Marošičević: Tražili su u bolnici utočište, a na kraju završili na najgori mogući način

Gotovo tri mjeseca, ujesen 1991. Vukovar i njegovi branitelji odolijevali su surovoj agresiji tadašnje JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Manje od dvije tisuće branitelja, Vukovaraca i dragovoljaca iz cijele Hrvatske uspijevalo je suprotstavljati se napadima oko 30 tisuća pripadnika agresorskih postrojbi. Noć sa 17. na 18. studenoga bila je posljednja koju su probdjeli u slobodi. 

Kao i svake godine, noć uoči Dana sjećanja ispred vukovarske bolnice pale se svijeće i moli za žrtve. Uvod je to u sutrašnju Kolonu sjećanja. 

- S obzirom na to smo imali samo dvije ratno medicinske ustanove ranjenici koji su bili lakše ranjeni dovođeni su u Komerc, a teži ranjenici u vukovarsku bolnicu. U jednom periodu dok se moglo prolaziti od Borova Naselja do Vukovara teži ranjenici su transportirani vozilima. U periodu nakon pada Lušca, teži ranjenici su donošeni uz prugu. Zdravi su nosili svoje prijatelje na priručnim nosilima. Ako je postojao minimum šanse da će netko preživjeti, donesen je u vukovarsku bolnicu, rekao je Dejan Marošičević, hrvatski branitelj iz Borova naselja, gostujući u središnjem Dnevniku HTV-a.

- Svatko normalan u toj ratnoj agoniji u bolnici bi potražio spas. Bolnica je mjesto na kojem se očekivalo da će neprijatelj postupati s nekom ljudskošću, ali ovdje se dogodilo suprotno. Ljudi su odvedeni iz bolnice na Ovčaru i po srpski selima, znamo kako je to završilo. Bolnica koja je trebala biti utočište, nažalost se za jako velik broj ljudi pokazalo da je bila kriva odluka što su došli i završili su na najgori mogući način. U ratu ste čovjek ili životinja, ovdje su očito nakon pada grada ušle životinje i napravile to što su napravile, rekao je Marošičević.

Program "Dana sjećanja na žrtvu Vukovara" započeo je ovoga prijepodneva na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rat.

U 19 sati  ispred Nacionalne memorijalne bolnice upaljene su svijeće uz prigodni komemorativni program.

- Bolnica je jedan od najpoznatijih simbola otpora i stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika u velikosrpskoj agresiji. Iz bolnice je planski odvedeno 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 20 djelatnika bolnice i potom pogubljeno na Ovčari, rekao je novinar Marin Ćurić za Regionalni Dnevnik HTV-a.

- Stižu u Vukovar gosti iz cijele Hrvatske i inozemstva, pokloniti se žrtvi grada koji je obranio zemlju i kupio joj dragocjeno vrijeme za pripremu obrane. S obzirom na sutrašnju Kolonu sjećanja i veći broj građana u Vukovaru, mjerodavni ponovno apeliraju na pridržavanje epidemioloških mjera, nošenje maski i držanje razmaka kako bi i ovaj Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje protekao mirno, dostojanstveno i sigurno, rekao je Marin Ćurić.

- Tražim muža još uvijek, 30 godina, što sam znala onda to znam i danas. Saznala sam prije osam godina tko ga je ubio i gdje ga je ubio, ali kosti još nikako nisam našla. On je nestao u Sotinu, nije nestao on je ubijen, njega je ubio Žarko Milošević, Sotinjanin isto koji je s nama jeo i pio maltene, rekla je Matija Kušić.

- Tražim sina Tomislava Šestana, odveden iz Borovo Commercea, trag se gubi u Borovom selu, i to je sve što ja dosad znam, kaže Marija Šestan.

- Tražim kćerku Jelenu, 19 godina je napunila 9. studenog 1991. godine. Nestala je u Borovo Commerceu, odvedena je u Borovo selo. To je po pričama svih onih koji su bili u Borovom selu, ja nisam bila s njom tako da samo tko mi je što ispričao, kud je krenula jedino to znam, priča Milka Pančić.

- U godini dana je naša udruga koja je u Zagrebu, pronađena je jedna osoba. Nažalost nam je jedna osoba sada umrla iz Feniksa, iz Zagreba, dugogodišnji član je bio saveza udruga. Čovjek je umro, a da nije pronašao sina, rekla je Manda Patko, predsjednica Udruge "Vukovarske majke".