Tri godine čekaju na obnovu svojih domova, u obećanja više ne vjeruju

Na današnji dan prije tri godine, u prohladno nedjeljno jutro, u samo 18 sekundi, promijenjena je vizura Zagreba. U 6.24 potres magnitude 5,5 prema Richteru pogodio je grad i okolicu. Dijelovi stare gradske jezgre i brojni obiteljski domovi nisu izdržali silinu udara. U ruševinama je ozlijeđeno 27 osoba, a u urušavanju zgrade u Đorđićevoj ulici teško je ozlijeđena 15-godišnja djevojka koja je nažalost podlegla ozljedama. Na ulicama je toga jutra bio kaos, ljudi u panici, dijelovi grada bez struje, gasili su se semafori, ispred benzinskih postaja stvarale su se goleme kolone.

Na sjevernomedvedničkom rasjedu - području Markuševca - na 10 kilometara dubine - bio je hipocentar potresa. Nakon prvog udara slijedio je drugi pola sata poslije, magnitude 5 prema Richteru. U tih ni 30 sekundi - nastala je šteta od 86 milijardi kuna. Oštećena je 21.000 objekata. 

Goleme štete nastale su u Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji, a dodatna otežavajuća okolnost bilo je to što se prirodna katastrofa dogodila u vrijeme uvođenja epidemioloških mjera i straha koji se širio zbog novootkrivenog koronavirusa.

Jaka tutnjava potresa trgnula je građane iz sna, u gradu prizori kataklizme.

U samo 10 tak sekundi posljedice zastrašujuće. Trenutak koji Zagrepčani nikada neće zaboraviti. Oštećene su tisuće stanova, automobili neprepoznatljivi pod ruševinama, srušeni zidovi, dimnjaci, krovovi, pokidani tramvajski vodovi...

Građani su u strahu napuštali svoje domove. Istrčali na ulice u parkove, čistine. Ponijeli su samo ono najosnovnije, ako su uopće stigli.

Grad se tjednima od ruševina čistio, procjenjena je šteta na ogromnih 86 milijardi kuna.

Markuševec, epicentar potresa danas. Obitelji Budek srušena je novouređena dvokatnica, a još od potresa žive u garaži. U obećanja više ne vjeruju, u tri su godine potpisali četiri različita ugovora, no od obnove ništa, sada čekaju kakav privremeni smještaj.

- Kad god zovem kažu bit će početkom proljeća, siječanj, veljača, ožujak, evo sad još malo smo travnju i ništa, kaže Vid Budek. 

Gospođa Barbara pune tri godine živi u kontejneru. Kaže tek je prije koji dan dobila formulare za stambeno zbrinjavanje, no iz svoje ulice ne želi. Kaže tu su joj prijatelji, susjedi, rodbina.

- Od ovih nadležnih nitko nije bio kod mene otkako su stavili crvenu naljepnicu. Ni jedan paket nisam dobila od nikoga, kaže umirovljenica Barbara.

Željela bi da joj se izgradi kakva soba, mala kuhinja i kupaona, no priznaje teško da će to dočekati, jer obnove jednostavno nema.

Prekretnica obnove trebala je biti i zgrada u Boškovićevoj ulici i primjer dobre prakse. Njezini su stanari ovog ljeta planirali useljenje, ali na to će još morati pričekati.

- Prošle godine smo krenuli s radovima i onda je donešen novi program mjera. Mi smo zatražili razliku novčane pomoći po novom programu mjera jer smo mi išli po starom programu mjera, ali ministarstvo nas je odbilo i sada se nalazimo u situaciji da zapravo ne možemo nastaviti s obnovom što je totalni paradoks, kaže Vibor Jelić, predstavnik suvlasnika zgrade u Boškovićevoj.

Paradoks je i da tri godine od potresa u samom središtu još ima zgrada koje su prijetnja prolaznicima, s kojih otpada žbuka na kojima još nisu sanirani i učvršćeni zabatni zidovi.

Vrijednost trenutačnih radova u Zagrebu iznosi 2,3 milijarde eura, no dok vrijeme prolazi, mnogi svoj stari život i dalje čekaju.