Labirint: Prvi red do otpada

Sve je počelo kao velika priča o inovativnoj investiciji. Pojavila se tvrtka koja je u starom gospićkom silosu trebala reciklirati plastiku u građevinske blokove, bukobrane i lukobrane. Mještani Gospića brzo shvatili da se u krugu silosa događa nešto čudno. Godinama su, pred njihovim očima, brojni kamioni domaćih i stranih registracijskih oznaka dolazili danju i noću te istovarivali nepoznate, prašnjave smjese i materijale, koje su bageri potom zakopavali u zemlju. Građani su sve to dokumentirali, upozoravali i pisali institucijama, no one nisu odgovarale na njihove upite.

U potrazi za istinom, sami su pokrenuli nezavisne analize u Hrvatskoj i Njemačkoj koje su potvrdile s njihove najgore strahove: tlo je kontaminirano teškim metalima i toksičnim antimonom, dok su u podzemnim vodama i privatnim bunarima izolirane iznimno opasne "vječne kemikalije" (PFAS) i mikroplastika. 

Gnjev mještana prerastao je u nacionalni bunt kada je GI "Gospić je naš dom" organizirala masovni prosvjed u Zagrebu pod sloganom "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku".

Danas se oni koji žive u prvom redu do otpada s pravom pitaju: tko je dopustio da se dvije i pol godine skriva istina o opasnom otpadu? Tko je zakazao u sustavu koji je trebao zaštititi ljude?

- Ja sam obični čovjek koji nastoji pošteno, hrabro i dostojanstveno živjeti u ovoj zemlji kao i mnogi drugi. Ja sam sestra branitelja koji je svoj život dao za naše živote, pa nažalost i za vaš život. Za uništenu Hrvatsku i uništenu budućnost svog naroda sigurno nije dao svoj život, kazala je na prosvjedu Željka Šikić, učiteljica iz Gospića.

Rekla je kako kada puše, razmišlja kuda se čestice nose i tješi se naivno da je silos velik te da ih vjetar ne može prebaciti preko velikog silosa i nanijeti ih kod nje, ali boji se da ga može nanijeti možda prema lipama, gradu, ulici.

- Kad je kiša, onda razmišljam kako se to sigurno cijedi dolje i s kišama se ispere u tlo. Kud to dalje ide, kako ide, kojom brzinom? Nije ugodno da to samo ostane na ovoj ulici. To bi bilo super, ali je problem što će to otići dalje, naglašava.

Prisjeća se kako, prije nego će se sve otkriti, možda mjesec dana ili manje, su ravnali sav taj otpad. I nedugo nakon toga, svih šest velikih borova, koji su bili u doticaju s otpadom, doslovno su se sasušili.

- Imate njih tamo još stotinu, nije to samo tih tu par borova. Cijeli krug tamo se suši. Kako se sve više iznose te pojedinosti o tome što je to, strah te više i za zrak i za vodu i za zemlju i za voćku, za sve te strah više, naglašava Davor Bušljeta, mali obrtnik, GI "Gospić bez otrova.

Istaknuo je kako to nije za šalu te kako su to ozbiljne stvari na razini EU, a ne samo malog Gospića. Dodaje kako se sve to primijetilo još 2019. godine kada su došli, kako kaže, neki ljudi.

- Krenuli smo k njima da se upoznamo, da vidimo što se tu događa, što se tu radi, kako se to radi. Kazali su da će oni tu raditi montažne objekte od nekakve plastike koja nije za reciklažu, što je sasvim dobro zvučalo, moram priznati, prisjeća se.

Željka je rekla kako su na početku bili sretni kada su čuli vijest da je silos prodan i da će tu biti tvrtka koja će se baviti proizvodnjom, lukobrana, bukobrana i kućica. Kako kaže, čak su i nju zanimale kućice i bila je zainteresirana za njih, ali mještani su se najviše radovali ideji da će na vrhu silosa biti restoran.

- Stvari vjerojatno nisu dobre kada se počela događati ogromna količina kamiona. Ispočetka jedan, dva, tri, a onda kasnije sve više i više i više. Dovozili su čudnu tvar koja se praši. Bilo je svakakvih tablica. Krapina, Slovačka, Rumunjska, Poljska kazao je Bušljeta.

Željka Šikić govori kako su tada shvatili da se sve to ograđuje i nije im bilo jasno zašto se prozori i vrata zatvaraju limom.

- Ništa se ne događa da izlazi, samo dolaze tamo. Zadnje što su radili, a što smo baš vidjeli da bageri ruju i zatrpavaju nekakvu crnu tvar zemljom, kazao je Davor Bušljeta.

Susjedi su išli vidjeti što se tamo radi i dobili su odgovor da rade parkirališta. Odmah su posumnjali.

- Vidjela sam fotografije, koje je napravio sa susjednog krova čovjek. Vidjela sam kamion s crnom smjesom koji je pretovarao u drugi kamion koji je to vozio gore na Rakitovac, sjeća se.

Pola kilometra od Gospića, prema Bilaju, nalazi se legalno odlagalište otpada na koji se trebao odlagati komunalni otpad.

- Taj čovjek koji je meni pokazao fotografije je rekao da ih je i pratio. Onda oni odu s bagerima, otkopaju prostor na Rakitovcu ili oko Rakitovca, istresu tu smjesu i zatrpaju, poravnaju i vrate se u kompleks, priča Željka Šikić.

Antun Zdunić iz GI "Gospić bez otrova" naglasio je kako se na odlagalištu Rakitovac po nekakvim indicijama nalazi odloženi opasni otpad koji je odlagan mimo ikakvog saznanja odgovornih osoba koje upravljaju tim prostorom.

- Pretpostavka je da su kamioni i šleperi firme koja je gospodarila na adresi Bilajska 50 u Gospiću, tijekom dana i u noćnim satima, dovozili na Rakitovac otpad, za što su postojale nekakve snimke koje su potvrdile takve radnje, dodao je.

Smatra da je stanje materijala koji se sada nalazi zakopan na Rakitovcu, gotovo nemoguće odrediti i porijeklo opasnih tvari, stoga što je to sada jedna heterogena masa.

- Nama je onemogućen čak i taj mehanizam nekakve retribucije, odnosno pokušaja povrata toga opasnog otpada u zemlje iz Europske unije, odakle je taj otpad došao, a to su Italija, Njemačka, Slovenija.

Željka Šikić naglašava kako su svi građani ostali šokirani kada su vidjeli brdo otpada kod silosa. Misli da se otpad prvo odvozio na Rakitovac i ukapao se na legalnom odlagalištu te kada su se ljudi počeli pitati i kada se počelo pričati te kada su počele prijave, oni su otpad povukli u kompleks kod silosa.

- Bila sam 2024. u gradu i lijepo sam pričala s dogradonačelnicom. Htjela sam iskoristiti priliku i pitati što se događa, da smo primijetili nešto, da smo mi kao susjedi dosta zabrinuti. Mislila sam da grad zna što se događa, da bih dobila povišenim tonom odgovor da je to sve u redu, da su oni legalno tu, da je inspektorat to provjerio, da je sve u redu i na Rakitovcu i u silosu i da mi bez veze dižemo buku i radimo nekakvu teoriju zavjere, da to nema smisla. To je sve uglavnom u redu i kako treba, sjeća se Šikić.

- Vlastitu analizu sam napravila negdje u trećem mjesecu 2025.. Mene je najviše šokirao bakar i antimon i kad sam shvatila da je antimon u biti isto što i arsen, a arsen je otrov, te kad sam pročitala da ga ne možeš maknuti tako lako iz prirode, e, onda sam se stvarno, prepala, naglasila je.

- Prije toga su moji susjedi redovito prijavljivali i inspektoratu i policiji, čak su i snimali i fotografirali sve te aktivnosti, zapažali kasno noću i rano ujutro, tako da su ljudi nastojali prijaviti, međutim, institucije su ignorirale te prijave, dodaje.

Zamjenik glavnog državnog inspektora Ivan Samac, izvijestio je 17. kolovoza 2026. da je državni inspektorat započeo inspekcijski nadzor kao državna upravna organizacija 27. 6. 2023. godine. Taj inspekcijski nadzor je započet po službenoj dužnosti na temelju prijave koju smo dobili od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Tu prijavu su podnijeli zabrinuti građani. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da se pravna osoba nije pridržavala te dozvole. Nije skladištila otpad na onim česticama koje su navedene u dozvoli. Drugi krimen je bio što su taj otpad skladištili, odnosno zakopavali na privatnim česticama. Radi se o 7 privatnih čestica fizičkih osoba. Uzeti su uzorci, uzeto je 20 uzoraka. rezultat je bio 12 uzoraka opasnog otpada.

U HTV-ovom središnjem Dnevniku 15. veljače objavljeno je:

Josip i Monika Šincek, bračni par osumnjičen za nepropisno odlaganje 35. 000 tona medicinskog i plastičnog otpada na više lokacija u Hrvatskoj, idu u istražni zatvor. Istraga je pokrenuta jučer protiv 10 osoba i 4 tvrtke zbog niza teških kaznenih djela, uključujući ugrožavanje okoliša otpadom, pranje novca i utaju poreza u sastavu zločinačkog udruženja.

 - Pa evo, kad završi, budemo se svakako čuli. Rekli ste da imate puno toga još za reći. Jako puno, izjavio je Josip Šincek.

- Tko je osoba koja je 2024. godine napravila prve analize u Gospiću koje su dokazale da se radi o opasnom otpadu, o opasnom medicinskom otpadu? Tko je onaj koji je na sve naše dopise rekao da nam takve analize ne želi dati i dao nam ih je tek ove godine? Tko je dopustio da se dvije i pol godine zagadi tlo, da onečišćenje prođe? Vi nam recite, ako ne želite da vam mi kažemo, sustav se mora mijenjati iz korijena, naglasio je Vjekoslav Bušić, GI "Gospić je naš dom".

Dujo Došen iz GI "Gospić je naš dom" govori kako su ubrzo nakon samog otkrivanja slučaja i drugi građani u Gospiću uzimali uzorke otpada i davali ih na analizu u Njemačku.

Neslužbeno su dobili i te rezultate. Nakon toga su tražili, od raznih stručnjaka po Hrvatskoj i sudskih vještaka za kemiju i takve vrste otpada, ali su teško dolazili do odgovora

- Nisu bili baš voljni tumačiti to, jer su znali o čemu se radi i u kom smjeru bi išla tumačenja analiza i da bi mi to koristili kao dokaz o važnosti ovog problema prema institucijama.To je pokazalo i tumačenje nalaza profesora Hackenberger iz Osijeka. On nam je prvi izišao u susret i protumačio nalaze, rekao je.

- Kada si uzimala uzorke za svoju analizu iz Crnog brda, na kraju se utvrdilo, da je na brdu nedvojbeno cijeli otpad opasan. U njemu nema miješanog materijala koji bi bio neopasan, za razliku od ovog zakopanog koji je većim dijelom opasan, ali ipak je miješan i sa zemljom i sa dijelom građevinskog materijala, kazao je Bušić.

Sve analize koje je Željka dobila kroz svoje nalaze, su kasnije potvrđene s analizama iz 2024. godine, gdje su sve te povišene vrijednosti svih teških metala koje je imala u svojim analizama potvrđene. I sad je 

Bušić smatra kako je žalosno da su za analize napravljene 2025., znali još 2024. te da nitko nije upozorio građane o kakvom opasnom otpadu se radi.

- Čak na jednom sastanku su nas uvjeravali da to što se nalazi u Gospiću nije opasno. Nakon što se znalo 2024. godine, oni su nasu lipnju 2025. godine uvjeravali da to nije ništa opasno. Na sastanku su bili ljudi iz inspektorata i rekli su nam da su vidjeli nalaze i da nije opasno, prisjetila se Jasmina Zeba iz GI "Gospić je naš dom".

Objavljeno u TVD2, 6. kolovoza 2026. godine:  

Uskok je objavio šokantan nalaz vještaka zaštite okoliša sa Zagrebačkog geotehničkog fakulteta nakon analize 37.000 tona otpada na ulazu u Gospić. U podzemnim vodama pronađeni su spojevi poznati kao vječne kemikalije. Tlo je puno metala, neke su vrijednosti 100 puta veće od dopuštenih.

Analize službene potpuno su jasne. Sada valjda znate, tvari su opasne. Dobili ste potvrde, otrov nam se širi. Tko još šutjet može, tko na ovo žmiri? Nismo mi te sreće do godinama kiše i spiruto smeće. Količine goleme, više nego znamo, i ono otkriveno tek je dio samo. Sjedi se duboko u grudi naše Like, tko ognjište truje, nek sunce ga ne grije. A kad jednom svima ovo postane jasno, već će za nas biti gotovo prekasno. Voda zdrava je za piće, govore nam stranci. Nije se proširilo, nema mjesta panici.

19. rujna 2026. - Krpani pokraj Gospića

- U gospićkom su zaseoku Krpani jučer doznali da su dva lokalna bunara onečišćena. Iako Hrvatski zavod za javno zdravstvo tvrdi da to ne utječe na javnu vodoopskrbu, stanovnici su ogorčeni, objavljeno je. 

- Ova voda koja protječe ovuda, ide u bunare. Bunari sada imaju PFAS spojeve. Ovo blago je možda zaraženo, ja ne znam, to treba testirati. Ja prodavati neću te telce i misliti hoću li koga zaraziti, rekao je uzgajivač teladi.

GI "Gospić je naš dom" je podnijela predstavku Europskom parlamentu, tako da će biti pozvana da predstavi taj svoj problem, kazala je Daria Došen.

- Čak ima i jedna europska direktiva koja se bavi presumpcijom nevinosti u kaznenom postupku, koja kaže da ako je kaznenim djelom učinjena šteta okolišu i ljudima koji žive na području počinjenja kaznenog djela, da se podaci o stanju u okolišu moraju podijeliti s javnosti, rekla je Jasmina Zeba iz GI "Gospić je naš dom".

Irena Jovev, slovenska eurozastupnica u Europskom parlamentu, 17. rujna 2026.:  

Kolege, ova je rasprava izvorno bila zakazana pod drukčijim, vrlo jasnim naslovom. Izričito se spominjalo „vječne kemikalije” – PFAS – a naslov je jasno ukazivao i na slučaj onečišćenja podzemnih voda u Hrvatskoj. No, zanimljivo je da je naslov prošao kroz svojevrsnu operaciju "čišćenja". Danas se odnosi samo na zaštitu zdravlja ljudi od toksičnih tvari. Šteta je što se onih 37.000 tona otpada u Gospiću ne može tako lako ukloniti. Sanacija tog otpada ipak je ponešto složeniji zadatak od "čišćenja" naslova rasprave, zar ne? U međuvremenu, hrvatski premijer Andrej Plenković danas govori o panici, histeriji i politizaciji tog pitanja. Zanimljivo je: ljudi su upozoravali na opasnost, otpad je ostao, a "vječne kemikalije" prodrle su u podzemne vode – no čini se da ništa od toga nije predstavljalo dovoljno ozbiljan problem za nadležne. Problem nastaje tek kada netko postavi pitanje odgovornosti. Možete izbrisati Hrvatsku iz naslova ove rasprave; možete je prebaciti na četvrtak poslijepodne – na sam kraj plenarnog tjedna, kada je većina ljudi već otišla kućama.

No, nažalost, to neće ukloniti problem. Nikola Tesla budućim je naraštajima ostavio izume. Što ćete im vi ostaviti? "Vječne kemikalije"? Osobno, draža mi je ideja trajne odgovornosti – uključujući i političku odgovornost. Vrijedi o tome razmisliti. Hvala.

- Imamo cijeli zakonski okvir koji je ovo mogao nadzirati pa je propustio nadzirati, koji je ovo mogao spriječiti, propustio je spriječiti, a onda kada se već dogodilo, tu se možemo vratiti na jedan trenutak u prvoj polovici 2024. godine, kada se dogodilo i kad su sve institucije znale i mogle znati o kakvom opasnom otpadu se radi, zapravo su propustili. Dakle, tu još uvijek ne govorimo o pokretanju istrage, tu zapravo govorimo o propustu da se preventivno djeluje. I to je zapravo, na neki način, bih rekao, najveći krimen vlasti, odnosno institucija prema svojim građanima, prema svome okolišu i prema gotovo najvrjednijem resursu koji Hrvatska ima. To je čista priroda, izvori pitke vode, njen krš koji je neprocjenjiv u europskim okvirima, a ne samo u hrvatskim, istaknuo je Vjekoslav Bušić.

Uhićenje Andrije Mikulića – Labirint siječanj 2026.:

Poštovani gledatelji, u novoj akciji USKOK-a uhićen je glavni državni inspektor Andrija Mikulić i još tri osobe.

- Sumnjalo se da je Andrija Mikulić zapravo upao u tajne mjere praćenja bračnog para Šincek koji su osumnjičeni za odlaganje strašno velikih i opasnih količina otpada diljem Hrvatske prije svega na području Gospića. Nakon svega, Šincek odlučuje progovoriti i reći, kako je potvrdio njegov odvjetnik, nedavno dao je iskaz Uskoku da ga je Andrija Mikulić tražio čak 500.000 eura mita kako bi mu se zažmirilo na ovaj opasni otpad, izjavila je Ana Raić, novinarka INDEKS.hr.

Jasmina Zeba iz GI "Gospić je naš dom" smatra da je sustav zakazao jer ako, kako kaže, svaka institucija za sebe kaže da su napravili sve što su mogli, od inspektora koji je prijavio, kriminalističkih aktivnosti, pravosudnih aktivnosti, ministarstva, a dvije i pol ili tri godine nisu uklonili niti gram opasnog otpada s lokacije

- Mi smo grupa građana, sami stojimo tu, nitko nema iza nas, nema nikakve politike, jednostavno ljudi s nekom istinskom voljom, željom i namjerom, kao prvo, da ostanu ovdje živjeti i da taj prostor u kojem žive učine sigurnim, naglasila je Daria Došen iz GI "Gospić je naš dom".

- Do jučer smo bili preponosni na našu prirodu koja je poznata ne samo u Hrvatskoj nego i šire, na našu izvorsku pitku vodu, na svježi zrak, na naše proizvode poljoprivredne. I onda drugi dan, zapravo, nema ništa od toga, dodala je.

Martina Brmbolić iz GI "Gospić je naš dom" smatra da je ovo odličan primjer da za velike stvari ne treba puno ljudi. Treba skupinica ljudi, prosječno pametnih, ali kojima je jako, jako stalo do rješenja nekoga problema. 

- Ja bih rekla da nam je ova situacija koja se dogodila pokazala što nije domoljublje. Znači, zatvaranje očiju pred problemima, skretanje pogleda od onoga što se događa u tuđem dvorištu, nesnošenje političke i svake druge odgovornosti za propuste u sustavu, tako da po meni to nije domoljublje, istaknula je. 

Daria Došen naglašava kako su ljudi shvatili da je to nadnacionalni problem i da se svi moraju ujediniti da riješimo i njega i sve druge.

- Preponosni, ne samo zbog nas što smo mi uspjeli napraviti, nego zbog svih građana, a prije svega, zbog Ličana koji su istaknuli, kako se napokon osjećaju ponosni tu u Zagrebu te da mogu hodati uzdignute glave i da su sretni i ponosni na kraj iz kojeg potiču, kazala je.

Ističe kako je snaga u narodu, u malom čovjeku koji je baš zapostavljen i on to osjeća i tišti ga godinama.

- Ne samo ovaj problem otpada, nego općenito, očito cijeli sustav kod nas tako funkcionira. Obični čovjek je osjetio da je ovo trenutak da može nešto reći. Dosta je to kuhalo i čučalo u svima nama, u svim ljudima. I ovo su osjetili, prepoznali su tu iskrenost s naše strane i ispravnu namjeru i tu su svi dobili nadu nakon toga, a mi ćemo se potruditi da ta nada i ostane, da opet ne dođemo u upravo tu apatiju, jer ona nas samo vodi u propast, naglasila je.

- Velika vam hvala što ste došli, što ste podržali našu borbu, ali ne samo našu, nego borbu cijele Hrvatske. Ovaj prosvjed s ovim riječima proglašavam završenim. Hvala vam što ste ispoštovali našu veliku želju da ovo bude ponosno i dostojanstveno. Hvala vam velika!, poručili su organizatori.