Ratari očekuju rekordnu žetvu, ali ne i zaradu

Pred hrvatskim je ratarima još jedna žetva, i to pšenice. Procjenjuje se da bi mogla biti rekordna, jer bi urod mogao premašiti i milijun tona. No, ono što proizvođačima ni ovaj put ne ide na ruku jest otkupna cijena. Dosad je s ponudom izašla jedna tvrtka, prema kojoj bi se tona krušnoga zrna mogla plaćati oko 150 eura.

Pred ratarima je najvažniji posao u godini. No, razloga za zadovoljstvo nema. Trenutačna cijena pšenice, tvrde, neće pokriti ni troškove proizvodnje.

- Nekakvih 200 eura, da poštujemo barem parišku burzu. 200 eura, po osam tona neka bude prosječan prinos, mogla bi se neka normalna, ne nešto prevelika zarada zaradit na pšenici ove godine, rekao je Josip Laslo, Satnica Đakovačka.

- Uza sve moguće genetske resurse imamo, uza sve najbolje, što se kaže, što nam je vrijeme dalo ove godine bojim se da sa 150 neće seljaci biti zadovoljni. Bit će definitivno otkupljivači i onima kojima prodaju zbog kvalitete će vjerojatno bit, kaže prof. dr. sc. Bojan Stipešević, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek.

A i ona bi ove godine trebala biti dobra. Jer vremenski su uvjeti pogodovali uzgoju te kulture. Pa su se ratari nadali i boljoj cijeni.

- Proizvodnja jednog ha, ozbiljna proizvodnja vam je 1200 eura i toliko ću vjerojatno i dobiti tako da nema ostatka, rad za džabe. Ovoga momenta je to rad za džabe ne znam kako dalje, naveo je Vlatko Radojković, Tomašanci.

Struka procjenjuje da bi se u ovoj žetvi nešto zaradilo urod bi po hektaru trebao biti barem devet tona. A to se rijetko postiže.

- Ako je sada 15 centi pšenica, pola kg kruha je jedan i pol euro. To je znači za pola kg trebate dati deset kilograma pšenice. Od pola kg kruh, ne od kg, rekao je Stjepan Perić, Gorjani.

- Ako je prije 20 godina bila ista cijena i danas, a svi inputi su otišli gore 100 %, rezervni dijelovi da se ne priča, majstori, mazivo, gorivo, to je strašno, prestrašno. Zamislite za pšenicu 15 centi, kaže Mario Milušić, Piškorevci.

Toj bi proizvodnji, slažu se svi, trebali dati dodanu vrijednost. A ne urod prodavati u žetvi kada je najjeftiniji.

- Mi bismo to sve mogli preradit da imamo prave preradbene kapacitete i izvozit, ako ne kruh i peciva, ali makar brašno da izvozimo i griz i ostale prerađevine od pšenice, izjavio je Perić.

- Nije samo tako lako doći do jednog mlina, nije samo tako doći do jednog skladišta, ipak trebaju neka financijska i osobna sredstva plus da su nekakvi fondovi, možda bi to bilo puno lakše i da je veća zainteresiranost države, kaže Laslo.

Zato bi trebalo napraviti dugoročan plan i postaviti ciljeve, kakvo ratarstvo želimo. A ne da izvozimo sirovinu i zatim je opet uvozimo kao pekarski proizvod.