Mirovni plan, sigurnosna jamstva i sumnjivi incident: Što stoji iza pregovora o Ukrajini

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je nakon sastanka s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim na Floridi postignut "velik napredak" te da je usklađeno oko 95 posto mirovnog plana za završetak rata u Ukrajini. 

Zelenski je potvrdio da plan uključuje američka sigurnosna jamstva u trajanju od 15 godina, iako je Kijev tražio dugoročniju zaštitu. Unatoč tomu, ključne razlike ostaju, Ukrajina odbacuje teritorijalne ustupke, Rusija uvjetuje mir dobivanjem ukrajinskih područja, dok europski saveznici inzistiraju na snažnim sigurnosnim jamstvima.

Ostaje pitanje predstavlja li ovaj dogovor stvarni korak prema miru ili tek novu fazu političkih pregovora? 

Navodni napad Ukrajinaca na jednu od rezidencija ruskog predsjednika Vladimira Putina pojavio se u izrazito osjetljivom trenutku, dok u Floridi traju razgovori o mogućem mirovnom rješenju rata u Ukrajini. Iako ruske vlasti zasad nisu objavile snimke ni konkretne dokaze koji bi potvrdili taj napad, sama informacija snažno je odjeknula u javnosti i otvorila prostor sumnjama da bi incident mogao poslužiti kao politički alat.

Dio analitičara upozorava kako bi se ovakav događaj mogao iskoristiti kao izgovor za povlačenje Rusije iz pregovora ili kao opravdanje za dodatnu eskalaciju sukoba. Posebnu pozornost izazvala je i izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je rekao da mu je Putin osobno javio kako je Ukrajina pokušala napasti njegovu rezidenciju na sjeveru Rusije te da je zbog toga "jako ljut". Službeni Kijev takve je tvrdnje odlučno opovrgnuo, što je dodatno produbilo nepovjerenje i potaknulo pitanja o stvarnim motivima i ciljevima ovih izjava.

Picula: U ratovima se često stvaraju povodi za pritisak

Bivši ministar vanjskih poslova Tonino Picula (SDP) u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog" istaknuo je kako je u ratnim okolnostima, bilo da je riječ o oružanom sukobu ili diplomatskom nadmetanju, često prisutna praksa insceniranja situacija koje onda služe kao povod za eskalaciju ili nametanje novog oblika pritiska suprotnoj strani.

Naglasio je da u ovom trenutku ne postoje potvrđene informacije o tome što se doista dogodilo, ali smatra da je važno promatrati širi politički kontekst.

Prema njegovu mišljenju, ključ leži u pitanju motiva, tko u određenom trenutku ima interes dodatno naglasiti vlastite zahtjeve upravo usred pregovora koji su se održavali na Floridi.

Iako ruski predstavnici ondje nisu bili, Moskva je vrlo brzo ponovno istaknula svoje temeljne političke zahtjeve.

Picula je podsjetio i na prijašnja obraćanja predsjednika Putina, u kojima je ruskim oružanim snagama govorio da ne smiju odustati, da nastave s osvajanjem ukrajinskog teritorija te da će se tzv. specijalna vojna operacija nastaviti dok se ne ispune svi politički ciljevi Moskve.

U tom kontekstu, zaključio je Picula, trenutačnu političku korist od navodnog napada ima upravo ruska strana.

Kovač: Danas se ništa ne može sakriti, svi imaju interes za dogovor

Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač (HDZ) naglasio je kako je u suvremenim ratnim okolnostima iznimno teško sakriti bilo kakav ozbiljan vojni incident. Prema njegovim riječima, satelitske snimke omogućuju praćenje gotovo svega, zbog čega više ne postoje iznenadne “blic operacije” kakve su bile moguće u Drugom svjetskom ratu.

Kovač je istaknuo da bi, u slučaju da je doista došlo do napada dronovima na neku od Putinovih rezidencija, američka strana o tome zasigurno imala saznanja. Govoreći o odnosu Putina i Trumpa, ocijenio je da obje strane imaju interes postići dogovor o završetku rata, ali, kako tvrdi, na štetu Ukrajine.

Prema Kovaču, i Washington i Moskva slažu se oko toga da bi Ukrajina trebala napustiti dijelove Donjecke oblasti, što je zahtjev koji Trump postavlja pred predsjednika Volodimira Zelenskog, ali i dugogodišnji cilj Rusije.

Takav odnos opisao je kao svojevrsno partnerstvo, uz napomenu da Sjedinjene Države žele rat privesti kraju jer imaju druge globalne prioritete i probleme, dok bi Rusija bila spremna na mir isključivo pod vlastitim uvjetima.

Kovač je upozorio i na izuzetno tešku poziciju u kojoj se nalazi Zelenski. Postavlja se pitanje kako bi eventualne ustupke mogao objasniti ukrajinskoj javnosti te kako osigurati vlastito političko, ali i fizičko preživljavanje.

Naglasio je da je lako govoriti o rješenjima iz sigurnosti studija, dok je stvarnost na terenu daleko složenija.

Osvrnuo se i na ideju referenduma o mirovnom rješenju, dovodeći u pitanje kako bi se on uopće mogao provesti tijekom rata. Podsjetio je na primjere Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje su mirovni sporazumi i reintegracije provedeni bez referenduma.

Prema njegovu mišljenju, inzistiranje na referendumu moglo bi biti i znak pokušaja sabotiranja mirovnog procesa.

Na kraju je postavio ključno pitanje - koji je stvarni izlaz za Ukrajinu u ovoj situaciji?

- Nastavak rata, upozorio je, znači daljnje gubitke ljudskih života i razaranje gradova, dok političko rješenje nosi teške i bolne odluke.

Luša: Povratak realpolitike i sigurnosni vakuum u prijelazu svjetskog poretka

Profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Đana Luša analizirala je odnose između američkog predsjednika Donalda Trumpa, ruskog predsjednika Vladimira Putina i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, istaknuvši da se aktualni pregovori ne mogu promatrati izvan šireg konteksta promjena u međunarodnom poretku.

Iako je Trumpova komunikacija često bila izložena kritikama, Luša upozorava da je svijet trenutačno na prijelazu iz unipolarnog u multipolarni poredak, razdoblju u kojem su sukobi i njihova eskalacija najizgledniji.

Prema njezinu tumačenju, aktualni događaji predstavljaju povratak, odnosno snažno učvršćivanje realpolitike, u kojoj Trump Putina doživljava kao ravnopravnog sugovornika.

- U tom okviru, Sjedinjene Američke Države i Rusija pojavljuju se kao dvije velike sile koje se nadmeću za regionalnu dominaciju, dok se Ukrajina, kao manja država, mora prilagoditi pregovorima koji se vode između moćnijih aktera. Takav odnos, istaknula je Luša, vidljiv je i u Trumpovu ponašanju prema Zelenskom.

Posebno je upozorila na opasnost stvaranja sigurnosnog vakuuma tijekom prijelaza prema multipolarnom poretku.

- Taj prostor, naglasila je, mogu ispuniti različiti akteri, a u ovom slučaju jasno je da Trump i Putin nameću okvir i uvjete mirovnog rješenja.

U tom kontekstu, smatra Luša, ne treba nužno osuđivati Trumpove telefonske razgovore s Putinom koji prethode susretima sa Zelenskim, jer oni odražavaju logiku realpolitike u kojoj dva ključna lidera kroje političku stvarnost istočne Europe.

Luša je naglasila i da vrijeme ne ide u prilog Ukrajini, koja se u ovom procesu nalazi u slabijoj poziciji.

Dok Trump nastoji brzo okončati rat i ispuniti obećanja dana američkim biračima, istodobno rasterećujući američke porezne obveznike, Putin, s druge strane, nije odustao od ciljeva koje je postavio na samom početku rata.

Prema njezinim riječima, ruska strategija jasno je usmjerena na dominaciju u istočnoj Europi, uz interese koji uključuju neutralnu i demilitariziranu Ukrajinu.

"Sigurnosna jamstva dio su šireg američko-rusko-ukrajinskog dogovora"

Na pitanje sigurnosnih jamstava osvrnuo se i bivši ministar vanjskih poslova Tonino Picula, istaknuvši da se u ovom trenutku ne radi o isključivo američko-ukrajinskim pregovorima, već o složenom američko-rusko-ukrajinskom procesu. Picula smatra da je predsjednik Trump u više navrata pokazao spremnost na prilagodbu ruskim zahtjevima.

Podsjetio je da su u ranijoj fazi pregovora postojala tri ključna neriješena pitanja: teritorijalni ustupci, veličina ukrajinske vojske i članstvo Ukrajine u NATO savezu. U međuvremenu je Zelenski odustao od ambicije ulaska u NATO, uz inzistiranje na jasno definiranim sigurnosnim jamstvima.

Kao otvorena pitanja ostali su još kontrola nad nuklearnom elektranom Zaporižja te duljina i sadržaj sigurnosnih jamstava, za koja je Ukrajina tražila višedesetljetnu zaštitu, dok se, prema navodima, iz Sjedinjenih Država nudi znatno kraći vremenski okvir.

"Teret provedbe sporazuma prebacuje se na Europu"

Tonino Picula upozorio je da u aktualnim pregovorima treba pažljivo analizirati što je Rusija uopće spremna ponuditi. Prema njegovim riječima, predsjednik Vladimir Putin zasad se nije odrekao nijednog od svojih ključnih ciljeva, što dovodi u pitanje stvarni doseg najavljenih sigurnosnih jamstava.

Picula smatra da se upravo u tom segmentu krije dodatna zamka, jer američki predsjednik nastoji teret provedbe mogućeg sporazuma prebaciti na Europsku uniju.

Prema njegovoj ocjeni, Washington bi sklopio dogovor koji bi Sjedinjenim Američkim Državama omogućio ekonomsku korist kroz sudjelovanje u obnovi Ukrajine, dok bi istodobno odgovornost za sigurnost i provedbu sporazuma pala na europske zemlje.

U tom kontekstu, Picula ističe i protivljenje američke administracije korištenju zamrznute ruske imovine za obnovu Ukrajine bez američkog sudjelovanja.

Dodatnu zabrinutost, prema Piculi, otkriva i nedavno objavljena američka sigurnosna strategija. U tom dokumentu poglavlje o Europskoj uniji smješteno je na sam kraj, što, smatra, jasno pokazuje kakvo mjesto EU zauzima u aktualnoj viziji američke vanjske politike. Istodobno, Rusija se više ne tretira kao primarna sigurnosna prijetnja SAD-u, već se odgovornost za napetosti prebacuje na odnos između Europske unije i Rusije, uz dojam da se Washington želi postaviti kao posrednik, gotovo izvan NATO okvira.

"Četiri scenarija za Ukrajinu i dilema između izraelskog i gruzijskog modela"

U tom kontekstu, najava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o sastanku saveznika Ukrajine u Parizu, posvećenom sigurnosnim jamstvima, otvara pitanje ima li Europska unija uopće političku volju i vojne kapacitete preuzeti takvu ulogu.

Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač istaknuo je da se prebacivanje odgovornosti sa SAD-a na Europu nije dogodilo iznenada, već je započelo još za vrijeme administracije predsjednika Joea Bidena.

Kovač je podsjetio da su američki prioriteti bili spriječiti širu eskalaciju sukoba, posebice u trenucima kada je postojala bojazan od uporabe taktičkog nuklearnog oružja. U tom je kontekstu, prema njegovim riječima, došlo do pritiska na Ukrajinu da dopusti povlačenje ruskih snaga iz određenih područja Donjecke oblasti, uz istodobno prebacivanje odgovornosti na europske saveznike.

Govoreći o mogućim ishodima rata, Kovač je naveo četiri scenarija za Ukrajinu - izraelski, južnokorejski, gruzijski i bjeloruski. Bjeloruski scenarij ocijenio je neprihvatljivim, dok je gruzijski moguć u slučaju izostanka sigurnosnih jamstava. Kao realne opcije istaknuo je izraelski scenarij, koji podrazumijeva snažnu vojnu samostalnost, te korejski, koji bi uključivao stacioniranje savezničkih snaga unutar Ukrajine.

Prema Kovaču, ključna dilema trenutačno se lomi između izraelskog i gruzijskog scenarija, pri čemu Rusija preferira model nalik gruzijskom, Ukrajinu oslabljenu i dugoročno ovisnu o Moskvi. U tom kontekstu naveo je i poruke koje Putin, prema njegovoj procjeni, upućuje američkom predsjedniku, nudeći sudjelovanje u obnovi Ukrajine i isporuku jeftine energije, čime bi se zadržala ruska poluga utjecaja nad Kijevom.

Cijelu emisiju možete pogledati u nastavku: