19:30 / 09.03.2022.

Autor: Maja Sever/Dnevnik/P.F./HRT

HRT u prihvatnom kampu na granici: Priča o Arturu i Nataši

Artur i Nataša Moroz

Artur i Nataša Moroz

Foto: Dnevnik / HRT

Prema najnovijim podacima UNHCR-a iz Ukrajine je od početka ruske invazije izbjeglo više od 2 milijuna u 155.000 ljudi, uglavnom žena i djece. Najviše u Poljsku - gotovo 1,3 milijuna, u Mađarsku više od 203.000, Slovačku 153.000. U ostale europske zemlje otišlo je još 244.000 Ukrajinaca. Dramatične slike dolaze sa slovačko-ukrajinske granice gdje je sve zabilježila novinarka HRT-a Maja Sever.

- Kada padne mrak, ovdje je jako hladno. Temperatura pada ispod nule. S one strane granice, u Ukrajini, tisuće žena i djece satima čekaju na ulazak u Slovačku. Većina njih dolazi pješice. Ovdje ih dočekuju brojni volonteri. Slovačke vlasti za njih su organizirale autobuse koji ih onda odvoze u veće prihvatne centre poput onog u Košicama. Ovdje u mjestu Vyšné Nemecké, uz samu granicu, mnogo je šatora, volonterskih organizacija, gdje oni koji čekaju prijatelje, rodbinu ili neki dogovoreni prijevoz mogu i prespavati. Slovačke vlasti imaju dva puta dnevno sastanke s predstavnicima volonterskih organizacija, kojih je ovdje zaista mnogo, i možemo reći da i ovdje prihvat dobro funkcionira. No, svjedočimo jednom velikom egzodusu, jednom iseljavanju 2022., rekla je novinarka HRT-a Maja Sever javljajući se u središnjem Dnevniku HTV-a.

- Svaki od tih 2,15 milijuna izbjeglica imaju svoje ime i prezime, danas upoznajte Artura i Natašu, rekla je Sever.

Artur cijeli dan sjedi u šatoru u prihvatnom kampu na granici. Samo sjedi. Njegova mama Nataša kaže da se zatvorio i dok ona danima plače, Artur samo šuti.

- U trenucima kad sam bila u histeriji, u kojima sam se bojala i plakala, on je uvijek bio stabilan. Sve drži u sebi, ne dopušta da ga osjećaji preuzmu, objasnila je Nataša Moroz.

I dalje pokušavajući biti snažan Artur kaže da je prvi dan rata gledao na kompjuteru, ali onda su granate počele sve više padati.

- Čekali smo više od 5 sati kako bismo prešli granicu, iako smo išli pješke. Tolike su gužve, naveo je Artur Moroz.

Voli informatiku, prije rata sanjao je da upiše tehnički fakultet.

- Slušali smo običnu, popularnu glazbu, gledali smo filmove, slobodno vrijeme provodili za računalima, izlazili s prijateljima, prisjetio se Artur Moroz.

Sad sjedi u šatoru i čeka prijevoz. Ne zna točno gdje. Mama Nataša kaže da je iz Kijeva otišla samo zbog njega, kada je shvatila da im granate počinju padati praktički po glavi.

- Zahvaljujem svim ljudima koji su nas dočekali otvorena srca i pružili svu pomoć, rekla je Nataša Moroz.

U kampu na samoj granici Visnje Nemecke brojni volonteri i organizacije pokušavaju im pružiti svu moguću pomoć. Slovačke vlasti organizirale su registraciju, i autobusni prijevoz do većih prihvatnih centara, volonterske organizacije brinu za hranu, prvu pomoć i podršku na samoj granici. Nađe se tako i povrća za Natašinog kućnog ljubimca, afričkog puža koji je s njima više od dvije godine.

- Zove se Šebi, kazala je nataša Moroz.

Nataša i Artur dvoje su od dva milijuna Ukrajinaca koji su morali pobjeći od rata. U Slovačku ih je ušlo više od 150.000. Nataša se želi vratiti što prije, nada se da će joj kuća ostati čitava i na kraju postavlja pitanje - ako nas sve ubije ili potjera, s kime će vladati?

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!