Diljem zemlje slavi se blagdan sv. Stjepana

Diljem zemlje održana su euharistijska slavlja. Vjernici okupljeni u Kulturno-umjetničkom društvu Bosiljak - na misi su pjevali u montažnoj crkvi u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u zagrebačkom Čučerju. Njihova je crkva, naime, oštećena u potresu.

Iako im je crkva stradala u potresu i još je u obnovi, u župi Pohoda blažene Djevice Marije u Čučerju življe je no ikada. Privremeni montažni objekt bio je ispunjena do posljednjeg mjesta. Pjesma se orila.

- Bilo je lijepo, nema se puno što kazati, to se treba doživjeti.

- Bilo je predivno, ne može ljepše, prekrasno.

Crkva je i prigodno ukrašena. Osim jaslica i božićnog drvca tu je i božićni kinč, starinski božićni ukras ovoga kraja.

- Umjesto bora nekad se stavljao kinč na stropnu gredu starih kuća, kitilo se onime što su ljudi imali. U principu, u Čučerju je poznato da su to orasi obojani u zlatnu ili srebrnu boju, ružice od krep papira, cukori, to su nekadašnji bomboni. Šećerna masa se kuhala, bili su zamotani u sjajnom papiru. Vata koja je simbol snijega i crvene jabučice božićnice, kazala je Snježana Marković, članica KUD-a Bosiljak.

Blagdan Svetog Stjepana u Splitu je tradicionalno obilježen euharistijskim slavljem u crkvi koja nosi njegovo ime na Sustipanu. Splitsko-makarski nadbiskup, koji je i predvodio misu, upozorio je da progon kršćana i dalje traje.

Misi su, kao i uvijek, prisustvovali brojni vjernici.

- Najčešće zbog obitelji koja više ne može pa onda za njih i za nas suprug i ja dođemo.

- Svake godine u isto vrijeme u isti dan, već desetak godina.

Kao i solinski kolendari koji već tradicionalno pjesmom prenose dobre želje.

- Ove događaje pamtimo još kao djeca, kako su naši stari nama pričali i mi smo sada iznimno počašćeni što je odabrana naša obitelj, rekao je Edo Delale, domaćin.

Euharistijsko slavlje povodom blagdana svetog Stjepana održano je i u riječkoj katedrali svetog Vida.

- Današnji blagdan nas povezuje s onim što je središte naše vjere. Povezuje otajstvo rođenja sa središnjim navještajem kršćanstva, onoga što je nosivo za vjeru jednoga kršćanina, a to je Kristovo uskrsnuće, rekao je Mario Gerić, generalni vikar riječke nadbiskupije.

A u Vinkovcima uprizorene žive jaslice.

- U današnjem modernom Božiću se izgubio najbitniji dio i onda mi kao zajednica, koji imamo iskustvo živog Isusa, pokušavamo to prenijeti ljudima, pojasnio je Ivan Soldo.

Druga izvedba u vinkovačkoj Meraji bit će uprizorena na blagdan Sveta tri kralja.

Posebno je veselo u Štefanju

Na blagdan svetog Stjepana za Štefanje posebno je veselo u Štefanju blizu Bjelovara, u središtu istoimene općine. Tradicionalno se uz pjesmu tamburaša čestita imendan Stjepanima, Stipanima, Štefovima, Šteficama. No, tih tradicionalnih imena sve je manje unatoč nastojanjima općine da ih zadrži i popularizira.

Uz pjesme tamburaša "Štefanjskih zvona " ispred crkve svetog Stjepana prije mise, čestitke za imendan primaju još malobrojne Štefice i Stjepani.

- Moj djed se zvao Stjepan, ali nažalost ga više nema. Ja se zovem Stjepan, a vjerujem i sin će bit Stjepan pa ćemo malo onda to ime produljiti. Lijepo je zvat se Stjepan na svetog Stjepana u Štefanju, kazao je Stjepan Emić iz Štefanja.

Česta su u ovom moslavačkom kraju preimena Štefović no u 15 godina rodio se samo jedan Stjepan u Štefanju. Kako bi potaknula roditelje da djeci daju imena Stjepan ili Štefanija općina je prije nekoliko godina uvela nagradu od 2 tisuća kuna, no bez uspjeha.

- Neka nova moderna imena su zamijenila to tradicionalno hrvatsko ime. Mi smo se zato odlučili dati poticaj, nagradu obiteljima koje se odluče dati to ime svom djetetu. Međutim nije bilo efekta, ali nadam se da će u idućim godinama to dati efekt i da će što više ljudi prepoznati to ime kao jedno tradicionalno, lijepo, hrvatsko ime. Na kraju krajeva živimo u Štefanju i bilo bi lijepo da ovdje imamo puno Stjepana, istaknuo je Mirek Hrvojić, župnik župe sv. Stjepana, Štefanje.

A štefanjska je crkva koja slavi 781 godinu postojanja puna na blagan svog zaštitnika i ovdje se uz pjesme tamburaša slavi Štefanje.

- Posebno u Štefanju je velika svečanost jer je ovo zaštitnik naše župe. Imamo veliku čast i radost drugi dan Božića, da je prvi kršćanski mučenik koji je dao svoj život za Krista, za istinu, zaštitinik ovoga mjesta.

Ovdje svu snagu uprežu kako bi zaustavili bijelu kugu jer u deset godina nestalo je gotovo 10 posto stanovništva.Ipak djece ima pa će za njih 50 izgraditi vrtić, a zvat će se - Štefek.

Glazbeno Stipanje u Šibeniku

Glazbeno Stipanje u Šibeniku! Pred šibenskom prvostolnicom, katedralom svetoga Jakova, okupili su se glazbenici iz cijele županije i zapjevali bez mikrofona i pozornice.

Njih 50-ak nastupilo je, uz veliku pomoć glasova publike. Nakana im je da to okupljanje postane tradicionalno. 

Tko je bio sv. Stjepan i zašto ga Hrvati toliko vole?

Sveti Stjepan posebno se štuje na sjeveru Hrvatske, gdje imendan danas slave mnogi Štefovi i Štefice. No tko je zapravo bio taj svetac i zašto ga Hrvati toliko vole?

Stjepanov rani život nije do danas poznat. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za ''bogohuljenje'', a zatim i do smrti kamenovanjem.

Kako je broj kršćana rastao iz dana u dan, apostoli su osjetili potrebu oformiti svoje pomoćnike i na taj su način nastali đakoni. Prvotna im je zadaća bila paziti na red kod zajedničkih molitvenih susreta, dijeliti vjernicima poklone i nositi euharistiju bolesnima i utamničenima.

Najugledniji i najenergičniji među đakonima bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima, koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao evanđelje u svakoj prigodi.

Jednoga dana, kada im je predbacio što su progonili proroke i ubili Krista, oni su ga izveli izvan grada i kamenovali. Stjepan je tako postao prvi mučenik koji je prolio krv za Krista. U trenucima umiranja molio je za one koji su mu oduzimali život. Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: ''Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!''.

Zbog svoje vjernosti Kristu koju je prvi posvjedočio krvlju nazvan je Prvomučenikom. Njegov je lik u povijesti Crkve postao primjer svih ostalih mučenika. Svetkovina svetoga Stjepana Prvomučenika slavi se drugi dan Božića, 26. prosinca. Na taj je dan ova svetkovina u crkveni liturgijski kalendar uvedena 380. godine.

Običaji koje nam donosi sveti Stjepan

U čast prvom kršćanskom đakonu i prvom mučeniku za vjeru, svetom Stjepanu, u narodu su nastali mnogi običaji kojima se slavi Štefanje. Na taj dan iz staja su se izvodili konji i magarci, ali to je bio i dan kada se išlo u "čestitare".

Mnogi običaji do kojih se u puku držalo na Badnjak i Božić, ponavljaju se ili prenose nakon svetkovine kad se proslavljaju krsna imena, kao npr. na svetoga Stjepana i svetoga Ivana. Od pučkih običaja na Stjepanje, Stipanje ili Štefanje, u sjevernim se hrvatskim krajevima štuje dan konja ili mazgi čiji je svetac zaštitnik.

Seljaci su u Istri na taj dan izlazili s konjima, jahali ili se utrkivali, pa se u prošlosti znalo okupiti mnogo konja i njihovih gospodara, kao npr. u Trsteniku u Istri. Podrijetlo i starina tog običaja u nas nisu jasni, pa se misli da je to ostatak davnog ritualnog objahivanja polja poznatog iz različitih naroda, osobito u srednjoj Europi.

Na sam Božić u Hrvatskoj ljudi nisu odlazili u posjete, ali drugog dana Božića, dakle, na Stjepanje, obilazili su rođake i prijatelje. Mlade su snahe posjećivale roditeljski dom i majci i ocu nosile darove.