Za 34 djece u Vukovaru zauvijek je prekinuto djetinjstvo

Na Ovčari među 200 ubijenih bila su i trojica dječaka. Srpska agresija na Vukovar zauvijek je prekinula djetinjstvo 34 djece. Ona nisu samo jezivi ratni statistički podatak. To su djeca koja su živjela u različitim vukovarskim gradskim naseljima i okolnim mjestima, pohađala vrtiće i škole, bavila se sportom, glazbom, imala razne talente i interese, najdražu igračku, imala svoje uzore.

Ovo je priča o prekinutim dječjim snovima, o životima koje je odnio vihor rata. Priča je to o onima koji nisu imali priliku odrasti, nisu uživali u djetinjstvu, u prvim koracima i prvim poljupcima.

Antonija Zeko

Šesnaestero djece rođeno je tijekom tromjesečne okupacije Vukovara. Osmog studenog, na vrhuncu ratnog pakla, pod kišom granata, u šestom mjesecu trudnoće Dušica Zeko rodila je djevojčicu Antoniju. Mislila je da joj dijete nije živo, ali kad se vratila s infuzije vidjela je da je djevojčica u inkubatoru. Prisjeća se i da je s položaja stigao njezin suprug kako bi vidio dijete.

Neprijatelju je bolnica bila stalna meta, a dnevno je gađana s više stotina projektila. Devetog studenog 1991. granata je pogodila agregat koji je bolnicu opskrbljivao strujom. Najmlađi Vukovarski anđeo imao je svega dan i pol.

- Oko 12, 13 ili 14 sati, ne sjećam se točno jer struje nije bilo, znam da je netko rekao - beba je umrla, kazala je Dušica Zeko. Doktori su djevojčicu odnijeli. Kad je suprug ponovno došao nje više nije bilo, dodala je Dušica.

S njihovom je djevojčicom izdisao i grad.

Martina Štefančić

Zvjerstva ne prestaju 1991. godine. U prvoj polovici 1992., u vrijeme tzv. SAO Krajine, ubijeno je šestero maloljetnika. U službenim dokumentima tadašnje tzv. SAO milicije evidentiran je jedan od najstrašnijih zločina Domovinskog rata.

U 3 sata u noći u krevetu u obiteljskoj kući ubijena je baka Bernardica i četverogodišnja Martina Štefančić. Ubijeni su s više ispaljenih hitaca. Martinin otac i sin Bernardice, Zdenko Štefančić, bio je u logoru i u Beogradu osuđen na smrtnu kaznu. Na velikoj razmjeni u Nemetinu 14. kolovoza dočekao ga je mlađi brat i rekao mu što se dogodilo u kući.

Tišinu noći u Borovu, tog prvog dana proljeća, prekinuli su monstrumi čija su imena poznata pravosuđu, no za zločin nisu odgovarali. Martina bi danas imala 35 godina.

Obitelj Pakšec

Dvadesetak dana nakon masakra u Borovu, na Sajmištu je likvidirana cijela obitelj Pakšec - šesnaestogodišnji Dario i dvanaestogodišnji Damir, majka Ana i otac Stjepan. U ulici obnovljenih kuća njihova stoji neobnovljena - kao trajni podsjetnik da su nekoć ondje gradili obitelj, slavili rođendane, voljeli i postojali.

U gradu prerano usnulih anđela danas ne postoji prezime Pakšec.