Prijepori oko takozvanog bunjevačkog jezika

Na inicijativu Bunjevačkog nacionalnog vijeća, Skupština grada Subotice traži promjenu Statuta radi uvođenja takozvanog bunjevačkog jezika u službenu uporabu na području grada. Inicijativa je izazvala velike prijepore. 

Hrvatski jezikoslovci, kao i predstavnici hrvatske manjine u Srbiji slažu se da nema osnove da se bunjevački dijalekt proglasi jezikom.

- To jedno umjetno pretvaranje govora u jezik je nešto potpuno novo, potpuno novo u smislu da se do sada niti hrvatski niti srpski jezikoslovci, niti svjetski slavisti nikad nisu zapravo govorili o jeziku bunjevačkome, nego isključivo o govoru, objašnjava Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, rekao je da je tzv. bunjevački jezik govor jednog dijela Hrvata u Vojvodini, Bunjevaca, koje nema unutar sebe ni jedan kriterij da bi mogao biti standardizirani jezik.

O dijalektologiji se uči i u školi. Učenicima se daje dobar pregled svih govora hrvatskoga jezika.

- Spominjemo bunjevački govor kao govor Hrvata u inozemstvu i ponekad ga vežemo za stvaralaštvo Antuna Gustava Matoša, kaže Nikolina Marinić, profesorica hrvatskog jezika iz Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar.

Kako lingvisti tvrde - bunjevački dijalekt pripada novoštokavskim ikavskim govorima, a razliku između jezika i dijalekta objašnjavaju stručnjaci.

- Jedna nadregionalnost, to je ono što karakterizira jezik. Idiomi, odnosno dijalekti, kao što je recimo bunjevački, su isključivo regionalno određeni i omeđeni i ne mogu se i ne smiju normirati, kaže Jozić.

- Pokušavamo u našem kulturnom prostoru, u obrazovnom prostoru njegovati ikavicu u domenama u kojima ona može biti legitimna, u kojima ona može biti funkcionalna, a to je umjetnost, to su običaji, rekao je Žigmanov.

Dodaje da bi bunjevački bio jezik, trebao bi imati i gramatiku i pravopis.