Tragedija u školi u Beogradu podijelila društvo i roditelje. Tko je odgovoran!?

Pet mjeseci nakon nezapamćene tragedije u beogradskoj Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" roditelji čekaju odgovore na mnoga pitanja. Emisija Labirint donosi drugi dio priče "3.5.2023." i postavlja pitanja 'Tko je zakazao?. 'Tko su odgovorni?', 'Zašto je tragedija podijelila društvo i što se učinilo da se žrtve pamte i tragedija nikada ne ponovi?'.

Roditelji se i danas prisjećaju dana kad se tragedija dogodila - s tugom koju je teško riječima opisati. "Ne vjerujete, mislite da se neki film snima", rekao je u Labirintu otac učenice koja je preživjela masakr.

- Ova vrata su mi osobito potresna, i kad pogledam unutra. Ali vrata, vrata me najviše bole. Za njih mi je baš važno da ih sklone, kazala je Ninela Radičević, majka stradale jedanaestogodišnje djevojčice Ane Božović.

Teško je pronaći odgovor na pitanje 'Što je bio motiv ove tragedije?' koja je, kaže psihijatrica Tamara Čavić-Đurić - "razorila i oštetila ono najsvetije i najvrednije - djecu".

Roditelji učenika posebno ističu hrabrost nastavnika škole koji su spašavali učenike svojih razreda, a u školi su bila i njihova djeca. To su heroji koji su djeci pružali utočište, izvodili ih iz škole, tražili drugu djecu. A za diskusiju je, dodaju, kakav je bio odnos škole prema zajednici nakon tragedije.

Bojana Nedeljković, majka učenika OŠ "V. Ribnikar", podsjetila je da su djeca išla u školu dok se jedna djevojčica još borila za život u bolnici. A radilo se, naglasila je, o maloj djeci koja su bila na sedam, osam do deset pogreba svojih kolega i prijatelja. Nastava je počela u srijedu, po istom rasporedu kao na dan kad se tragedija dogodila. Djeca su prolazila mjesta gdje su njihovi prijatelji ubijeni.

- Srbija je morala stati 3. svibnja - sve, smatra Ninela Radičević. Bojana Nedeljković upitala je: Da je bilo 30-ero mrtvih, bi li onda zatvorili školu? Jer desetero ubijene djece nije dovoljan broj?

Psihijatrica Tamara Čavić-Đurić smatra da je u slučaju roditelja koji su smatrali da se djeca trebaju što prije vratiti na nastavu riječ o poremećaju vrijednosti i ozbiljnom roditeljskom propustu. Društvo se, rekla je, "požurilo da nastavi dalje i da se odmakne od te boli kao da se boji neke mentalne infekcije".

Rezultat svega je podijeljenost roditelja, najgora moguća stvar koja se mogla dogoditi, dodala je Nedeljković. Smatra kako se to ne bi dogodilo da je zajednici bilo ponuđeno "bilo što drugo".

- Solidarnost bi bila da su sva djeca 4. svibnja premještena u neku drugu školu. Ovim rješenjem su djeca i roditelji podijeljeni u startu. To je isti model vladavine koji mi gledamo već godinama, ako ne desetljećima. U podijeljenim društvima, polariziranim, individualiziranim, raspadnutim društvima - lakše se vlada. I taj model je primijenjen sada u OŠ "Vladislav Ribnikar", zaključio je Žarko Cvejić, otac učenice te škole. 

Ovi roditelji smatraju kako bi škola trebala biti pretvorena u neku vrstu memorijalnog centra, da djeca ubijena u školi ne budu zaboravljena nego da "budu zvijezda vodilja za oporavak cijelog društva i za stvaranje nekih boljih i kvalitetnijih ljudi".

Aninini roditelji naglašavaju kako su im utjeha ljudi koji ih podržavaju i Anini prijatelji koji su je voljeli. Zbog njih znaju da je njihova djevojčica bila posebna i da je ostavila trag…

O najstrašnijem danu u svojem životu, o svemu proživljenom i doživljenom, u prošlotjednom Labirintu Anini su roditelji prvi put hrabro progovorili.

Ako ste propustili drugu epizodu Labirinta pod naslovom "03.05.2023." možete je besplatno pogledati na multimedijskoj platformi HRTi.

U videoteci HRTi-ja možete pronaći i emisije Labirinta emitirane prethodnih godina.