Potresna reportaža iz Buče - simbola ruske okrutnosti

Rusija i Ukrajina, očekivano, u velikoj tajnosti čuvaju stvarne podatke o vlastitim vojnim gubicima. Oni iskazani mnogo su manji od procjena zapadnih sigurnosnih agencija koje se kreću čak i do 100.000 poginulih vojnika na obje strane. Život svakodnevno gube i civili. Ujedinjeni narodi iznose broj od gotovo 6000 poginulih, uz priznanje da je zasigurno znatno veći. Simbol ruske okrutnosti nesumnjivo je Buča iz koje potresna svjedočanstva donosi reporterka HTV-a Elizabeta Gojan.

Na groblju u Buči, punom novih, svježe iskopanih humaka, prekrivenih vijencima i modro žutim ukrajinskim zastavama - mole za pokoj duše njihovog sina, oca, supruga, brata. Ubijenog u borbi za slobodu Ukrajine, u sukobu s ruskom vojskom.

- Nadam se da nije bilo uzalud, da momci umiru, da polažu svoj život za slobodu Ukrajine, oh, gospodine Bože, rekla je majka ubijenog ukrajinskog vojnika. 

- Toliko ljudi mučenih do smrti i toliko još nestalih. Srušene su mnoge zgrade, ali to je nebitno, najvažniji su ljudi koji su ovdje živjeli. Te žene i djeca sada imaju osakaćene obitelji i srca puna boli. To je ono što sada osjeća Buča, istaknula je sestra ubijenog ukrajinskog vojnika. 

Okrug Buča, udaljen 24 kilometra od Kijeva, čini 14 mjesta. Okupirajući ih, ruska je vojska bezuspješno nastojala stići do ukrajinske prijestolnice i zauzeti je, smijeniti predsjednika Volodimira Zelenskog i ukrajinsku vladu te imenovati prorusku, marionetsku. Povlačeći se, na kraju, pred ukrajinskom vojskom, ostavila je za sobom tisuću dvjesto izmučenih tijela.

U ožujku, tijekom prvih dana ruske invazije na Ukrajinu, brojna su zvjerstva počinjena u gradićima sjeverno od Kijeva - užasi koji se i danas dokumentiraju. Procjenjuje se da je u Buči, tijekom ruske okupacije, ubijeno 458 ratnih zarobljenika i civila. Najmanje 50 još treba identificirati.

Neke obitelji jednostavno ne prihvaćaju činjenicu da su njihovi najmiliji ubijeni, ne žele ih pokopati, pa su mnoga tijela pohranjena u gradskoj mrtvačnici. Čeka se pomna DNA analiza, koju osiguravaju međunarodni eksperti za ratne zločine.

- Naš je cilj - kazniti svakog ubojicu, ponaosob. I na samom početku, kada su obitelji oklijevale obratiti se policiji ili javno govoriti o ubojstvima, ohrabrivali smo ih - objašnjavajući im da su žrtve, da će njihovo svjedočenje pomoći našoj zemlji u dokazivanju baš svakog ratnog zločina, rekla je Mihalina Skorik-Škarivska, dogradonačelnica Buče.

Prije rata, Irpinj, udaljen kratkom, 20-minutnom vožnjom autobusom na sjever, bio je utočište od vreve užurbane tromilijunske prijestolnice - Kijeva. U središtu tog gradića, danas se sve čini uobičajenim. Pomno uređen glavni trg,uobičajena vreva radnoga dana, ljudi koji kupuju na tržnici. I novi život za mladi par, koji se, usprkos prohladnom kišnom danu, vjenčava u krugu obitelji i prijatelja.

No, samo koji kilometar odavde, ulice, nazvane po najvećim ruskim pjesnicima - Aleksandru Puškinu i Mihailu Ljermontovu, i danas nose ožiljke brutalne ruske okupacije na početku rata, u ožujku. Oštećenja su vidljiva gotovo na svakoj kući. Mnoge su spaljene do temelja.

U ostacima ove, koju je Peter gradio svojim rukama, stanovali su ruski vojnici. Odlazeći, temeljito su je razorili tenkovskim plotunom. 

- Velika smo obitelj, u kući smo živjeli i družili se. Toliko smo lijepih dana proveli u njoj, ali jednog su dana došli Rusi. Ne znam kako da to nazovem, to nisu ljudi, naglasio je Peter, baptistički svećenik, Irpinj.

Kad su stručnjaci za ratne zločine, odmah nakon ukrajinske vojske stigli u oslobođena područja Harkivske oblasti, ostali su zatečeni razmjerima zločina ruske vojke koje su tamo zatekli. Zločini u Izjumu još su gori i brojniji nego oni u Buči, Irpinju i Mariupolju. Svi će oni morati biti i dokazani pred sudom, po mogućnosti Međunarodnim sudom pravde.