Zatvara vrata stara splitska pekara, nitko je nije ni pokušao zaštititi

Nakon 60 godina postojanja poznata splitska pekara koja je zapošljavala 60-ak radnika zatvara svoja vrata. Iako su sve radili tradicionalno i kvalitetno te godinama bili zlatna sredina, s naletom velikih trgovačkih centara nisu se mogli boriti. A nitko ih nije pokušao - ni zaštititi.

- Radimo sve po starom zanatu, sve je ručno, nema automatike. Danas je u velikim centrima sve na 'botune', mozak se koristi samo za pritisak na botune, žali se pekar Zlatko Šimić.

Uzalud sve, kriza je neumoljiva - poznata splitska pekarnica Biškić zatvara vrata gotovo svih svojih trgovina.

- Zadnje dvije godine, od kada je došao COVID, ne samo moj obrt nego većina obrta se ugasila. Imali smo pad od 35 posto i to je bilo teško. Činjenica je da je država davala prva tri mjeseca, ali poslije smo bili prepušteni sami sebi. Ja sam još dobro i prošao, kaže Zdravko Biškić. 

Tradicija duga 60 godina 

Pekarnica Biškić ima tradiciju dugu 60 godina. Nekada su dnevno proizvodili više od 4 i pol tisuće komada kruha - danas tek 300-tinjak. Zdravko Biškić treća je generacija pekara u svojoj obitelji. I zato za sada neće potpuno prestati poslovati, okreće novu stranicu.

- Pekarstvom ćemo se nastaviti baviti. Svoje proizvode prepustit ćemo Babiću, a mi ćemo zadržati lepinje, burgere, arome i burek. Mi smo u onim zlatnim vremenima imali 60-tak ljudi - danas 13. Nećemo nikoga otpuštati, ljudi će prijeći na prozvodnju, a prodavač u pekare Babić, kaže Zdravko.

Uz epidemiju, veliki trgovački lanci i polusmrznuti proizvodi "dotukli" su male zanatlije.

- Svi srednji pekari u gradu Splitu, a bilo ih je dosta - faktički su nestali. Pekarstvo se svelo na dvije velike firme i još njih 5 - 6 koji rade obiteljski i to je sve. Mi smo bili u zlatnoj sredini i vrijeme radi svoje. Dosta kruha dođe sa strane. Više trgovci ne kupuju od nas nego kupuju smrznute stvari i tako se naše tržište smanjivalo. Biti pekar je bilo najbolje 90-tih kada je bilo malih dućana. Tada smo mogli birati s kim ćemo raditi, dodaje Zdravko Biškić.

Sinovi su krenuli drugim putem

Većinu obiteljskih zanata nema tko nastaviti, kaže - i on će u svojoj obitelji tradiciju pekarstva zaključiti. Njegovi sinovi krenuli su drugim putem.

- Mislim da djeca nisu motivirana da završe zanate. Ja sam bio ona 'Šuvarova škola' krajem 70-tih - zadnja generacija pekara koja je završila taj zanat. Mislm da nakon mene više nitko redovno to nije upisao, naglašava Zdravko.

Dodaje kako tržišna utakmica nije poštena. I njima se dodaje, dogodilo da na tržište izlaze sa '100 nečega', a konkurencija ima toga 'milijun'. Žao mu je jer su se upoznali i vezali sa svojim kupcima, ali će svoju tradiciju nastaviti na način prikladniji vremenu.

Ovom vremenu koji ne trpi originalnosti.