Učitelji, iako potplaćeni, uvijek dostupni djeci i roditeljima

Svjetski dan učitelja ove je godine posebno posvećen žrtvama pandemije. UNESCO je proslavu posvetio upravo potpori učiteljima u nošenju s korona-krizom, a mi donosimo priču kako se naši učitelji prilagođavaju novim situacijama, ali i kako umirovljeni učitelji gledaju na svoj poziv.

Paula je 24 godine u mirovini, u istoj je školi sjedila kao učenica i učiteljica. Kaže, taj posao raditi online ne bi mogla ni slučajno.

- Danas biti učiteljica mislim da je vrlo teško i zahtjevno, jer nema slobode. Kad bi bio ovakav dan pa ne bi mene bilo u učionici bila bi negdje vani, rekla je umirovljena učiteljica Paula Ilić.

I Đana Ivelja s Lastova ima sličnu priču, u školi u koju je sjela u prvom razredu, završila je i svoj radni vijek.

- Tko voli djecu izabrao je dobro, treba voljeti svoj rad, treba poštivati svoj rad i treba donositi odluke kao da donosiš sebi, smatra umirovljena učiteljica Ivelja.

A upravo se tako i ponašaju današnji učitelji. Rade u školi, rade od kuće, uvijek na raspolaganju kada ih trebaju - bilo roditelji ili njihovi učenici.

- Najveće je zadovoljstvo koje učitelj može imati su nasmijana lica djece i ono što donosimo doma nakon radnog dana, a to je da ste proveli dan sa dobrom ekipom, istaknula je Ivančica Tajsl, učiteljica OŠ Trnjanska u Zagrebu.

A s istom ekipom, ali prestrašenom zbog potresa provodi svaki dan učiteljica Sanja Babić iz Petrinje.

- Učitelj se mora nositi sa njihovim strahovima iako i mi osobno se nosimo sa strahovima, svaku noć nas trese, ali pokušavamo unijeti radost i atmosferu i sve lijepo što škola treba imati, rekla je Babić, učiteljica u OŠ Dragutina Tadijanovića u Petrinji.

I iako su potplaćeni svatko, pa i ona učiteljica koja je tek počela raditi, reći će:

- Učiteljski posao je poziv, nije nam bitna plaća koliko zadovoljstvo koje dobivamo s poučavanjem, naglasila je Dea Telenta, učiteljica OŠ Braće Glumac u Lastovu.

- Nećete sigurno pogriješiti ako ćete jednog dana poželjeti biti učitelj ili učiteljica, poručuje učiteljica Tajsl.

Ali zato se nadamo da nije požalilo gotovo 2000 učitelja i profesora koji su izabrali to zanimanje, a sada su na Zavodu za zapošljavanje. Neki od njih stalni posao čekaju godinama. Znaju da ne bi imali status u društvu kakav učitelji zaslužuju, znaju da ne bi na kraju mjeseca imali plaću kakvu priželjkuju, ali to su izabrali i čekat će.