U studenom 1991. srušeni su snovi brojnih vukovarskih obitelji. Iza obnovljenih kuća i zatvorenih vrata i danas se kriju teške sudbine i nikad ispričane priče. Ovo je jedna od njih...
19.11.2022.
19:31
Autor: Ines Milanković/Dnevnik/IMS/HRT
U studenom 1991. srušeni su snovi brojnih vukovarskih obitelji. Iza obnovljenih kuća i zatvorenih vrata i danas se kriju teške sudbine i nikad ispričane priče. Ovo je jedna od njih...
Kralježnicu obrane Vukovara činili su mali ljudi, čije su priče nerijetko zadržane unutar četiri zida. Među njima su otac i sin Antun i Miroslav Dragić.
Miroslav je imao samo 26 godina, no srce je tuklo za Hrvatsku - odbijao je napustiti Vukovar.
- Moj Miroslav kaže da neće ići,hoće braniti Hrvatsku, kako bi se poslije vratio među prijatelje koji su tu bili, ostali i branili, a on pobjegao, prisjeća se majka i udovica poginulih hrvatskih branitelja Ljubica Dragić.
Nakon što je ranjen, Miroslav je prevezen u ratnu bolnicu Borovo Commercea.
Kada ga je došla posjetiti, nije je prepoznao. Poslije ga više nije vidjela, a kad je identificiran 2006., otkrilo se da je ubijen metkom u glavu.
I voljenog je supruga posljednji put vidjela u Borovo commerceu, no okolnosti njegove smrti nije doznala.
- Meni su normalno bili i najbolji i dobri i bili smo stvarno poštena, fina obitelj, radili smo i borili se, ali eto, oni su prosudili da smo loši i tako je i završilo. Ja nikoga ne kunem, zlo im ne želim, govori gospođa Dragić.
Cijeli život sačuvan je u samo nekoliko fotografija, a prošlost je, iako teška, ljepša od sadašnjosti. Nakon smrti i voljene kćeri Lidije, starost je dočekala sama.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora