Mladen Šćulac: Borba protiv vatrene stihije timski je rad

Svjedočili smo proteklih dana, po tko zna koji put, kakav to lavovski posao svakodnevno rade - vatrogasci. Mnogi će reći - vatrogasac se ne postaje nego rađa, a tako je nekako i kod našega današnjeg gosta - Mladena Šćulca. Do prije nekoliko dana bio je zapovjednik Vatrogasne zajednice Primorsko-goranske županije i nakon 45 godina rada u vatrogastvu otišao je u zasluženu mirovinu.

U razgovoru na na našem Četvrtom programu Mladen Šćulac prisjetio se svojih početaka - u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Rijeke. Htio je, kaže, biti vatrogasac od malih nogu, jedno vrijeme ozbiljno se bavio košarkom ali ljubav prema vatrogasnom pozivu, kojim se tada već bavio njegov prijatelj, ipak je prevagnuo.

21 godinu Šćulac je proveo u riječkoj vatrogasnoj postrojbi, potom je 12 godina bio zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Opatije i posljednjih 11 godina radio je kao zapovjednik Vatrogasne zajednice PGŽ. Na pitanje što treba imati dobar vatrogasni zapovjednik, odgovara da vatrogasac mora biti sklon timskom radu, mora voljeti pomagati i znati reagirati kada treba pomoći građanima. Takva osoba s vremenom se školuje, educira, nadograđuje. Osnova svega je da ste skloni cjeloživotnom učenju i da iskustva skupljate u svojoj zemlji i svijetu i to primjenjujete u praksi, govori Šćulac.

Zapovjednik mora imati sve raspoložive informacije na terenu, zna s kojim snagama raspolaže i one gotovo nikad nisu dostatne, ni ljudi ni vozila, područje je ogromno i morate ih rasporediti. Nemate dovoljno vode, jedna cisterna ima od šest do deset tisuća litara vode, a jedan naš mlaz troši oko 200 litara vode u minuti. Dakle imate za otprilike 10 minuta gašenja i problem je ako nemate spremno iduće vozilo. Samo zajedničkim radom vatrogasaca, tehnike, zrakoplova možemo požar staviti pod nadzor, objašnjava Šćulac zahtjevnost velikih intervencija, poput aktualnih požara u Dalmaciji.

Prisjetio se i velikog požara na Učki u kolovozu 2003. godine, a to je bila njegova prva veća intervencija nakon što je došao raditi u opatijsku postrojbu. Gorjelo je tjedan dana, na iznimno teškom terenu. 16 udara groma izazvalo je niz požara koji su se spojili u jedan. Gotovo 900 vatrogasaca gasilo je taj požar. Lokalnim snagama u pomoć su stigli kolege iz cijele Dalmacije i protupožarni zrakoplovi.

Nužna suradnja vatrogasnih postrojbi

Nijedna vatrogasna postrojba nije u stanju sama ugasiti bilo koji veliki požar, nužna je suradnja, posebno javnih vatrogasnih postrojbi i okolnih dobrovoljnih vatrogasnih društava. To se pokazalo i u požaru skladišta drvne građe na Škurinjama u Rijeci, gdje je bio samo jedan hidrant pa su vodu dopremale brojne vatrogasne cisterne.

Vatrogasci se moraju obrazovati, danas i u Hrvatskoj imamo visokoobrazovne programe za vatrogasce i to daje rezultate. Unaprijedili smo vozila, ali i taktike gašenja, ali voda nam je bila i ostala osnovno sredstvo za gašenje. Redovito uvježbavanje svega što u teoriji vatrogasci uče - odvija se u centru za trening u Šapjanama koji se iz godine u godinu nadograđuje novim objektima odnosno elementima za vježbu, govori Mladen Šćulac.

Na funkciji županijskoga vatrogasnog zapovjednika zamijenio ga je Dario Gauš - dugogodišnji zamjenik zapovjednika JVP Rijeka. U nasljeđe mu, kaže Šćulac, ostavlja solidno stanje u Vatrogasnoj zajednici PGŽ koje i dalje treba nadograđivati i unaprjeđivati.