Mirjanu je prije sedam godina suprug napao mačetom: "Uvjere vas da ste vi krivi"

Još je jedna žena postala dio crne statistike. U Splitu, u trgovini, na njezinu radnom mjestu, usmrtio ju je bivši partner. Počinitelj ubojstva bivše partnerice je Željko Đekić. Kuhinjskim nožem, s 15 ubodnih rana, usmrtio ju je na njezinu radnom mjestu. Prevezena je u bolnicu, no preminula je.  Zaposlenici su zadržali napadača do dolaska policije, izvijestila je policija nakon stravičnog ubojstva.

- To je jedan beskrajno stravičan zločin koje u podlozi ima rodno uvjetovano nasilje koje kod nas dosta cvjeta jer mu je omogućeno da cvjeta. Počinitelji imaju podršku u javnom diskursu gdje se još uvijek govori da je on bio ljubomoran, da je ona ubijena jer nije dala da se viđa dijete, a da je ubijena jer je izgubio kontrolu nad sobom. On nije izgubio kontrolu nad sobom, ja sam uvjerena da je ovaj počinitelj, to je moja pretpostavka, bio ubrojiv. On je izgubio kontrolu nad tom ženom - komentirala je za HTV-ovu emisiju Labirint psihologinja Senka Sekulić.

Počinitelj je, smatra, napao onoga za koga je znao da će imati najmanje posljedice, onoga tko je ranjiv. Jedina sankcija koja može biti adekvatna za to, iako i za nju misli da je preblaga, je 40 godina zatvora.

I dok čekamo učinkovitiji odgovor institucija, HTV-ova emisija Labirint donosi iskustva i savjete žena koje su proživjele ili svjedočile nasilju. Mirjana iz Dubrovnika pravim je čudom preživjela nakon što ju je pokušao ubiti bivši suprug.

- Uvjere vas da ste vi krivi. Ne samo osoba koja vas zlostavlja, nego vas vaša okolina uvjerava da ste vi krivi - kaže Mirjana.

Napad mačetom

Na njoj su ostali trajni ožiljci. Oni vidljivi na njezinu su licu, tragovi mačete kojom ju je, dok je spavala, prije sedam godina izrezao bivši suprug. Tog strašnog događaja Mirjana se uopće ne sjeća.

- Da je ta osoba pošla na mene budnu, ne na spavanju kao što je pošao, ja bih ga gurnula, ja bih se branila. Ne bi mi napravio što si mi napravio da sam se na bilo koji način pokušala obraniti - kaže danas, a na pitanje čega se sjeća iz te noći kaže: "Bogu hvala, ničega!".

Ono što Mirjana ne pamti ostalo je zapisano u liječničkoj dokumentaciji. Završila je u KBC-u Split, gdje je više puta operirana. Ozljede koje joj je, dok je spavala, nanio bivši suprug okvalificirane su kao pokušaj teškog ubojstva. Je li se to moglo spriječiti?

- On je osoba koji je prije samog ovog događaja 11 puta prekršajno osuđen za obiteljsko nasilje. Nijednu kaznu nije odležao, odgovara Mirjana.

Prepričava što se dogodilo samo četiri mjeseca prije nemilog događaja.

- Išla sam raditi. Bio je pijan. On izlazi iz autobusa, ja ulazim. On meni: "Dođi ujutro doma, ja ću ti glavu stući sjekirom k'o zmiji!". Isti sam čas zvala policiju, prijavila sve, prisjeća se.

Nakon tri, četiri dana dobila je obavijest Državnog odvjetništva da je podignuta kaznena prijava zbog prijetnje smrću.

- I opet nitko 4 mjeseca nije smatrao da bi trebalo reagirati. Ja sam svaki put zvala policiju, oni su svaki put uvijek redovno odreagirali. Zapravo, bili su jedini koji su u toj mojoj priči uvijek odradili svoj dio posla kako je trebalo - kaže Mirjana.

Psihologinja Senka Sekulić kaže kako se u najvećem broju slučajeva prijetnje događaju prije počinjenja samog djela, pa stoga treba adekvatno sankcionirati djela koja prethode najgorem kaznenom djelu.

- Onda ne bi žena bila ta koja bi se trebala izmještati iz svog životnog okoliša, nego bi počinitelj bio taj kojemu bi se napravio prekid u životu na način da bi gubio posao, da bi gubio podršku najneposrednije okoline u kojoj živi, dodaje.

Zakonske nelogičnosti

Godinu dana prije pokušaja ubojstva Mirjana je s djecom morala otići. Pobjegli su u Zagreb i smjestili se u Sigurnu kuću. Ondje su proveli šest mjeseci. U Zagrebu su namjeravali ostati, ali na put su im stale zakonske nelogičnosti. Za upis djece u novu školu trebao je pristanak oca od kojeg su pobjegli.

Mirjana je našla posao, a kada je željela prebaciti djecu u novu školu, tamo su joj rekli, kaže, da ne može djecu upisati bez potvrde suca koji vodi brakorazvodni postupak - ili da otac potpiše da se slaže s prebacivanjem djece u novu školu. U suprotnom bi ju otac mogao tužiti za otmicu, a škola to sebi ne može dopustiti. Otac, kaže Mirjana, nije želio potpisati.

Čovjeku od kojeg je pobjegla morala se vratiti. Nekoliko mjeseci poslije on će je pokušati ubiti.

- On je bio terećen za teško ubojstvo u pokušaju, za koje je, kako su meni rekli na suđenju, predviđena minimalna kazna 10 godina. Međutim njega su vodili u Vrapče na psihijatrijska vještačenja, s obzirom na to da je bio maloljetni branitelj, da slučajno nema PTSP. Zaključili su da je bio smanjeno ubrojiv jer mu se uzelo kao olakotna okolnost i to da je bio branitelj. Ali ne znam zašto mu nisu uzeli kao otegotnu okolnost da je on unazad pet godina svakih par mjeseci prijavljivan za obiteljsko nasilje, kaže Mirjana i dodaje kako je psihijatrijski nalaz smatrao da je njemu 4 godine dovoljno, s time da se broji vrijeme koje je proveo u pritvoru.

Prva izrečena kazna za pokušaj teškog ubojstva bila je - četiri godine zatvora. Vrhovni sud povećao ju je na šest.

Sama protiv svih

Mirjana je, kaže, bila izložena napadima što je ispričala svoju priču. 

- Grad Dubrovnik podržava nasilje svojom šutnjom, time što ne čini ništa da se ljudi osvijeste. Nikoga u ovom gradu nije briga za mene, ali možda vaša susjeda, vrata do vas, prolazi isto i nikoga nije briga - upozorava Mirjana.

Najveći zatvor u kojem ljudi danas žive je "što će mi tko reći?", kaže.

- Ja sam doslovno sama išla protiv svega, i protiv sustava - dodaje.

Što učiniti u kriznoj situaciji?

Tišina je apsolutno najgora stvar, kaže psihologinja Sekulić. A za one koje su same i trpe nasilje, dok čekaju institucionalna rješenja, treba ponoviti nekoliko savjeta koji u kriznoj situaciji mogu pomoći.

Prije svega, savjetuje Sekulić, treba vrlo ozbiljno shvaćati prijetnje.

- Kada netko prijeti, prvi put prijaviti to. Kada se dogodi kao što je ova situacija u Splitu, preporuka je da se takva osoba ne ignorira, u smislu da okrenete leđa, jer ignoriranje u tom trenutku još više razjari počinitelja. Treba zvati nekoga, vikati, treba se početi udaljavati leđima unatrag, staviti bilo što između sebe i počinitelja, ili prostor ili nešto povući, na bilo koji način maknuti se iz prostorije. Otići i obavijestiti nekoga da je on tu i da je opasan. Ako su zajednička djeca u pitanju, nenajavljen dolazak u stan ne dolazi u obzir. Puštanje u vlastiti prostor ne dolazi u obzir. Ta ljutnja, koja je potpuno normalna reakcija, osjećaju je i muškarci i žene, kod nasilnih muškaraca je facilitirana okolinom, upozorava Sekulić.

Žrtva nije odgovorna za postizanje sigurnog okruženja za sebe, nego država - poručuje.

Pogledajte video: