Labirint: Zašto Zlata Đurđević nije prihvatljiva?

Ako o ičemu postoji konsenzus u društvu onda je to da se naše pravosuđe, devastirano devedesetih, nikada nije oporavilo. Promjene koje su nužne ne naziru se. A jedna od onih koja ga je spremna mijenjati već je mjesecima točka prijepora između predsjednika i premijera.

"Kasta nedodirljivih i zaštićenih"

Hrvatska je raspisala tjeralicu za bivšim trenerom Dinama Zoranom Mamićem nakon što se nije javio na izdržavanje zatvorske kazne u Remetinec.

- Vrhovni sud koji je ovdje bio drugostupanjski sud on je trebao odrediti istražni zatvor, očito je donio pogrešnu odluku, to nema dvojbe jer je osoba pobjegla, ističe prof. dr. sc. Zlata Đurđević, Pravni fakultet.

Tako je Zlata Đurđević ocijenila recentni slučaj našeg pravosuđa. Nije joj važno hoće li se komu svidjeti ili neće. U svojoj kandidaturi za mjesto predsjednice Vrhovnog suda bez okolišanja utvrdila je stanje i postavila dijagnozu.

- Nažalost s ovim zadnjim događajima mislim da je potpuno jasno da te optužbe koje dolaze iz sudačke organizacije iz Udruge sudaca da bi novinari ili znanstvenici bili krivi za negativnu percepciju mislim da je sada potpuno jasno da to nije točno da su zapravo samo suci sa svojim odlukama i postupcima odgovorni za percepciju koju imaju u javnosti, dodaje Đurđević.

Nije ni tajna ni novost da je pravosuđe rak-rana u Hrvatskoj. Na 31 stranici svoga programa Zlata Đurđević detaljno i izravno objašnjava i zašto je to tako. Kao prvo - u pitanje dovodi izbor sudaca.

- Taj postupak je zatvoren od javnosti, glasa se tajno, nije dovoljno transparentan. S obzirom na taj omjer gdje imate vanjskih članova 4, a 7 sudaca posve je jasno da veliku većinu imaju suci, da se ne može niti jedina odluka donijeti bez da se oni s njome slože. Na listiću na kojem glasa pojedini član DSV piše njegovo ime što znači da predsjednik DSV on može znati kako je tko glasao. Takav način izbora nema ni u jednom drugom tijelu. Znači ili je javno pa znamo kako je tko glasao ili je tajno pa onda to ne zna nitko.

Ilustrativan je slučaj izbora sudaca za visoke hrvatske sudove kada su suci koji su po broju bodova bili na 70. i 71. mjestu - bili izabrani za suce i iz igre izbacili najviše rangirane kandidate.

- Drugi suci su zbog toga podnijeli i ustavnu tužbu, obratili se Ustavnom sudu, Ustavni sud je ukinuo ta imenovanja međutim DSV je nakon toga ponovno imenovalo iste suce. Nepostojanje te vanjske kontrole i ta zatvorenost da suci isključivo odlučuju sami o svojoj etičkoj i stegovnoj odgovornosti da se sami biraju, da se sami obrazuju, da odlučuju kriterijima o izboru i napredovanje sudaca, da ih sami ocjenjuju stvorio je jedan zatvoren sustav u kojem je potpuna neovisnost ali fali ono drugo, a to je odgovornost, kaže Đurđević.

Kasta nedodirljivih i zaštićenih - kako ih se doživljava u javnosti - većini ne odgovara. Mnoge odluke koje donose često su na udaru javnosti, mnoge nepravde ispravlja sud u Strazburu. I na koncu - sve to plaćaju građani.

"Ne postoji stegovna odgovornost"

- Najveća boljka našeg pravosuđa je sigurno dugotrajnost postupaka. Svi smo svjedoci da se određeni postupci vode desetljećima. To je apsolutno nedopustivo. Znači pravosudni sustav mora biti takav da se postupci koji su manje složeni završe za godinu, dvije a oni koji su eventulno složeniji maksimalno pet godina. Postoji opravdana sumnja da postoji određeni broj sudaca koji neuredno obavljaju svoju dužnost ali ne postoji stegovna odgovornost u odnosu na njih. Svi smo s tim upoznati kad tako nešto postoji da postupak vezano uz nekog političkog moćnika ili osobu koja ima određeno financisjku moć povezano s politikom pa se postupak višekratno ukida, donose se odluke koej su neprhvatljive iz aspekta javnosti, ne tumači se zakon na pravi način dolazi do ukidanja u drugom stupnju postupka pa vraćanja ponovno. To sve stvara veliko nepovjerenje javnosti i to je opravdano možemo reći jer ako se u jednoj Austriji je prosjek vođenja postupka je godinu dana ili tri godine da nema razloga da se to isto u Hrvatskoj ne može ostvariti. Izuzetno mali broj sudaca su razriješeni zbog neurednog obavljanja svoje dužnosti, rekla je Đurđević.

Problemi se vuku već trideset godina.

- Nema nikakve dvojbe da je 90.-ih to zloglasno Državno sudbeno vijeće koje je tada postojalo provelo reizbor svih sudaca u Hrvatskoj i da kriteriji koji su se tada primjenjivali nisu bili kriteriji stručnosti, neovisnosti, integriteta nego su bili kriteriji političke podobnosti, dodaje Đurđević.

Ja podsjećam, a što i ona spominje da je taj Vrhovni sud eliminirao i najboljeg suca u povijesti što ja znam, hrvatskog pravosuđa, gospodina Primorca. Znači, ako nisi uz maticu, ako nisi u gomili, nisi dobar, navodi Čedo Prodanović, odvjetnik.

- I po zapravo možda slučaju Krunoslava Olujića gdje ste imali predsjednika Vrhovnog suda koji je maknut iz razloga što nije htio slušat političke instrukcije, što je nedvojbeno utvrđeno i u presudi EU suda za ljudska prava u kojoj je Hrvatska osuđena zbog povrede članka 6. znači pravičnog postupka pred DSV-om. To je dio naše pravosudne povijesti o kojem se ne smije razgovarati o tome nema raspravljati, o tome nema rasprave o tome nemate niti nikakvih znanstvenih istraživanja, o tome se ne priča niti u okvirima pravosuđa niti u okvirima političkog života, kaže Đurđević.

Njezina je biografija impresivna, bogata i rijetka. Životopis koji je preložila uz kandidaturu za predsjednicu Vrhovnog suda na 23 stranice to i potvrđuje. Među ostalim, stručnjaci koji biraju suce za Međunarodni kazneni sud u svojem su mišljenju za Zlatu Đurđević napisali da ima iznimno znanje i izvrsnost u području ljudskih prava, pravosuđa i međunarodnoga prava.

- Pravosuđe je je jedna čvrsta, homogena, hermetički zatvorena struktura. Gospođa Đurđević je na neki način penetrirala u njih i počela i ne samo sada priopituje taj njihov rad i oni je doživljavaju kao strano tijelo. To je čista obrambena reakcija. Ja ću samo podsjetiti da takav stav dakle poražavajuće je da od 33 suca koja je opća sjednica jedan misli da ona može zadovoljit. Tu su apsolutni drugi kriteriji bili prisutni a ne pravni, kaže Prodanović.

Što bi dolazak Zlate Đurđević na čelo Vrhovnog suda mogao donijeti? Može li jedan čovjek išta promijeniti?

- Jasno je da predsjednik Vrhovnog suda ima izuzetno velike ovlasti da osigura učinkovitost postupaka i da kontrolira učinkovitost i dugotrajnost postupaka na svim sudovima u Hrvatskoj ne samo na Vrhovnom sudu.

Što bi značilo kad bi onda bila izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda?

- Na simboličkom fonu to bi značilo da se u pravbosuđe u koje je dosta zapravloženo unose neki novi vjetrovi, nove metode rada, novi vid odgovornosti, sad je samo pitanje kolikoj je mogue provesti od strane jedne osobe, navodi Prodanović.

- Znači ne bi se moglo dogoditi da neki tajni dogovori ili utjecaji koji su nedozvoljeni recimo nepotistički za koji postoji ogromna sumnja da naše pravosuđe bira suce po kriterijima nepotizma po određenim vezama sa sucima koji već djeluju u sustavu bila bi otklonjena. Sukob interesa bi isto tako bio otklonjen. Ono što bi se trebalo zagarantirati je da sve sudske odluke budu javno dostupne. Hrvatska je prema izvješću EU komisije zadnja među državama EU po dostupnosti sudskih odluka građanima, ističe Đurđević.

Kome sve ne bi odgovaralo da ona ne bude na čelu Vrhovnog suda?

- Mislim prije svega ovima koji rade kriminal. Osim toga nisam siguran da bi bila objeručke prihvaćena ni u redovima sudaca Vrhovnog suda jer ponavljam ova anketa je to pokazala a ona je de facto drugi cup of tee, nije pripadnik te prevladajuće mase, rekao je Prodanović.

Unatoč svemu Zlata Đurđević postala je metom sukoba predsjednika i premijera.

- To meni kao osobi koja je neovisna i nepristrana nije ugodno. Eto, nažalost smo svjedoci da se vodi preko izbora predsjednika Vrhovnog suda jedna žestoka politička borba i onda će se ponovo ponoviti da naša politika nije još uvijek na onoj razini na kojoj su zapadne demokracije da je sposobna odlučivati prema objektivnim kriterijima i prema kriterijima stručnosti i integriteta što bi trebali biti jedini kriteriji za izbor sudaca. Mislim da je sada jasno da postoji bojazan i od strane politike i od strane sudstva, navodi Đurđević.

- Klima je takva da se previše ne inzistira da se ovi loši iz redova sudaca uklone, oni su doduše i zaštićeni doživotnim mandatom i te stvari treba mijenjati, jer inače ako se ovako pusti odlazi samo do perpetuiranja problema, dodaje Prodanović.

Izbor za prvog čovjeka Vrhovnog suda mogla biti još jedna politička saga čiji je cilj status quo. Za jedne idealna situacija za druge propuštena prilika za ono što se kad-tad promijeniti mora. Početkom srpnja predsjedniku Vrhovnoga suda istječe mandat. Ako Sabor ne izabere novog predsjednika, moguća je ustavna i kriza demokracije.