15:37 / 27.02.2021.

Autor: Hrvoje Matejčić/Plodovi zemlje/HRT

Suza stočara s Velebita: Kad nestane blago, nestat će ljudi

Petar Babić

Petar Babić

Foto: Plodovi zemlje / HRT

- Ja sam Petar Babić koji volim svoje Krasno, svoju Hrvatsku, i naravno svoj Velebit. Bez zadrške govori ovaj stočar koliko mu je stalo do njegovog surovog, a opet tako lijepog i bogatog kraja. Na svom OPG-u brine o 28 grla, kako kaže, repova, koje nastoji držati u dobroj formi i što otpornijim na teške planinske uvjete.

Zubato je ličko sunce, stoka je na ispaši, iako je sredina zime zaista nema puno snijega, ali su primjetni minusi. U posljednje vrijeme živa se spušta i na -10 stupnjeva Celzijevih. Blago u Lici i dalje pase, no stočari kažu ovo je zdravo vrijeme, pravo ličko.

- Najgora zima je oko nule. Tada su padaline, visoka je vlaga. I stoka i ljudi se loše osjećaju. Ova zima što je zadnjih pet šest dana, prava je zima, priča Petar Babić. Kad je puno snijega onda do blaga ide traktorom, a kad ga nema - kombijem. Najvažnije je, kaže - da do blaga svakog dana stigne svježe sijeno i pitka voda. Petar je zaljubljen u velebitsku prirodu i posao koji radi. Žalosti ga samo što se gube vrijednosti nomadskog stočarstva po čemu je Velebit nekada bio poznat.

"Kad nestane stoke, nestat će ljudi"

- Nitko na Balkanu nije satra' nomadski život kako smo ga mi satrali. To je ono što me žalosti. Ti nikad u životu ne možeš nešto dobiti, a da nešto ne izgubiš ili nešto izgubiti da nešto ne dobiješ. Tako je i s našim planinama. Pošto nije bilo stoke vjerojatno su narasla neka stabla koja se danas eksploatiraju. Ali moje je mišljenje da će onog trenutka kad nestane stoke, nestati i ljudi, smatra Petar.

Kaže kako ovaj prostor unatoč svoj surovosti, daje iznimno puno, no treba raditi i voljeti to što radiš. Drži kako današnje državne potpore u stočarstvu i poljoprivredi svakome omogućavaju dostojan život na selu. Njegov otac u bivšoj državi, zaključuje, nije imao nikakve olakšice a živjelo se i radilo. Imamo poticaj na zemlju, plaća nam se da čuvamo svoje krave, kaže Petar i dodaje: "Kad slušam ljude po televiziji kako se žale ja to ne mogu shvatiti".

"Svakom bih rado pomogao ako želi živjeti ovakav život"

Ističe kako su na ličke paše oduvijek stizale razne sorte goveda kako bi ojačale domaću, nejačku ali otpornu bušu. I u njegovom stadu buša je spajana sa slovenskom Cikom. A sve kako bi razvio priču sa svojim potencijalom. Iako je planinsko stočarstvo, a posebice ono nomadsko, gotovo nestalo s Velebita, a paralelno nestaje i mladost iz Like, Petar je optimističan i drži da će stočarstvo na Velebitu opstati.

- Žao mi je onih ljudi koji bi željeli ovaj život živjeti, ali ga ne žive jer to nije popularno. Najviše se obraćam takvima i svakom bih rado pomogao ako želi živjeti ovakav život. Ne bih žalio ni vremena ni truda da takvim ljudima pomognem. Danas postoje društvene mreže i ljudi se javljaju sa takvim idejama. Uvjeren sam da će ih biti, poručuje Petar. Zaključuje na kraju, ni snjegovi ni vjetrovi ni minusi, ništa ga od Krasna i krava neće odvojiti.  

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!