Kristinina borba s teškom bolešću i hrvatskom birokracijom

U uređenom sustavu nikomu se ne smije dogoditi ono što se desilo samohranoj, nezaposlenoj majci Kristini Čule iz Nuštra. U trenutku kada joj se ponovno vratio tumor na mozgu i opet prima kemoterapiju, ostala je bez svih primanja.

Kristina je samohrana je majka. Po zanimanju frizerka. S malodobnim sinom živi u Slavoniji, u Nuštru, u kući obiteljskih prijatelja. Prije devet godina Kristina je oboljela od zloćudnog tumora na mozgu. 2021. bolest se ponovno vratila.

- Meduloblastom - zloćudni tumor na mozgu. Počelo je s vrtoglavicama, bolovima, mučninom i snimanjem se otkrila dijagnoza i tad je počelo liječenje. Prvo operacija, onda zračenje i kemoterapije, govori Kristina Čule.

- Vratilo se pred kraj godine, prije Božića. Počelo mi se vrtjeti u glavi. Samo što je ovaj put bilo zanimljivo - kad ja legnem, ne vrti mi se. I onda sam se ja prvo tješila da je svima loše, možda je tlak, kad sam vidjela da nije ništa od toga, otišla sam u bolnicu. Operirana sam u drugom mjesecu 2022. i sad ovaj put prvo idem na kemoterapije. Zračiti se ne smije kao prvi put sva polja mozga i cijela leđna moždina, govori Kristina.

S Kristinom je ekipa Labirinta razgovarala prije samog odlaska na novi ciklus kemoterapije u KBC Zagreb. Ali Kristinu ne muči samo ishod liječenja jer uz bolest, bori se i s hrvatskom birokracijom.

- Meni su socijalnu naknadu ukinuli zbog uplate koja je bila prošle godine, pet tisuća kuna što je moj bivši suprug uplatio kao alimentaciju, prije i poslije toga ništa. Na osnovu toga su oni ukinuli minimalnu zajamčenu naknadu jer alimentaciju smatraju prihodima, kaže Kristina.

- To je suludo, ja bih shvatila da je to neka alimentacija, ali minimalna alimentacija od 1000 kuna, nije to neki ogroman iznos s kojim bi čovjek mogao živjeti, dodaje.

U međuvremenu gubi i naknadu koju je primala zbog radne nesposobnosti. Rješenje je isteklo baš u trenutku kada se bolest ponovno vratila. Rješenje napisano na tri godine iako se znalo da u njezinu slučaju ozdravljenja nema.

- Ukinuli su mi minimalnu zajamčenu naknadu zbog toga što nemam dokaza, iako imam svježe nalaze da sam u toku liječenja, kaže.

U trenutku liječenja, kada joj je novac potrebniji nego ikada prije - Kristina i malodobni sin ostaju bez svih socijalnih naknada, bez svih primanja.

- Da nije tragično, bilo bi smiješno. Ne treba biti vrstan liječnik da se shvati što piše u nalazu, da je ta osoba trenutno u tijeku teškog liječenja. Na njihovu žalost ja sam živa, ne planiram umrijeti. Oni moraju U takvim slučajevima osigurati kakva takva redovna primanja, kaže Kristina. 

- Od čega živim? Imam prijatelje koji su mi pomogli, nisam gladna ni žedna, ali to nije trajno rješenje da moji prijatelji ili poznanici pomažu, ne mogu godinama tako živjeti. Ne paničarim da će se nešto loše dogoditi, živim iz dana u dan. Situacija je takva kakva jest, ali uvijek može gore, zaključuje optimistično Kristina unatoč svim nedaćama s kojima se bori.

Pogledajte prilog Jagode Bastalić: