Društvo za proučavanje kulture i povijesti Roma okupilo znanstvenike

Društvo za proučavanje kulture i povijesti Roma okuplja znanstvenike iz cijelog svijeta, koji se sastaju svake godine kako bi predstavili svoja istraživanja. Koliko se povijest i kultura Roma istražuje u Prizmi su govorili dr. sc. Petar Radosavljević, izvanredni profesor na Odsjeku za romanistiku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Tatiana Zachar Podolinská, direktorica Instituta za etnologiju i socijalnu antropologiju Slovačke akademije znanosti, predsjednica Društva za proučavanje kulture i povijesti Roma i dr. sc. Elena Marushiakova članica Upravnog odbora Društva za proučavanje kulture i povijesti Roma. 

Društvo je osnovano je 1888. u Ujedinjenom Kraljevstvu. Povijest razvoja samoga Društva, ali i razvoja suvremenog društva i same romske zajednice je duga, istaknula je dr. sc. Tatiana Zachar Podolinská, direktorica Instituta za etnologiju i socijalnu antropologiju Slovačke akademije znanosti, predsjednica Društva za proučavanje kulture i povijesti Roma.

- Dakle, slijedimo različite razvojne putove. Društvo za proučavanje kulture i povijesti Roma osnovano je kako bi zaštitilo one koji nisu bili vidljivi, nisu imali glas ni platformu za izražavanje svojih potreba. To je bila prva faza razvoja našega Društva. Sad smo u fazi suradnje, uzajamnog obogaćivanja, razmjene iskustava i metodologije o tome kako pristupiti Romima, ali i neromima. Dakle, to je posljednja faza razvoja našeg Društva, ali i romoloških studija u svijetu, navodi Zachar Podolinská.

Elena Marushiakova dodaje da je Društvo za proučavanje povijesti i kulture Roma jedno je od najstarijih znanstvenih društava na svijetu.

- Osnovano je otprilike kada i International Geographic Society i druga međunarodna društva, iako se tada nisu nazivala međunarodnima. Posjeduje doista dugu tradiciju okupljanja ljudi koji se bave temama povezanim s Romima. Prikupljamo podatke o jeziku, povijesti, folkloru itd. Dakako, tijekom vremena se razvijalo. Slika akademske zajednice 1888. bila je znatno drukčija nego što je to 2026. godine. Društvo za proučavanje kulture i povijesti Roma vrlo je staro, ali razvija se u skladu s vremenom, naglašava dr. sc. Elena Marushiakova članica Upravnog odbora Društva za proučavanje kulture i povijesti Roma.

Na pitanje kako Hrvatska stoji u istraživanju tema koje su povezane s Romima Petar Radosavljević odgovara da je dosta istraživača koji se bave romskim temama i temama povezanim s Romima. Time se, kaže, uspješno bavi nekoliko institucija.

- Tako bih recimo istaknuo Institut Ivo Pilar gdje imamo kolege koji se bave tim temama, Institut za migracije, također Institut za antropologiju, i ne na posljednjem mjestu i moj fakultet, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje imamo i studij romistike, ali i mi na studiju rumunjskog jezika i književnosti, bavimo se bajaškim rumunjskim, tako da mislimo da su teme koje se tiču Roma dosta dobro pokrivene, rekao je dr. sc. Petar Radosavljević, izvanredni profesor na Odsjeku za romanistiku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Romsko običajno pravo

O specifikumu romskog običajnog prava i je li ono nekako u koliziji ili ide paralelno sa zakonskim odredbama država u kojima Romi žive, Marushiakova smatra kako je riječ o više dimenzija. 

- Jedna se odnosi na običajno pravo. U romskoj je zajednici kao fenomen običajno pravo isto kao i u svim drugim narodima. Nastalo je s vremenom i mijenjalo se s vremenom. U tom smislu nije u koliziji ni s jednim drugim pravom jer je riječ o razvojnoj fazi. Nakon završetka te faze postalo je dio kulturne baštine. Poseban dio običajnog prava odnosi se na Krisi, romski sud. Riječ je o institutu, ne o običajnom pravu općenito, kojemu je cilj održavanje mira u društvu, među pripadnicima romske zajednice. Posrijedi je institut za rješavanje sporova čiji je cilj postizanje konsenzusa i izbjegavanje sukoba. Stoga u tom smislu nije u koliziji jer djeluje samo unutar zajednice i samo za mirenje unutar zajednice. Nije moguće uključiti nikoga izvana, objasnila je.

U tom smislu, dodaje, dio je kulturne baštine, iznimno važan fenomen, ali i zanimljiv za znanstvenike. Baš kao u hrvatskoj, bugarskoj ili slovačkoj kulturi, kulturna baština iznimno je važna. I, dakako, svaka se kulturna baština razvija. A mi, kaže, proučavamo i razvojne aspekte.

- Romi su baš poput Hrvata, Srba, Bugara itd. A običajno pravo je običajno pravo u svakom društvu svijeta. I mislim da je ono najvažnije, a što je možda i cilj Društva za proučavanje kulture i povijesti Roma te svakako nas kao znanstvenika... Moramo razjasniti da je riječ o općenitim ljudskim, povijesnim obilježjima i da tu nema ništa egzotično, marginalizirano, neobično, izolirano itd, kaže Marushiakova.

Kali Sara i priča o velikom uspjehu

Tko je bila i tko jest dvije su sasvim različite priče. Danas je Kali Sara transnacionalni simbol koji nadilazi čak i različite romske zajednice u svijetu. A njezina priča je priča o uspjehu emancipacije Roma, objašnjava Zachar Podolinská.

- Prema kršćanskoj legendi bila je sluškinja dviju Marija: Marije Jakovljeve i Marije Salome. Prema drugoj legendi, nije bila sluškinja dviju Marija, nego autohtona stanovnica francuske regije Camargue i bila je romskoga podrijetla. Srela je dvije Marije, prigrlila ih i bila je prva kršćanka u Francuskoj. Dakle, to su dvije različite legende. Jedna je ukorijenjena u kršćanstvu, s gledišta je Crkve, a druga potječe iz romske tradicije. Sveta Sara postala je Kali Sara, odnosno Crna Sara. Danas je simbol, prava ikona. Štuju je u zemljama na gotovo svim kontinentima: u Brazilu, u Africi, Europi... Dakle, njezina priča je priča o iznimnom uspjehu, ne samo svete Sare nego i romskog naroda, istaknula je.

Romi su uspjeli sačuvati štovanje Kali Sare bez obzira na pokušaje da im se to onemogući.

- Sredinom 20. stoljeća pokušalo se zabraniti "ciganska hodočašća". Ali uspjeli su se tomu oduprijeti vlastitim djelovanjem. Oslonili su se na vlastite alate. Nisu bili vidljivi, nisu imali glas, ali ipak su uspjeli. Poruka moga izlaganja bila je to da vam katkad ne trebaju tekstovi, snažni akteri i savezi. Možete se osloniti na vlastite alate da se izrazite i uspijete. To je priča o "ciganskim hodočašćima" svetoj Sari. U današnje vrijeme imamo dan hodočašća svetoj Sari, u kojem osim Gitana sudjeluju i Romi iz cijeloga svijeta, a drugoga dana hodočašća u Provansi se održava slavlje posvećeno dvjema Marijama. Dakle, ovo je doista priča o velikom uspjehu, rekla je Zachar Podolinská.

Književnost Roma

Radosavljević ističe da u Hrvatskoj imamo bajašku književnost, te da je kada se govori ne nužno samo o bajašima, nego i o Romima, iznimno važna usmena književnost.

- Možda u nekom tradicionalnom smislu književnosti uvijek zamišljamo romane i nekakva opsežna djela. Međutim, u današnjem suvremenom društvu možemo reći da imamo druge vidove književnosti. Imamo s jedne strane nekakvu produkciju usmene književnosti, imamo znanstvene radove koji se bave usmenom književnošću Roma bajaša, imamo i djela koje sami, znači, bajaši onda su publicirali. Međutim, naravno, tu postoji prostora za unaprjeđenje. S jedne strane moramo istaknuti jako dobru produkciju osnovnih škola, pogotovo u Međimurju, koje potiču djecu na stvaralaštvo na bajaškom. Posebno možemo istaknuti pjesmice koje se onda dvojezično izdaju, ali imamo i druge vidove književnosti koje bismo onda trebali uključiti. Imamo, recimo, Muzej osobnih priča koji onda i uključuje neke osobne priče Roma, Munčana u ovom slučaju, u Osijeku, tako da i to možemo shvatiti kao književnost. Imamo i eseja i priloga u časopisima kao što je to Pralipen, ali može se još svakako daleko i više. I treba poticati publiciranje na bajaškom rumunjskom, a kako bi se to moglo potaknuti, jako je važno da imamo i dalje uspješan model C obrazovanja na jeziku nacionalne manjine, pa tako i Roma bajaša, rekao je Radosavljević.

Marushiakova je podsjetila da je časopis Romani Studies sljednik časopisa Journal of the Gypsy Lore Society, koji je davno pokrenut. Ovaj prvospomenuti noviji je i sada je u otvorenom pristupu. Izlazi dvaput na godinu i svi bez naknade mogu čitati objavljene znanstvene članke.

- Što se tiče područja povijesti, u suradnji s poznatim međunarodnim izdavačem Brillom nedavno smo pokrenuli seriju izdanja o romskoj povijesti i kulturi. Dosad smo objavili osam knjiga u kojima se nalaze iznimno važni povijesni izvori i studije. Većina ih je također besplatno dostupna. U akademskoj zajednici sada postoji opća tendencija da se sve više toga objavljuje na internetu. Dakle, dostupno je potpuno besplatno. A ako želite nešto što nije besplatno, možete otići u knjižnicu, posuditi knjigu i pročitati je. Imate i priliku slušati izlaganja i rasprave na našim konferencijama.

- No želim reći sljedeće: svjedočimo pravom procvatu akademskih istraživanja. Sve ih je više, a među njima je i golem broj veoma važnih knjiga, studija, članaka itd. Stoga mislim da smo na vrlo dobrom putu, ali moramo se pobrinuti da sada ne zastanemo, naglasila je.