Godišnjica bitke za Vukovar; "Male pobjede kasnije postale velike povijesne pobjede"

Obilježava se 30. godišnjica bitke za Vukovar. Program je počeo jutros budnicom na ulicama Vukovara - od Vodotornja do dvorca Eltz. Nastavljen je mimohodom ratnih zastava, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Uz šetnicu kod ušća Vuke u Dunav održava se taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi Oružanih snaga i MUP-a, a održavaju se i pokazne vježbe.

"Rujan je bio težak mjesec"

Jedan od zapovjednika obrane Vukovara Pero Perić rekao je za Regionalni dnevnik HTV-a kako se prva značajna pobjeda dogodila 4. srpnja, kada se velikim dijelom oslobodilo Borovo Naselje, te su branitelji uništili i jedan tenk neprijateljskim snagama. Jedna od velikih akcija je bila i rušenje prva dva zrakoplova u Republici Hrvatskoj, 24. kolovoza 1991. godine, te je nakon tri dana srušen još jedan zrakoplov.

- To su velike bitke gdje smo mi pokazivali svoje djelovanje, dodao je Perić.

Ivica Arbanas, također jedan od zapovjednika obrane u Vukovaru rekao je kako su vukovarske male pobjede kasnije postale velike povijesne pobjede. Dodao je kako je odgovornost obrane ležala na aktivnom sastavu Zbora narodne garde, 4. bojne 3. brigade jer su bili nositelji čuvanja glavnih pravaca i objekata obrane Vukovara. Naglasio je kako je mjesec rujan bio vrlo težak mjesec za obranu Vukovara. 

Svečanosti u Vukovaru nazočili su danas brojni hrvatski branitelji i ratni zapovjednici predvođeni posljednjim zapovjednikom obrane grada Brankom Borkovićem, izaslanici predsjednika Republike i predsjednika Hrvatskog sabora, župani Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije Damir Dekanić i Ivan Anušić, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava te članovi Vlade predvođeni predsjednikom Andrejom Plenkovićem.

Budnicom ulicama grada počelo je svečano obilježavanje 30. obljetnice bitke za Vukovar. Ulicama je prošao i mimohod ratnih zastava.

Na spomen-obilježju žrtvama iz Domovinskog rata na Memorijalnom groblju predstavnici Vlade na čelu s premijerom, kao i predstavnici Grada i branitelja, položili su vijence i zapalili svijeće.

- U osvajanje Vukovara poslano je preko 30.000 vojnika naoružanih sa 600 tenkova, 500 oklopnih transportera i 180 haubica, dok je grad branilo oko 6.000 branitelja i dragovoljaca. U toj borbi Davida i Golijata hrvatski su branitelji vezivanjem neprijatelja na području Vukovara osigurali ostatku Hrvatske tri dodatna mjeseca za konsolidaciju hrvatskih oružanih snaga, poručio je premijer Plenković.

Bitka imala ključnu ulogu u sazrijevanju hrvatske demokracije

Zahvalivši braniteljima za sve što su učinili 1991. godine braneći Vukovar i Hrvatsku, Plenković je ustvrdio kako je vukovarska bitka bila prekretnička bitka Domovinskog rata koja je, kazao je, imala i ključnu ulogu u sazrijevanju hrvatske demokracije.

- I premda su stradanja tijekom Domovinskog rata i dalje bolna sjećanja, a posebice boli još uvijek 1858 nestalih, pobjednička je Hrvatska pružila ruku pomirenja i povjerenja, poštujući prava nacionalnih manjina uključujući i srpsku nacionalnu manjinu, Hrvatska ostaje privržena vrijednostima kojima je u Domovinskom ratu obranjena slobodna i demokratska Hrvatska, kazao je Plenković.

Naglasio je i da je dužnost hrvatske države nastaviti s naporima da se pronađu sve nestale osobe, kazne ratni zločinci, osigura adekvatna satisfakcija logorašima te promiče istina o Domovinskom ratu, osobito među djecom i mladima.

Dotaknuvši se Vukovara, Plenković je kazao kako Vlada osjeća posebnu odgovornost za revitalizaciju toga grada, ali i cijele istočne Slavonije. Naveo je kako je u tom kontekstu Vukovar proglašen mjestom posebnog domovinskog pijeteta, vukovarska bolnica postala je nacionalnom memorijalnom bolnicom, 18. studeni proglašen je državnim blagdanom, u Vukovar se vratila Hrvatska vojska, a povećani su i izgledi da svi još uvijek neotkriveni zločinci budu privedeni pravdi.

Borković: Hrvatska nikome dužna, a svima na savjesti

Posljednji zapovjednik obrane Vukovara i ratni zapovjednik 204. vukovarske brigade Branko Borković kazao je kako je Hrvatska danas punopravna članica NATO saveza i Europske unije, "nikome dužna, a svima njima na savjesti".

- Svojom borbom, krvlju, žrtvom, patnjom i ustrajnošću podigli smo ljestvicu morala, domoljublja, poštenja, požrtvovnosti, zalaganja i uspjeha koja mnogima do danas nije dostižna, a čak je mnogi i ne prepoznaju, rekao je Borković poručivši kako Hrvatska nije slučajna država, nije sljednica ni ustaša ni partizana, nije utemeljena ni u Brezovici niti u Srbu, a nije stvorena ni u Jajcu.

Također je kazao kako smo posljednjih godina svjedoci da se mnoge političke i društvene organizacije kao i razni dužnosnici na lokalnoj i državnoj vlasti te javne osobe svjesno ili nesvjesno provlače ispod ljestvice svekolike kvalitete koju je Vukovar svojom borbom i žrtvom nametnuo cijelom Hrvatskom društvu.

Izaslanik predsjednika Republike, umirovljeni general pukovnik Marijan Mareković rekao je kako se danas odaje počast junaštvu hrvatskih dragovoljaca i pripadnika 204. brigade. 

- Vukovar utjelovljuje sva mjesta petogodišnjeg stradavanja diljem Lijepe naše. On je postao simbolom i bolnim podsjetnikom svih žrtava koje su pale za slobodu i samostalnost Republike Hrvatske, poručio je Mareković rekavši kako nažalost Vukovar 1991. nije izdržao, ali je izdržala Hrvatska.

Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnik Ante Deur poručio je da je bitka za Vukovar utkana u konačnu pobjedu hrvatskog naroda. 

- U tih 100 dana obrane, bez Vukovara i žrtve vukovarskih branitelja ne bi bilo niti Oluje, niti samostalne hrvatske države, rekao je Deur.

Susreti ratnih suboraca

Uz šetnicu kod ušća Vuke u Dunav održava se taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi Oružanih snaga i MUP-a.

- Cilj ove izložbe, odnosno prezentacije, jeste da potaknemo na još uvijek zakonom dozvoljenu dragovoljnu predaju, i da bi osvjestili pojedince, djecu, da ne i takve stvari dirali, znači, tu su raznorazne bombe, mine, sve što se može, nažalost naći još i u domaćinstvu, rekao je Mirko Madžarević, iz PU vukovarsko-srijemske.

- Naravno da smo ponosni što je iz naših redova stasala i postala pobjednička Hrvatska vojska, zajedno s našim, također, pripadnicima specijalne policije i svim našim policajcima koji su obranili Hrvatsku, rekao je Željko Prša, zamjenik glavnog ravnatelja policije.

Prilika je ovo i za susrete ratnih suboraca.

- Moral je bio fenomenalan, i sad ovi još koji su živi, srećemo se, grlimo se, ljubimo se, čestitamo, kaže Antun Arić, pripadnik 204. brigade.

- Ovo će ipak biti da ćemo se nakon 30 godina mi, koji se nismo vidjeli od rata, opet vidjeti. Nemojte me pitati za emocije, teške su, ali izdržat ćemo, rekao je Ivica Miljak, pripadnik 204. brigade.

Središnja svečanost održala se u dvorištu dvorca Eltz uz prigodna obraćanja, prelet migova i program akrobatske grupe Krila Oluje.

Vasilija Tucker ranjena s 11 metaka i uspjela preživjeti

Vasilija Tucker, časnička namjesnica u mirovini, slavi 10. listopada 1991. kao novi rođendan.

- Imala sam više sreće nego bilo tko. Ja uvijek kažem valjda nije bilo moje vrijeme bez obzira na sve rane i metke koje sam dobila. Bio je topao dan baš kao i danas, to je pomoglo da se krv zgrušala i tamponirala i to mi je spasilo život. 

Izvlačila je kolegu koji je bio pod neprijateljskom vatrom. Pogriješila je ulicu i ušla u zasjedu.

- Ušli smo preduboko, nismo mogli ni naprijed ni nazad, sasuli su nas sa paljbom. Pokušali smo se skloniti u dvorište. Dobila sam šest metaka od mitraljeza, a sa strane jedan ili više snajperista me gađalo, dobila sam pet metaka. Molila sam suborce da se ne vraćaju da još netko ne pogine, ali oni nisu odustajali. Toliko su nas gađali sa svih strana, malo su me vukli, a malo ostavljali. Ležala sam dva i pol sata dok me konačno nisu izvukli, otkrila je Tucker.

Kazala je da poslije svih ovih događaja, ne bi mogla više živjeti u Vukovaru, u kojem se sada osjeća kao stranac.

- Previše se toga dogodilo. Vukovar je mali grad velikih heroja. Još uvijek ne znamo gdje su nestali, rekla je.

Više pogledajte u videu:

Jakovljević: Nismo bili obučeni niti naoružani

- Vukovar je najvažnija i najteža obrambena bitka u Domovinskom ratu. Sve je krenulo s Borovim Selom i smrti 12 redarstvenika kad je bilo jasno da se JNA stavlja na stranu pobunjenih Srba, kada iz Srbije dolaze dragovoljci i to nam je bio jasan znak da se moramo samoorganizirati i pokušati obraniti grad. Ta samoorganizacija obrane je krenula od Blage Zadra, našeg pokojnog generala.  Borovo Naselje je bilo okruženo s tri srpska sela i trebalo je zatvoriti cijeli krug. Situacija je bilo izuzetno teško, nismo bili obučeni, nismo imali naoružanje. Oružanje je stiglo tek u rujnu kad su dragovoljci po cijeloj Hrvatskoj počeli oslobađati skladišta. Dotad smo se mijenjali za oružje, kad netko bude ranjen ili pogine, uzmemo mu oružje i idem dalje, prisjetio se Tomislav Jakovljević, bojnik HV-a u mirovini.

- Bilo je izuzetno teško. Blago je zapovjedio meni i svom sinu da se oformi turbo vod. Veliki tenkovski napad na Trpinjsku cestu kreće 14. rujna. Bila je borba kuća za kuću. Izađeš van, klecaju ti koljena, pogodiš tenk i bježiš, dodao je.

- Između 14. i 18. rujna osnovan je turbo vod, koji se sastojao od 20 mladića, većinom kvartovskih mladića. Bili smo dobro naoružani za taj trenutak. Groblje tenkova je nastalo u tom periodu. Ponosan sam što sam u to vrijeme bio tamo, što sam bio dio vukovarske bitke. Od 20 momaka, život je za obranu Vukovara položilo njih sedam, rekao je Nevenko Mauzer, bojnik HV-a u mirovini.

Čović: Stijeg na Vodotornju nas je hrabrio i bodrio

Dražen Čović, vukovarski branitelj, otkrio je koliko je hrvatski stijeg na vukovarskom Vodotornju značio braniteljima.

- Svi smo mi koji smo bili na položajima svjesni hrabrosti onih dečki koji su se svaki dan penjali i dizali zastavu. To je možda simbolična gesta, ali hrabrilo nas je i bodrilo, pokazalo da smo svi zajedno tu i da ćemo izgurati bitku, rekao je.

U obranu Vukovara uključio se iz studentskih klupa. 

- Sve je to užasno dugo trajalo, svaki dan je nosio svoj izazov. Možda najbolje svi pamtimo prvo vatreno krštenje, 20-ak dana prije ovog dana '91. kad je JNA otvoreno stala na njihovu stranu i kada su tenkovi krenuli prema Bogdanovcima. Mi smo tada bili relativno slabo opremljeni. Nažalost, nismo stigli postaviti sve mine. Tada je naletjela njihova oklopna kolona s tenkom, nas je bilo desetak, prisjetio se.

Čović je većinu rata proveo na položajima na Sajmištu. 

- Cijeli rat sam maltene proveo u ulici u kojoj sam odrastao. Imali smo jako mučne, krvave borbe, imali smo velike gubitke, rekao je.

Najbolji hrvatski sinovi ponudili su živote na pladnju

Stjepan Kulić, brigadir HV-a u mirovini, rekao je kako su mu se u sjećanje posebno urezale teške bitke koje su provodili svakodnevno.

- U nekoliko navrata su potpuno ovladali selom, ali mi smo ih poput osica ubadali, uništavali im tenkove, nanosili teške gubitke i na kraju vratili selo pod kontrolu.

- Ono što je to činilo toliko dojmljivim i snažnim su golobradi mladići koji su se usudili stati na put jednoj tako snažnoj vojnoj sili. Naš broj je bio jako mali, slabo naoružanih, ali ta mladost  i zajedništvo, imam osjećaj da su se u tom trenutku našli oni najbolji hrvatski sinovi koji su željom za obranu domovine ponudili svoje živote na pladnju, rekao je Kulić.