Stanišiću i Simatoviću 15 godina; krivi i za ubojstvo u Hrvatskoj

Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu proglasilo je u srijedu bivše čelnike Službe državne sigurnosti Srbije Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića krivima i za ubojstvo počinjeno u lipnju 1992. u Hrvatskoj u Daljskoj Planini.

Više doznajte u prilogu Alenke Marine:

Stanišić i Simatović krivi i za ubojstvo u Hrvatskoj

Vijeće, koje je vodila sutkinja Graciela Gatti Santana, odbacilo je žalbe Stanišića i Simatovića, a djelomično je prihvatilo žalbu tužiteljstva koje je tvrdilo da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo kad nije Stanišića i Simatovića osudilo na temelju odgovornosti za udruženi zločinački pothvat.

Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma povećalo im je kazne zatvora na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije.

Raspravno je vijeće u svojoj presudi 2021. zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine počinjenjem ubojstava, deportacije, prisilnog premještanja i progona. No, utvrdilo je da su Stanišić i Simatović pridonijeli zajedničkom zločinačkom cilju jedino u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, te ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački pothvat na temelju toga da nije dokazano da je netko od njih dvojice dijelio zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj.

Žalbeno vijeće je, prema presudi objavljenoj u srijedu, utvrdilo da je raspravno vijeće u tome pogriješilo i utvrdilo je da su Stanišić i Simatović imali zajedničku namjeru ostvariti zajednički zločinački cilj te da su odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog pothvata za zločine koje su različite srpske snage počinile 1992. u Bosni i Hercegovini - u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu te za ubojstvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u lipnju 1992.

Tužiteljstvo je u svojoj žalbi tvrdilo da se Stanišiću i Simatoviću mogu pripisati brojni zločini u Hrvatskoj - u Kijevu, Vrliki, Drnišu, Hrvatskoj Kostajnici, Saborskom, Škabrnji, Bruškoj, Marnovićima, Dalju, Erdutu, Vukovaru jer su ih počinile jedinice koje su bile pod njihovom kontrolom ili kontrolom drugih članova udruženog zločinačkog pothvata, no žalbeno vijeće te osnove žalbe nije prihvatilo.

Suđenje Stanišiću (72) i Simatoviću (73) jedino je koje je preostalo MICT-u kao nasljeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Proces protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina kada je haško tužiteljstvo dvojicu pripadnika režima srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH te su uhićeni u ožujku 2003. u Srbiji i ubrzo prebačeni u haški pritvor.

Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a u prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano ni njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, ni da su planirali i zapovjedili zločine koji su im stavljeni na teret, ni pomagali u njihovu izvođenju.

Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naredilo ponovno suđenje koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja - rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora kada su nepravomoćno bili proglašeni odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koje su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. i za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.

MICT: Stanišić i Simatović krivi za ubojstvo Marije Senaši u Hrvatskoj 1992.

Žalbeno vijeće "prihvaća, djelomično, prvi temelj tužiteljske žalbe i utvrđuje da su Stanišić i Simatović krivi, na temelju članka 1 Statuta i članaka 3, 5 i 7 statuta ICTY-ja za počinjenje, na temelju njihova sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu,... za ubojstvo kao povredu ratnog prava i običaja, kao i za ubojstvo i progon kao zločine protiv čovječnosti za ubojstvo Marije Senaši u Daljskoj Planini u lipnju 1992.", objavio je MICT.

Pravda zadovoljena

Dugo se čekala, no pravda je zadovoljena. Ovo je dobro za budućnost svih jer bez istine nema pravde, komentirala je presudu predsjednica "Majki Srebrenice".

- Čestitam Tribunalu u Haagu. Bilo je dobrih i loših trenutaka, ali oni su humanošću završili svoju misiju. Žrtva nikada ne može biti zadovoljna. Jedna poruka za sve vas; razlike su dobre, ali podjele među ljudima nisu. Ne dijelimo narod i prepoznajmo tko su (ratni) zločinci, a tko dobri ljudi, rekla je Munira Subašić, čelnica udruge "Majke Srebrenice".

Majke Srebrenice razmišljaju i o podizanju tužbi protiv Srbije i Republike Srpske.

Zadovoljstvo presudom izrazio je i glavni tužitelj Serge Brammertz.

- Ova je presuda ponovno pokazala da nije bila riječ o unutarnjem sukobu u BiH, ni o građanskom ratu ili unutarnjem oružanom sukobu, nego o međunarodnom oružanom sukobu, u kojem je utvrđeno da je političko čelništvo iz susjednih zemalja, posebno iz Beograda, bilo uključeno u planiranje etničkog čišćenja, rekao je Serge Brammertz, glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove.

Današnjom presudom završen je i posljednji sudski postupak u Hagu, no Brammerz upozorava da još stotine žrtava i preživjelih čekaju pravdu. Time se napokon ozbiljno trebaju pozabaviti nacionalni sudovi.

Simatović i Stanišić jedini su srpski dužnosnici koje je Haški sud osudio za zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U ratovima na području bivše Jugoslavije, prema podacima UN-a, ubijeno je više od 120.000 ljudi.