Vrijedna obitelj Diktić ekološko voće i povrće proizvodi više od deset godina

Nigdje kao u Hrvatskoj u EU ne rastu površine pod ekološkom proizvodnjom. Imamo ih više od 110 tisuća hektara. Najviše pašnjačkih i ratarskih površina, pa bar 5000 hektara nepostojećih eko-oraha bez ikakva uroda. Raste i broj korisnika ekoloških potpora, u posljednjih deset godina peterostruko ih je više. I sve bi to bilo lijepo da te silne potpore i površine ne prati i proizvodnja ekološke hrane. Ipak, u Moslavini smo posjetili obitelj Diktić - vrijednu obitelj s tradicijom koja ekološko voće i povrće proizvodi više od deset godina. 

Kad Diktićevi tikve posade, onda se, suši unatoč, mogu očekivati pravi primjerci. Zadovoljna je ova obitelj ovogodišnjim urodom tikve na oko hektar i pol, no ne i s drugim ekološkim proizvodima. 

- Od nekih proizvoda kao što su mrkva, peršin i to nemamo zapravo ništa. Kukuruza nemamo ništa. Inače imamo domaći osmoredac. Ali ako nam je nešto uspjelo, to su u svakom slučaju tikve, koje uzgajamo nekih pet-šest vrsta, pa čak i neke koje se ne mogu naći kod nas na polju uspijevaju, kaže Ljiljana Diktić iz Štefanja.

Ova obitelj ekološku proizvodnju voća i povrća te kukuruza održava već niz godina na tri pol hektara.

- Mi smo zadovoljni s tim. Morat ćemo se malo reorganizirati, što bi rekli, za drugu sezonu jer jednostavno vidimo da je radna snaga jako deficitarna, ali nećemo odustati, kaže Dražen Diktić.

- Osim tikvi najveća površina kod nas je bila pod grahom, koji je također stradao od suše. Jedini koji mu se doslovno i najbolje othrvao je onaj crni grah kornjaš koji je inače vrlo zdrav za dijabetičare, a kojeg proizvodimo od 2009. otkad smo ušli u ekološku proizvodnju, kaže Ljiljana.

"S vremenom se stekne povjerenje"

U početku su imali problema s prodajom jer dobar dio ljudi nije vjerovao u vrijednost ekoloških proizvoda.

- Prije smo prodavali na Trešnjevci, sad na kućnom pragu, i imamo jednu voćarnu u Zagrebu, pa drugu voćarnu u Zagrebu - znači, nekoliko njih za koje se vozi na tjednoj razini, a ono ostalo su nam sajmovi. Sad smo prošli tjedan bili na jednom, ima specijaliziranih sajmova na koje idemo, Ivanić Grad i Vrbovsko, kaže Ljiljana.

- Kad vidite jednog čovjeka, recimo, koji, kak' bi kazali, nije kumica - onda ljudi misle da si švercer. Ali s vremenom se stekne povjerenje kad ljudi probaju proizvod i onda vide da je to prava roba i pravi proizvod za njih koji oni vole i koji njima odgovara, kaže Dražen.

- Ove godine nam je uzet uzorak na kupinama. Rezultat je bio odličan, nemamo ni pesticida ni herbicida niti nešto od toga upotrebljavamo. Nastojimo da to sve što proizvedemo bude odvojeno od tih polja na kojima se baš previše prska, kaže Ljiljana.

Okupio je Dražen prije desetak godina ekološke proizvođače Bjelovarsko-bilogorske županije, no u međuvremenu su neki digli ruke od tog posla.

- Ta proizvodnja je jako dobra i jako tražena i taj proizvod je jako tražen, ali mislim da su ljudi zbog tih nekih administrativnih ili vremenskih ili nekih drugih okolnosti odustali. Ali još uvijek ima ljudi koji ostaju, a mislim da će ostati najotporniji, kaže Dražen.

A dio onih najžilavijih stigao je na Eko sajam u Čazmi koji su potaknuli Diktićevi. Na osmom izdanju moglo vidjeti pravo bogatstvo ponude 40-ak proizvođača ekološke hrane, pića i različitih prerađevina. Našlo se ovdje i dosta inovacija. Primjerice, čvarci od kozjega sira koje su osmislili ovi Slavonci.

- Zasad je to kako ih izrađujemo još uvijek tajna jer pokušavamo zaštititi, malo to ide sporije, treba dosta novca za to. Da bi bili drukčiji na tržištu, traži uvijek neke nove inovacije... Pogotovo ako ste na sajmu klasika na prolazi, ide nešto novo, kaže Željko Jovanović-Lovrić iz Komletinaca.

Inovacije smo pronašli i kod proizvođača lješnjaka. Na Poljoprivrednom sajmu inovacija obitelj Miser okitila se zlatom. 

- Jedna od inovacija nam je namaz od lješnjaka, 100 posto ekološki. Lješnjak se prepeče na određenu temperaturu određeno vrijeme i onda dalje pravi stroj - mlin na kamen. Pravimo i espresso od lješnjaka, kaže Franjo Miser iz Donje Dubrave.

"Isplati se raditi"

U ekološkoj proizvodnji lješnjaka isplativost je pronašla i Čazmanka Tihana Pavleković. Iako je nova u tome poslu, zadovoljna je rezultatima.

- Ovo nam je druga godina, malo veća berba. Od prošle godine smo na tržištu s malim količinama, ali smo dosta već prepoznati na tržištu, naš nasad jako je uredan, kaže. 

I dugogodišnji ekološki proizvođač, Međimurac Josip Sabol iz Donje Dubrave, kaže kako je zadovoljan proizvodnjom i prodajom.

- Većinom su to paketi za, recimo, područje Dalmacije, Istre i preko ovih grupa - grupe koje funkcioniraju u Zagrebu, znamo da je Zagreb najveće tržište, tako da smo se mi na neki način okrenuli i na Zagreb. To mi je nekih 125 kilometara dvaput na tjedan za Zagreb. Isplati se raditi, kaže.

I ovaj je sajam potvrdio koliko je u bujanju ekoloških hektara ipak važna stvarna ekološka proizvodnja hrane uglavnom na manjim površinama.