Neće biti većih smanjenja emisije štetnih stakleničkih plinova

Za očuvanje budućnosti našeg planeta - točnije budućnosti čovječanstva, trebalo bi se naći rješenje - kako spriječiti rast temperature. Klimatske promjene i njihove ekstremne posljedice velik su krizni čvor koji svjetski političari nikako ne uspijevaju razmrsiti. Nisu to uspjeli ni na klimatskoj konferenciji u Egiptu.

Mali flaster na velikoj rani - to je rezultat maratonskih pregovora u egipatskom ljetovalištu Sharm el Sheiku.

Rezultirali su povijesnim, ali načelnim dogovorom dvjestotinjak država o namjenskom fondu iz kojeg će bogate zemlje plaćati siromašnijima odštetu i nadoknaditi ekonomske gubitke uzrokovane klimatskim promjenama.

Tako završava gotovo 30 godina čekanja nacija suočenih s velikim klimatskim utjecajima. Ali to je otprilike sve.

Konferencija je čak morala biti produljena, upravo zbog prepirki oko fonda. Na kraju je, ipak, nešto dogovoreno, kritičari kažu - premalo. Naime, države su se suglasile da postupno napuste energiju koja se dobiva izgaranjem ugljena, ali ne i nafte i plina. Uz to taj bi fond trebao biti osnovan, ali kada, kako, i tko će i koliko uplaćivati u njega, a tko će uzimati ne zna se, to bi trebalo biti naknadno dogovoreno.

- Nacrti odluka koji su pred nama uvod su u proširenu provedbu i omogućit će nam transformaciju prema budućnosti klimatske neutralnosti i razvoja otpornog na klimu. Pozivam sve vas da ove nacrte odluka promatrate ne samo kao riječi na papiru, nego kao našu zajedničku poruku svijetu da smo poslušali poziv naših čelnika te sadašnjih i budućih generacija da postavimo pravi tempo i smjer za provedbu Pariškog sporazuma i postizanje njegovih ciljeva, rekao je Sameh Shoukry, predsjednik COP27 - Egipat.

Jasno je da će razvijenije zemlje koje su tijekom povijesti ionako najviše trovale životnu sredinu - morati platiti. Odštetu će dobiti one "zemlje u razvoju" koje su posebno pogođene sušama, poplavama, olujama, širenjem pustinja ili porastom razine mora.

U sintagmi "zemlje u razvoju" još je jedna zamka. Naime, Kina se pridružila skupini od oko 130 zemalja u razvoju kako bi se slomio politički otpor Sjedinjenih Država oko formiranja fonda za odštete. EU se u početku nećkao, ali i on je, na kraju, pristao na fond.

Sada Kina traži da je se tretira kao "zemlju u razvoju", kao što je prije tri desetljeća zapisano u Protokolu iz Kyota. Za zapadne zemlje to je apsurdno, jer je Kina danas ekonomska velesila te najveći onečišćivač na svijetu.

- Svi smo podbacili u akcijama za izbjegavanje i smanjenje gubitaka i štete, trebali smo učiniti mnogo više. Naši građani od nas očekuju da vodimo, što znači, mnogo brže smanjujemo emisije. Tako ograničavate klimatske promjene, a ne čekate i reagirate nakon što klimatske promjene počnu razorno utjecati, rekao je Frans Timmermans, povjerenik EU-a za klimatske promjene. Razvijene zemlje ostaju nezadovoljne napretkom u smanjenju fosilnih goriva.

Zemlje sudionice pristale su na pojačavanje napora u smanjenju štetnih emisija te obećale kako će ih predstaviti do iduće konferencije potkraj 2023. u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. No sve je to na dobrovoljnoj bazi, nitko se ni na što nije obvezao.

To što detalji nisu već jasno dogovoreni, za kritičare je besmisao konferencije, na kojoj su na Crvenom moru bile čak 34.000 sudionika iz cijelog svijeta.

- Naš je planet još na intenzivnoj njezi. Sada moramo drastično smanjiti emisije, a to je pitanje kojim se ovaj COP nije pozabavio. Fond za gubitak i odštetu ključan je, ali to nije rješenje ako klimatska kriza briše malu otočnu državu s karte ili cijelu afričku državu pretvara u pustinju. Svijet i dalje treba divovski skok u klimatskim ambicijama. Crvena linija koju ne smijemo prijeći jest linija koja naš planet vodi preko temperaturnog limita od 1,5 stupnjeva. Da bismo imali ikakvu nadu da ćemo zadržati tih 1,5, moramo masovno ulagati u obnovljive izvore energije i prekinuti svoju ovisnost o fosilnim gorivima, rekao je António Guterres, glavni tajnik Ujedinjenih naroda.

Taj poznati cilj od 1,5 Celzijevih stupnja odnosi se na globalno zagrijavanje. Naime, stara je ideja da se globalno zagrijavanje mora do 2100. ograničiti u odnosu na temperature koje su vladale prije vremena industrijalizacije. Zagrijavanje je, međutim, već sada dosegnulo 1,1 stupanj.

Još su oštriji aktivisti. Za njih je sve "teško razočaranje". Bogate zemlje dužne su siromašnima najmanje sto milijardi dolara godišnje. Da su, posebno SAD, do sada plaćale račun, onda bi države G7 bile u boljoj pregovaračkoj poziciji da već danas obvežu i Kinu i druge ekonomije koje se ubrzano razvijaju da se pridruže plaćanju.