih migranata i dalje raste. Porozna granica prema Turskoj omogućava im dolazak, ostanak u Solunu, bavljenje sumnjivim poslovima. Na sreću Solunjana, kratko se zadržavaju jer se brzo organiziraju i pronalaze nove ilegalne migrantske rute prema zapadnoj Europi. Kad je riječ o milijunima migranata koji se nalaze u blizini, na samoj granici s Turskom, grčke su vlasti prilično samouvjerene pa poručuju - ako se pokrene novi migrantski val nema situacije koja ih može iznenaditi.