Sever: Djeci namećemo imperativ uspjeha, ne znaju se nositi u lošemu

Trebalo je malo osnažiti učitelje koji odlaze u razrede što i kako da kažu učenicima, izjavila je u emisiji "Otvoreno" Marina Ajduković iz Društva za psihološku pomoć, govoreći o naputku ministra Radovana Fuchsa ravnateljima škola da danas okupe djecu i razgovaraju o događajima u Beogradu te im prenesu nekoliko osnovnih poruka. Iva Ivanković iz Ministarstva kazala je pak da se u protekloj godini dala suglasnost za zapošljavanje više od 70 psihologa u školama.

U komunikaciji s djecom treba više pitati i čuti, istaknula je Tanja Sever, klinička psihologinja. Smatra da je djeci danas nametnut imperativ uspjeha, a još više imperativ sreće. Kada nisu uspješna ne osjećaju se dobro, kaže, nisu spremna trajati u lošemu i onda bivaju depresivna.

Cijele godine radimo preventivno na suzbijanju nasilja, kazala je Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i dodala da su i prije pisma ministra Radovana Fuchsa radili na tome. Nakon tragičnog događaja u Beogradu razgovarali su, kaže, s učenicima, a posebno ondje gdje su i sami učenici načeli tu temu. 

Ministar Fuchs je u pismu među ostalim pozvao ravnatelje škola da ulože dodatne napore u razgovor s učenicima o slučaju u Beogradu, pozvao ravnatelje da organiziraju sastanke u školi, da više pozornosti posvete i roditeljima te da većim angažmanom još jednom svim učenicima pojasne da su škole mjesto nulte tolerancije na nasilje.

- Nakon pisma ministra ponovno smo razgovarali s učenicima i pokrenuli neke akcije da iskoristimo vrijeme do kraja nastavne godine koje treba biti mirno i manje stresno razdoblje, kazala je Hitrec.

Različite su reakcije u osnovnoj i srednjoj školi. Učenici su govorili o informacijama koje su prikupili na različitim mjestima i društvenim mrežama. Bili su vrlo šokirani, i vjeruju da se tako nešto u Hrvatskoj neće dogoditi.

- Jako je važno kod adolescenata razvijati empatiju i razgovarati, ali ne samo o velikim tragičnim događajima, nego i nekim manjim situacijama, gdje u stvari sve i počinje, kazala je Hitrec.

U Zagrebu je u ožujku u jednu srednju školu ušao mladić s mačetom, a nekoliko dana kasnije u Virovitici je jedan učenik ušao s pištoljem ručne izrade. Postavlja se pitanje ulazi li u školu tko hoće, kako hoće i s čim hoće?

Iva Ivanković, državna tajnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kazala je kako smatra da se u škole baš tako i ne ulazi, ali da postoji mogućnost. 

- Vjerujemo da su u Hrvatskoj škole sigurna mjesta. Svi koji rade u školama svjesni su da je primarna obveza škole, osim odgojno-obrazovna, ujedno i sigurnost. Postoje protokoli kada do takvih situacija dođe. U tim slučajevima reagiraju nadležne institucije, istaknula je.

Marina Ajduković, sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je i predsjednica Društva za psihološku pomoć kazala je da je uveden program krizne intervencije u školama. Dobro surađuju s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i sustavno educiraju djelatnike škola. 

Istaknula je da je potrebna dodatna edukacija, ne u smislu seminara, već znanja i vještina - što i kako reći djeci u različitim kriznim situacijama. Smatra da je sada trebalo malo osnažiti učitelje koji odlaze u razrede što i kako da kažu.

- Potrebna je vještina, kako stati pred razred, što iskomunicirati, da se djeca ne uznemire, da imaju osjećaj psihološke sigurnosti, da mogu pitati i da se ne počnu u razredu provoditi krizne intervencije, već samo psihološke edukacije i psihološko rasterećenje, kazala je Ajduković.

Djeca nemaju emocionalne otpornosti

Sve situacije koje se događaju, a tu je bila i pandemija, potres, na površinu dižu nešto što postoji jako dugo, kazala je klinička psihologinja Tanja Sever i istaknula da je mentalno zdravlje ugroženo.

- Imamo pred sobom nove generacije. To su djeca koja nemaju emocionalne otpornosti. Kako je to moguće? Rađaju se najčešće planirana i željena djeca koja su silno zaštićena, jer jednim dobrim dijelom u samom startu i roditelji i obitelji zaštićuju tu djecu. Onda kada se ona nađu pred nekim izazovima ili kada se nađu u situaciji lošega, lošeg društva, neuspjeha, nezadovoljstva, pa čak i dosade, oni zapravo nisu otporni, ne znaju se postaviti i u tim momentima pucaju. Njih odmah preplavi jad, kazala je Sever.

Druga dimenzija za koju kaže da je jako opasna je to da se djeci nameće imperativ uspjeha i još više imperativ sreće.

- Ono što možemo napraviti za emocionalnu otpornost je zapravo taj dio trajanja u lošemu, u lošem stanju ili lošoj negativnoj situaciji. Za to naša djeca najčešće nisu spremna i onda bivaju duboko depresivna, anksiozna, naglasila je Sever. 

Problem je i tzv. samodijagnosticiranje

Kao drugi veliki problem istaknula je tzv. samodijagnosticiranje koje, kako kaže, se javlja u vrlo ranoj dobi, npr. u šestom razredu, pa nadalje.

- Djeca vrlo lako, ako se osjećaju različito, nedobro, ako se osjećaju na bilo koji način drugačije od onog većeg djela populacije i svoje dobi, bivaju sklona pogledati što je to što im se događa. S obzirom na to da imamo "doktora Google" već jako dugo prisutnoga među nama, nađu mjesto gdje će vidjeti što je to po čemu su različiti. Dolaze pred nas s vrlo jasnim postavkama, imam takav i takav poremećaj osobnosti, onda dio s tom spolnom ili rodnom identifikacijom, istaknula je Sever.

Sever je kao jedan od problema navela to da se "prosječnost" iznjedrila kao jedna dijagnoza.

- Dakle, ako si prosječan nisi dobar, ako si prosječan nisi poželjan. I onda zapravo ona djeca koja i plivaju u tome, jer moraju jer je to tako kognitivno, ona biraju neke nove modele kako će ili uopće ne mogu s tim izaći na kraj, istaknula je.

Ajduković je potvrdila da je poražavajući podatak kojega je danas iznio ministar Davor Božinović da se roditelji prosječno, dnevno djeci posvećuju 15 do 30 minuta. Niti dio roditelja zna balansirati privatan život i posao, kako se nositi s različitim neizvjesnostima.

Budući da u školama među stručnim kadrovima nedostaje psihologa i pedagoga, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je u protekloj godini, kaže Ivanković, dalo suglasnost za zapošljavanje više od 70 psihologa u osnovnim i srednjim školama. Problematizirala je dostupnost stručnog kadra na tržištu rada. Hitrec pak napominje da su u školama potrebni stručni suradnici svih profila te da bi trebalo preispitati državni pedagoški standard.

Poljuljano povjerenje između roditelja i djece, erozija povjerenja prema školi

Sever je istaknula da se jako poljuljalo povjerenje između roditelja i djece. Osim toga, kaže, postoji erozija povjerenja i prema školama.

- Sigurno nam svi mogući mediji, svi oblici današnjeg druženja i zabave koje imaju djeca ne pomažu. Jako kumuliraju nekakav osjećaj moći. Treba podvući da u tim medijima nije pitanje samo na koji način će se nešto odviti, nego na koji način će tu informaciju djeca procesuirati, izjavila je Sever i dodala da kod vrlo teških situacija, pa čak i suicida, djeca vjeruju da će ponovo oživjeti. Djeca vjeruju, kaže, da zapravo smrt nema konačnost.

- Razgovor je jako koristan i otkad je svijeta i vijeka se potiče na komunikaciju i na razgovor, ali treba više pitati, više čuti. Treba pitati djecu što znaju. Ona su silno informirana i ako im pomognemo da te informacije smjeste tamo gdje zapravo treba, mislim da ćemo biti čvršći i jači, istaknula je.

Ajduković: Djeca u Hrvatskoj puno više ne vole školu, nego što je to u drugim državama

Već od vrtića je moguće prepoznati djecu koja su empatična, koja prepoznaju svoje i emocije druge djece, koja će priskočiti u pomoć, koja će zastupati nekoga, tvrdi Ajduković. S druge strane, mogu se prepoznati i ona djeca koja se ne snalaze u emocionalnom svijetu. Smatra da sva djeca trebaju prolaziti kroz razvoj životne vještine emocionalne regulacije, razvoj emocionalne inteligencije.

Osim djeci, treba pomoći, napomenula je Ajduković, i njihovim roditeljima da im pruže emocionalnu toplinu i sigurnost granicama.

- Često imamo djecu koja nemaju granice i to im isto stvara nesigurnost. To su djeca koja pokazuju bešćutnost, nerazumijevanje prema životinjama, prema prijateljima, prema tuđoj patnji. To je prvi znak da im treba pomoć, a ne da ih patologiziramo. Da bi im pomogli, škola nije mjesto za psihoterapiju. Škola je mjesto za primarnu prevenciju, za prepoznavanje rizika, za stvaranje jednog okruženja da djeca vole školu. Za daljnje intervencije potreban je dobar sustav mentalnog zdravlja, istaknula je Ajduković.

Prema europskim istraživanjima, kaže, djeca u Hrvatskoj puno više ne vole školu, nego što je to slučaj u drugim državama.

Sever: Svi moraju znati sve, to je protuprirodno

Prvi i osnovni razlog tome je što je u našim školama sve jednako važno, istaknula je Sever.

- Stavlja se naglasak da svi moramo znati sve. To je nešto što je protuprirodno. Ne idemo prema tome da se napravi neka selekcija u čemu si dobar, u tome napreduj, nego onaj tko voli fiziku i matematiku, mora biti jako dobar i u biologiji, a onda isto tako i u kemiji. To je sve zapravo osnovna škola. Tko bi to volio?, upitala je Sever. Problematizirala je i raspored i kazala da su djeca u školi pitana od svih u isto vrijeme. Djeca ne mogu to istrpjeti.

Postojeći sustav može se mijenjati, tvrdi Hitrec, ali budući da se dosta dugo razvijao, za promjene je potrebno mnogo napora.

Osvrćući se na podatak ministra Božinovića da je lani zabilježeno 418 prijava vršnjačkog nasilja, Hitrec je kazala da je dobro da je razvijena svijest o tome da nasilje treba prijaviti, pa je možda bilo reakcija i na neke blaže oblika nasilja.

Djecu je strah reći da im se nešto događa, jer, kako tvrde, druga strana je brojnija, jača i ima veću moć, tvrdi Sever.

- Oduvijek je bilo straha. Ali ono što je novo je apatija, kazala je i dodala da se djeca pitaju zašto bi nešto rekla, jer smatraju da se ništa neće promijeniti. Djeca se boje nešto reći jer smatraju da će sve ostati isto ili će možda već sutra stanje biti gore.

Što bismo trebali učiniti za dobrobit djece i mentalnog zdravlja svih budućih generacija?

Kvalitetnije trebamo surađivati, ojačati vezu roditelja i škole, vratiti povjerenje roditelja u školu, tvrdi Hitrec. Ne može se roditelje, kaže, prisiliti da se problem rješava kod psihologa ili psihijatra, nakon što je škola ukazala na to. Smatra da je važna edukacija i međusobna potpora, a kada dođe do krize da znaju kako trebaju djelovati, na koga mogu računati kako bi se najuspješnije s time nosili.

Krajnje je vrijeme za čvrsto povezivanje školstva i zdravstva, istaknula je Sever. Smatra da u domovima zdravlja trebaju raditi i diferencijalni dijagnostičari koji bi trebali napisati školi jasne upute što treba s konkretnim djetetom.

Ajduković je istaknula među ostalim da joj je žao što nije zaživjela reforma psihologa Borisa Jokića, kurikularna reforma, relaksiranje pritiska nad djecom, da se djeca u školi osjećaju dobro.

Ivanković se složila da je potrebno graditi i razvijati povjerenje između sustava, međuresorno te vratiti roditeljima vjeru u sustav i u one koji su s njihovom djecom, odgojitelje, učitelje i nastavnike. Smatra da bi i svi trebali promisliti što kao pojedinci mogu učiniti te da je potrebno graditi društvo na sustavu vrijednosti koje su pomalo zanemarene - solidarnost, empatija, pomoć i prijateljstvo.