U školama s oštećenjem vida i sluha više od 500 učenika, pomažu i prijatelji

U našim srednjim i osnovnim školama trenutačno su 302 učenika s oštećenjem vida, od slabovidnosti do sljepoće, te njih 258 s oštećenjem sluha, od nagluhosti do gluhoće. Svi su oni u redovitom školskom sustavu, u nastavi im pomažu i prijatelji koji s njima čitaju na Brailleovu pismu, a zbog njih uče i znakovni jezik.

Zbog Noele, gluhe djevojčice, cijeli je razred naučio osnove hrvatskog znakovnog jezika. Zatekli smo ih u knjižnici. 

- Kada sam bila u prvom razredu bilo mi je teško komunicirati s djecom i sama sam došla na ideju da učimo s prijateljima iz razreda znakovni jezik, rekla je.

Danas nemaju problema s komunikacijom.

- Krenuli smo učiti boje, slova, imena, a onda i na nastavi putem glazbe, kaže Lovorka Mađarević, učiteljica razredne nastave OŠ Špansko Oranice.

Isabel ide u sedmi razred. I njezini prijatelji zbog nje znaju osnove znakovnog jezika. 

- Ove godine sam jednom došla bez prevoditeljice i nije bilo strašno - dvije prijateljice su mi najviše pomogle, rekla je Isabel.

Na tečajevima sve je veće zanimanje za učenje hrvatskog znakovnog jezika.

- Od 1998. godine se provodi tečaj i svake godine je oko 100 polaznika, kaže Andrea Palijaš, voditeljica edukacije u Savezu za gluhoslijepe osobe Dodir.

Kad upoznate Isabel, sve je tako jednostavno i pozitivno.

- Dobro mi je u 7. razredu, sve je OK, samo sam dobila dva nova predmeta fiziku i kemiju i super mi idu, priča.

A super idu pripreme za maturu i slabovidnoj maturantici Kiari. Osim...

- Najviše me strah engleskog. Nije moja jača strana, priznaje maturantica.

Velik broj slijepe i slabovidne djece upisuje fakultet

Ravnateljica Centra Vinko Bek nam otkriva, velik broj slijepe i slabovidne djece upisuje nakon srednje škole fakultet, a 90 posto njih ga i završi.

- Drugi dio priče su učenici koji završe srednju strukovnu školu i ne studiraju nego se upuste u tržište rada. E, tu jesu problemi - teže se zapošljavaju, prekvalificiraju se i traže poslove ispod svoje kvalifikacije da bi mogli preživjeti, rekla je Ivana Rotim, ravnateljica Centar za odgoj i obrazovanje" Vinko Bek", Zagreb.

Nikola je imao sreću. Nakon što je u Centru završio i osnovnu i srednju školu, kao diplomirani informatičar zaposlen je u tiskari za izradu udžbenika na brajici.

- Problem je uopće dobiti priliku i pokazati što slijepi ljudi mogu, kaže Nikola Rundek, informatičar Centar za odgoj i obrazovanje" Vinko Bek", Zagreb.

A u školi s početka priče sretna je i Josipa. Sedmašica koja od treće godine ima ugrađenu pužnicu. Ponosna je vlasnica brojnih medalja, među kojima su dvije srebrne i jedna brončana s Europskog prvenstva u stolnom tenisu. I kaže - nema nikakvih problema, samo ima želje.

- Da treniram i da odem na svjetsko prvenstvo, priznaje Josipa.

I što reći? U moru napetosti, svađa, nasilja, o kojima stalno čitamo i slušamo, postoje i oni koji su zadovoljni djetinjstvom. 

Svojim teškoćama ne opterećuju druge i baš zato od njih dobivaju mnogo.