Uništavanje Stolpersteina: Neki očito nisu spremni učiti iz povijesti

Kameni spoticanja, Stolpersteini koje možete vidjeti u Zagrebu, Rijeci, Čakovcu, Prelogu, Koprivnici, Karlovcu, Velikoj Gorici i Osijeku globalni je umjetnički i memorijalni projekt kojeg je pokrenuo njemački kipar Gunter Demnig. Fizički to je mala mjedena kocka koja se ugrađuje u pločnike ispred kuća u kojima su živjele žrtve nacističkih i fašističkih režima. Ali je ona mnogo više od toga. To je sjećanje na osobu, na žrtve koje nas treba poticati na razmišljanje o povijesti. No neki očito nisu spremni učiti iz povijesti pa ih potiče na uništavanje. 

Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust započeo je s postavljanjem kamena spoticanja 2020. godine, u suradnji s manjinskim zajednicama čiji su pripadnici bili žrtve nacističkog i ustaškog režima. Do sada su postavljena 111 kamena i tri praga spoticanja.

- U posljednjih pet godina, u Zagrebu, Velikoj Gorici i Rijeci zabilježeno je 30 devastacija kamena spoticanja. Tako je i kamen posvećen Arnoldu Grossu bio pošaran, navela je Hana Gelb, novinarka.

Već je 2021. je oštećen prvi, a ubrzo su se devastacije intenzivirale.

- Doslovno svakih mjesec do dva dobivamo dojave građana o devastacijama. Neki su uništeni, prefarbani bojama, crvenom, plavom, crnom; nekoliko njih je doslovno uništeno i iščupano, tako da je 17 kamena oštećeno i dva praga, s ponovljenim devastacijama na istim mjestima, ukupno ih je do sada 30, rekla je Sandra Prlenda viša stručna suradnica za programe, Centar tolerancije Zagreb.

Ne postoji neki vidljivi uzorak po kojem je kamenje uništavano. Nije isključivo vezano uz jednu lokaciju, jednu manjinu ili antifašističke aktiviste.

- 11 devastacija je ponovljeno, znači ima nekih frekventnih mjesta na kojima su i do četiri puta uništeni kameni spoticanja. Primjerice, na jednom raskrižju gdje su dva kamena, jednoj predstavnici srpske manjine, jednoj hrvatskoj žrtvi, jedno do drugog, četiri puta su prefarbana. Na još dva mjesta tri puta su isti kameni uništeni. To su uglavnom frekventna mjesta, izlazi iz pothodnika, ali i Trnjanska cesta, Trešnjevka, tako da, evo, imamo kombinacije. Dakle, mjesta gdje su nasumična, čak i u nekim zabačenim dijelovima, a ima nekih relativno frekventnijih gdje dobivamo dojave o ponovljenim devastacijama, dodaje Prlenda.

- Pa evo, kad čujem vijest da je neki kamen sjećanja uništen ili oštećen, stvarno mi je to nešto strašno za čuti. Odmah pomislim tko bi to uopće radio, koji motivi su da se to napravi. Meni je to zapravo čisti zločin iz mržnje, jer ti kameni sjećanja nisu obična pločica na zemlji i u asfaltu, to su spomenici određenim konkretnim osobama, oni nose imena na sebi. To je znak da je tu neka konkretna osoba živjela i da su je neka zla, loša vremena odvela na te adrese, u smrt. Oštećenje jednog kamena spoticanja je zapravo oštećenje svih na svijetu postavljenih kamena spoticanja, jer svi oni čine zapravo jedan zajednički mozaik, jedan spomenik, samo su tako, evo, raštrkani po adresama osoba koje su odvedene u smrt, navodi Boris Milošević, predsjednik SNV-a.

Uz već spomenute nekome je zasmetala i djevojčica Lea Deutsch, ali Stevan Galogaža i Ivo Scheiber koji su spas od progona pokušali naći u bolnici Vrapče. Iščupana su i dva kamena u Velikoj Gorici. Proljetos su postavljani u spomenu na romsku obitelj Nikolić, a već koji mjesec nakon uništeni.

- Bio sam prisutan kad se u Velikoj Gorici postavljao kamen spoticanja. Bilo je vrlo emotivno prvenstveno, bilo je jako puno uzvanika od lokalne samouprave pa do državne. Bili su i predstavnici nacionalnih manjina. I sad da se to devastiralo, zgrožen sam svim tim stvarima, s obzirom na to da se u zadnje vrijeme u Hrvatskoj, pa i u Zagrebu, događa jako puno negativnih stvari kad govorimo o romskoj zajednici, a i o nacionalnim manjinama također. Stoga kao predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba želim jasno osuditi takvu devastaciju, uništavanje obilježja koja čuvaju sjećanje na romske žrtve iz ustaškog i nacističkog režima, istaknuo je Ramiz Ajdin, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Reagiraju li i kako institucije kada se prijavi uništeni kamen? Odgovor je neadekvatno i nedovoljno.

- Očekujem da nadležne službe, institucije, odrade svoj dio posla. I nadam se da će zaista naći ljude koji su to napravili. Ne sumnjam u institucije naše države, dodao je Ajdin.

- Prilikom prvog događaja smo mi reagirali prema policiji, a nažalost se nije ništa doznalo. Isto tako, koliko sam obaviješten, do sada se ne zna ni za jedan slučaj uništenja Stolpersteina, odnosno kamena spoticanja, da je nađeno tko je to učinio. Meni su malo čudne te stvari, jer na primjer kamere koje se nalaze na našoj zgradi mogu identificirati osobu koja se nalazi na uglu Amruševe i Petrinjske ulice. Prema tome, meni su stvari malo čudne, kaže Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina Hrvatske i ŽOZ-a.

Identifikacija počinitelja nije učinjena jer, između ostalog, snimke s kamere nisu niti zatražene.

- Devastacije smo prijavljivali policiji, pogotovo prvih godina i odlazili smo u policijske postaje, prvu i četvrtu, naše su prijave zaprimljene.

Rečeno nam je da će nam se javiti, međutim, nikada nisu niti su se javili povratno, niti su pronašli počinitelje. Kameni koji su prefarbani bojom, njih prijavljujemo službama Grada Zagreba, za komunalno, civilnu zaštitu i sigurnost, i oni ih promptno očiste, tako da to možemo samo pohvaliti. To su javna obilježja, spomen-obilježja u javnom prostoru i Grad Zagreb ima sredstva da ih očisti, ističe Prlenda.

- To je jednostavno teško zapravo shvatiti razumnom čovjeku koji ima pijetet i empatiju zašto se to događa. Je li to zbog atmosfere u društvu, da li netko smatra da ti kameni sjećanja ne bi trebali biti tu? I upravo mislim da ta uništavanja i oštećenja su zapravo znak koliko su ti koliko su ti mali spomenici na zemlji zapravo potrebni društvu, dodaje Milošević.

Povećan broj verbalnih i fizičkih napada na pripadnike manjina, strance ali i općenito nasilje među mladima, femicidi - produkt su lošeg reagiranja i neadekvatnog kažnjavanja, počinitelja, smatra Kraus.

- Osnovni problem je u načinu na koji se nastupa na javnim mjestima, u javnim prostorima kao što je televizija, kao što je Sabor i tako dalje. Govor, na koji način se govori je zaista na najnižem nivou koji može biti, sve je niži i niži. A što se tiče nacionalizma, promjene povijesti i tako dalje, da uopće ne govorimo što se događa, što se radi i na koji način se radi i kako se to tolerira, rekao je Kraus.

No Centar za toleranciju nije obeshrabren. U planu je postavljanje novih. I to u suradnji s građanima. Naime sami se javljaju Centru s prijedlozima, bilo da se radilo o obitelji ubijenog, profesorima povijesti ili pak ljudima koji žive na adresama s kojim su njihovi bivši stanovnici odvedeni u smrt ili jednostavno o ljudima koji ne žele da sjećanje na njihove sugrađane izblijedi.

- Primjećuje se dakle i ta želja za nekakvim otporom revizionizmu, dakle, podcrtavanje i antifašističke tradicije, tako da je to pozitivno, kamen spoticanja, projekt koji je njemački umjetnik Günther Demnig pokrenuo prije više od 30 godina su zaista sve više i više prisutni u Europi.

U 31 zemlji, 116 000 kamena je postavljeno, zajednice, građani, škole, učenici, puno ljudi je uključeno i to je taj koncept društvene skulpture, zajedničke umjetnosti. Sve ovo što radimo uključuje veliki broj ljudi i svaka devastacija i svaki napad je isto tako napad na tu zajednicu ljudi, građana koji žele da sjećanje bude trajno i odgovorno, zaključuje Prlenda.